01.01.00
Glas-javnosti
03.09.2002.
Smilja Marjanović Dušanić, o novim knjigama o istoriji Evrope
Promišljen pogled na prošlost
Istorija ne sme da bude u službi aktuelnih političkih ideja ili bilo kakvog diktata
U izdavačkoj kući Klio nedavno su, u ediciji Polis, objavljene dve knjige: "Evropa 1880-1945" Džona M. Robertsa (prevod sa engleskog Maja i Vuk Marković) i "Stvaranje Istočne Evrope" Filipa Longvorta (prevod sa engleskog Zorica Đergović-Joksimović).
U planu je objavljivanje još četiri knjige iz ove serije o istoriji Evrope. Urednik Polisa, Smilja Marjanović-Dušanić, docent na Filozofskom fakultetu, kaže da je reč o šest knjiga čuvene britanske izdavačke kuće Longman, koje predstavljaju "tradicionalno solidan domet savremene britanske istoriografske škole".
- Višetomna "Istorija Evrope" koja prati razvoj našeg kontinenta od renesanse do 20. veka, urađena je po visokim naučnim standardima, neidelogizovanim, objektivnim, s interdisciplinarnim pristupom. Politička istorija je samo jedan od tokova, a prepliću se i oni drugi, za nas gotovo podjednako zanimljivi, tokovi istorije društva, ideja, privatnog i svakodnevnog života, istorija mentaliteta, razvoja političke misli, religiozne osećajnosti, odnosa ljudi prema bitnim pitanjima života...
Kada kažete objektivni, šta pod tim podrazumevate?
- Reč je o primeni besprekornog naučnog metoda koji je davno prevazišao dečje bolesti istoriografije u službi aktuelnih političkih ideja ili bilo kakvog diktata. Udžbenici moraju biti iznad običaja da se svakih deset godina ponovo pravi prošlost ili menja obrazovni sistem. Njihov je zadatak pre svega da pruže promišljen i izbalansiran pogled na prošlost.
Sada ove knjige kod nas postaju univerzitetski udžbenici?
- Smatram, kao i većina mojih kolega, da treba da pratimo nove programe u udžbenicima za opštu istoriju. Ove su knjige birane po jasnom planu, idu u korak sa modernom istoriografijom i veliki su kompedijumi iz kojih se crpu informacije. To je potrebno i što se celokupnog obrazovanja tiče, jer mislim da je tu nastao ozbiljan problem.
Koji?
- Udžbenike koji su loši treba izmeniti, ali sa odgovornošću koju imamo ne samo u odnosu na đake, već i na struku kao takvu. Dosadašnja revizija školskih programa istorije oslobodila je nastavu marksističkog koda razmišljanja. Mera između zastupljenosti opšte i nacionalne istorije u ovim programima je, takođe, predmet velikog spora. Svaki narod proučava svoju istoriju kao glavnu i mi nacionalnoj istoriji moramo dati značajan prostor, jer istorijsko znanje "gradi" narodno biće, studij nacionalne prošlosti na pravi način valja uklopiti u široku pozornicu svetske političke, duhovne i kulturne scene. Biće još revizija ovih programa, a to me brine.
Zašto?
- Nije reč o tome da neka srbofobična i zla sila na zapadu očekuje od nas da upropastimo obrazovanje i primenimo sve njihove diktate. Problem je u nama, u našem učitavanju takvih očekivanja i našoj spremnosti da bez odgovornosti takvim "zahtevima" ugodimo. Recimo, dosta se govori i piše o potrebi revidiranja istorije Balkana. To bi sada bila nova istorija koja se pre svega orijentiše na tokove pomirenja, samim tim na brisanje sukoba, ratova, na Balkanu. Ako te zgodne političke parole, koje na zapadu dobro zvuče, doslovno primenimo, a pogotovo ako ih primene ljudi bez pravog ugleda u struci, đacima se servira neistinita, nanovo ideološka slika prošlosti, opasna po svest o proporcijama, koja je dragoceni plod dobrog obrazovanja. Nema nijedne nemani sa strane koja je po nas opasnija od one koja nas iznutra nagriza.
Lj. Pupezin