
Ivana Dimić (Beograd, 1957), diplomirani dramaturg, autor je brojnih kratkih priča, drama, dramatizacija i TV scenarija. Osim toga, prevodi sa engleskog i francuskog jezika i radi kao dramaturg u beogradskim pozorištima. Obavljala je funkcije pomoćnika ministra za kulturu, direktora drame Narodnog pozorišta i direktora Ateljea 212. Član je Srpskog književnog društva od 2001, a od 2005. ima status istaknutog umetnika.
Objavljene knjige priča: Crna zelen (1995), Mahorka, mastilo i muž (1998), Uzimanje vremena (2001), Ima li koga? (2006), Popis imovine (2009).
Izvedene drame: Pred ogledalom (Atelje 212, 1986), Pepeljuga (Malo pozorište „Duško Radović“, 1989), Beli ugao (objavljena u časopisu Književnost 1998), Golje (Pozorište na Terazijama, 2001), Zmajovini pangalozi (Pozorište „Boško Buha“, 2007).
Izvedene dramatizacije: Mamac – prema romanima D. Albaharija (Narodno pozorište, 1998), Cigani lete u nebo – prema pripoveci M. Gorkog (Pozorište na Terazijama, 2004), Petar Pan – prema romanu M. Barija (Pozorište „Boško Buha“, 2010).
Prevodi: drame sa engleskog M. Frejna, H. Pintera, N. Kauarda, B. Eltona, R. Munro, M. Džons, Maknelija i T. Stoparda; romani sa engleskog A. Makola Smita Prva damska detektivska agencija i Žirafine suze, kao i Umreti u Čikagu N. Tešić; drame sa francuskog V. Sardua, M. Marivoa, R. Kusa, E. Joneska, J. Reze, V. Lanua.
Nagrade: Nagrada Tiba festivala za najbolji dramski tekst za Zmajovine pangaloze (2010), Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi (2011), godišnja nagrada za predstave Henri Šesti i Ženski orkestar (2012).
01.01.00
Večernje novosti
26.05.2001.
"UZIMANJE VREMENA" IVANE DIMIC
Privlacne price
"Bio jedan covek koji nije imao ljubavi u srcu pa se, da mu ne bi bilo dosadno bavio zavodjenjem". Ovako zapocinje jednu od tridesetak kratkih i veoma efektnih prica Ivana Dimic (1957), sabranih u knjigu "Uzimanje vremena".
Rec je o izuzetnom proznom piscu koji u ovim pricama kazuje o svakodnevici i snovima sa atmosferom zavodljivosti sto citaocima pruza puno zadovoljstvo, istice Milisav Savic. Danasnji pisac ne moze da bude vedar, mora da pise kao neki ocajnik kome snagu i nadu daje rec, sto se vidi u ovim i u njenim prethodnim pricama, kaze kriticar Stojan DJordjic. Price imaju i emotivni naboj, neku vrstu lirske dimenzije.