08.12.11
Knjige koje se gutaju
Meteori, Horas Engdal
Pančevac
Pored poezije, eseja i dnevnika, aforizam kao književna vrsta doživljava suton. Ova eksplicitna i svedena forma literarnog izražavanja vodi poreklo još iz perioda antičke Grčke i vezuje se za delo oca medicine Hipokrata i njegove pisane lekarske savete i razmišljanja. S vremenom doživevši određene promene, aforizam je dosegao blistave visine u delima filozofa (Heraklit, Niče, Šopenhauer, Sioran) i književnika (La Rošfuko, Oskar Vajld, Jirži Lec).
Nakon iščitavanja knjige „Meteori” švedskog prevodioca, književnog kritičara i teoretičara Horasa Engdala, možemo biti sigurni da je još jedno mesto zauzeto u virtuelnom muzeju najvećih majstora aforistične forme.
Ovo delo je po sadržini veoma razuđeno, pa je stoga neizvodljivo precizno ga zaokružiti. „Meteori” spadaju u grupu knjiga koje je nemoguće prepričati.
Sve teme su dozvoljene i iznose se bez ustezanja, često bez naglašene poente i potrebe da se na čitaoca deluje utilitarno. Autor pretresa svetsku književnost, politiku, umetnost, teoriju, filozofiju i modernu osećajnost i udara po svim problemima kao korbačem po starom ćilimu. Stoga je ovo zbirka fragmenata, pisana bez frustracija, iz ugla zrelog posmatrača stvarnosti koji nas zadivljuje misaonom prodornošću. Filozofira se čekićem, kako je to voleo Niče da kaže, kako bi se protreslo božansko u nama, ono što teži večnosti i ne pokorava se gospodaru (malograđanskoj svesti) trivijalnog i lagodnog života u okviru stada.
Ništa kod Horasa Engdala nije podređeno masovnoj dopadljivosti. On ne izvodi nikada drugi misaoni servis, koji je po pravilu slab, razvodnjen i pogodan za laganu konzumaciju. Švedski kritičar napada po pravilu jedanput, i to svom silinom, kako bi poentirao uvek sa udarcem i čitaoca izmestio iz svakodnevne orbite prepoznatljivog po kojoj kruži. Možda se time ne dobija na popularnosti, ali „upadljivo je to da umetnička dela prema kojima gajimo poštovanje nikada nisu imala najjače dejstvo u svoje vreme”.
N. Rotar