
Jovanović, Đorđa, Radomir rođen je 1939. godine u Srebrenici. Završio je Filološki fakultet u Beogradu, grupa srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost.Piše aforizme, epigrame i ostale satirično-humorističke forme. Objavio je sedam knjiga, a prevođen je na engleski, nemački, ruski, poljski i mnoge druge strane jezike. Dugogodišnji je saradnik mnogih listova, časopisa i elektronskih medija. Zastupljen u brojnim domaćim i stranim antologijama humora i satire. Dobitnik je više značajnih nagrada i priznanja.Živi u Užicu.Svojevremeno je bio predsednik KPZ Užice i dobitnik Zlatne značke KPZ Srbije. Predsjednik Književnog kluba »Paun Petronijević« u Užicu, u dva mandata odbornik SO Užice, član Udruženja književnika Srbije, osnivač prvog privatnog Radija 31 u Užicu i glavni urednik; osnivač i glavni i odgovorni urednik prvog privatnog lista Užička nedelja; urednik lista Privrednik u Užicu; stalni saradnik emisija »Vreme sporta i razonode«, »Jovanovići«, »Veselo veče« Radio Beograda, humorističkih emisija Radio Sarajeva, Novog Sada i Zagreba, zagrebačke SN revije, Ježa, Humora, Seksi humora, novosadskog Osmeha, NIN-a, Danasa, Prosvetnog pregleda, frankfurtskih Vesti, kolumnista užičkih Vesti, predsjednik žirija za festival aforizama »Erskog kabarea«, uvršten u značajne ličnosti Biografskog leksikona Zlatiborskog okruga...
10.11.12 Danas
Sport kao metafora društva
Dvanaesti igrač, Rade Jovanović
„Zemlja koja izvozi vrhunske sportiste, moraće kad-tad da uvozi navijače“. To je jedan od oko 800 sportskih aforizama kojim počinje nova knjiga Dvanaesti igrač Rada Jovanovića iz Užica, jednog od najboljih ovdašnjih aforističara i satiričara. U osmoj deceniji života, intelektualnom svežinom i mladalačkom energijom, Jovanović ne prestaje da provocira originalnim i duhovitim prikazima odbijanja da se sočimo sa odrazom u „krivom ogledalu“.
Knjiga, koju je izdao Službeni glasnik, a pripremio užički Vodič, prva je autorska knjiga sportskih aforizama u Srbiji, a možda i u svetu, kojom autor, iz rakursa nekadašnjeg sportiste, a sada lucidnog posmatrača, saopštava da „Mnoge pobede deluju porazno“, da je „Uzvik - Plavi! sve češće upućen čuvarima reda“, te da je „Srbija puna praznih stadiona“.
U devet poglavlja nižu se psihosocijalne studije ovdašnjeg mentaliteta, kroz kratke i efektne „žaoke“ o dobrim i lošim stranama sporta, navijačima i kvazinavijačima, sudijama, sportskim klubovima i njihovim upravama, političarima... Duhovitim driblingom reči („Kad se mi Srbi podelimo, malo su dva gola“) i povremenim crnohumornim osvrtima („Sudija je bio dušom za gostujući tim... Telo je pripalo udovici), ali pre svega tačnim i skoro dokumentarističkim opservacijama („Ima u fudbalskim klubovima i poštenih funkcionera. Zlu ne trebalo“), Jovanović kao metaforu za bolesno društvo koristi sportska igrališta, ali i sve ono što se dešava izvan njih, koja su postala bojišta, a sportske uprave korupcionaško-politikantski holdinzi.
Šta imaju zajedničko Blez Paskal i La Rošfuko sa Radom Jovanovićem? Ne mnogo - aforizam. Sjajnu logiku, preciznu rečenicu i zgusnutu misao... Ako su ova dva Francuza očevi aforizma, Rade Jovanović je tata sportskog aforizma. Iako se mora dopustiti da svaki otac ima oca, u ovom slučaju se može tvrditi - Rade Jovanović je prvi jak aforistik koji se usredotočeno, najozbiljnije i najuspešnije posvetio sportskom aforizmu“, napisao je Hrvoje Hitrec, hrvatski književnik, filmski i televizijski scenarista, o Jovanoviću i njegovoj knjizi. Prof. dr Ratko Božović piše da su Jovanovićevi aforizmi „žive reakcije na svet koji je obrnut naopačke“, dok aforističar Aleksandar Baljak ističe da se Jovanović „sa svakom svojom rečenicom protivi vladajućim nazorima, običaju i moralu“. „Oštro i duhovito replicira i kad nije direktno pomenut. Otkad je odlučio da cilja samo u jedan centar, on ne zna za promašaje“, navodi Baljak.
Istakavši da naziv Dvanaesti igrač simboliše ne samo lošu već i dobru publiku, koja želi da uživa u plemenitosti sporta i takmičenja, Jovanović za Danas kaže da je njegova knjiga nekakva vrsta „obračuna sa onima koji vode sportske klubove i sport“, objasnivši da su sportisti žrtve takvog okruženja. „Ipak, pre postoje šanse da se stanje sredi u sportu nego u državi“, kaže Jovanović i objašnjava da je knjiga nastajala duže od dvadeset godina tokom kojih je pisao aforizme za nekada veoma popularnu emisiju Vreme sporta i razonode na Radio Beogradu, kao i za zagrebačke Sportske novosti. „Knjiga je čekala trenutak da se nametne problem fudbala i sporta. Ona je nekakva vrsta bukvara za normalne navijače, normalne sportiste, normalne uprave i sportske funkcionere. Ona je i spisak i kvaliteta i grešaka koji su se zapatili u našem sportu. Trebalo je da bude zabavna, ali je u međuvremenu postala znak za uzbunu“, kaže autor, čije su knjige prevedene na mnoge jezike, a njegovi aforizmi i satirične priče uvršćeni su i u svetske antologije humora i satire.
Više od 100.000 aforizama
Jovanović je rođen u Srebrenici 1939, ali se njegova porodica ubrzo preselila u Užice. Diplomirao je srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Zahvaljujući njemu, Užice je prepoznato kao srpska prestonica aforizma, koja je iznedrila mnoge uspešne i poznate aforističare. Objavio je osam knjiga - San je da sve ovo sanjamo (1994), Kuća smeća (1995), Hepigrami (1995), Srbija na isteku (1997), Pusti, mužu, rogove (1997), Kratko i kasno (2009), Iz Crvene banovine (2010) i Dvanaesti igrač (2012). Napisao je više od 100.000 aforizama. Zastupljen je u brojnim domaćim i inostranim antologijama humora i satire. Njegove knjige su prevedene na engleski, nemački, ruski, poljski i druge jezike, a dobitnik je brojnih nagrada.
Dve nagrade za životno delo
Polovinom oktobra Jovanoviću je, na Desetom međunarodnom festivalu humora i satire - Satira fest 2012 u Beogradu, Beogradski aforističarski klub dodelio nagradu za životno delo. „Rade Jovanović veteran je među borcima Krivodrinske divizije. Ne zna se da li je bolji humorista ili satiričar, ali se za njega pouzdano može reći da je naš najproduktivniji aforističar“, navodi se, između ostalog, u obrazloženju nagrade. „On ne može bez aforizma, kao što ni srpski aforizam ne može bez Rada Jovanovića“, naveo je žiri. Inače, Jovanović je jedan od retkih koji već poseduje nagradu za životno delo, jer mu je, pre nekoliko godina, uručena prestižna nagrada „Radoje Domanović“ Udruženja književnika Srbije.
Nenad Kovačević