10.07.15
SONJA PETROVIĆ: Pronicljivi stvaraoci folklora
Siromaštvo u folklornoj tradiciji Srba od XIII do XIX veka
Šta naša foklorna tradicija zna o siromaštvu, kako ga prikazuje i koliko je to viđenje univerzalno glavne su okosnice izuzetnog naučnog dela Sonje Petrović Siromaštvo u folklornoj tradiciji Srba od XIII do XIX veka. Prilog proučavanju narodne kulture. Doktorka Petrović profesorka je Narodne književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a knjiga koju je objavio beogradski Albatros Plus posvećena je jednoj od najređe proučavanih tema u srpskoj folkloristici, te je njena vrednost time značajnija. Siromaštvo je za nauku postalo zanimljivo u 19. veku, kad socijalne razlike postaju vidljivije, ali danas, bez širokog interdisciplinarnog uvida, pristup ovom fenomenu je nemoguć.
Delo dočarava raznovrsnost oblika siromaštva i likova siromašnih ljudi u folklornoj tradiciji Srba u istorijskom i kulturnom kontekstu, i plod je višegodišnjeg istraživanja. O tome koliko je tema inspirativna za stvaraoce narodne kulture govori široki izbor poslovica i izreka o siromaštvu i siromašnima koji, svim nedaćama uprkos, nekako uspevaju da opstanu u takvom životu. Knjiga Sonje Petrović podsticaj je proučavaocima ove teme u današnjem vremenu: spomenimo da prema podacima za 2011. samo u EU ima 116 miliona ljudi kojima prete siromaštvo ili socijalna isključenost, a da je u Srbiji cifra sa 6.9 odsto siromašnih u 2009. već godinu dana kasnije porasla na 9.2 odsto.
* Kako usmena tradicija najčešće objašnjava siromaštvo? Da li više kao porok ili kao vrlinu?
- Usmena tradicija vrsta je informacionog kanala koji u isto vreme čuva, prenosi i stvara znanja, verovanja, predstave, pa može prilično dugo da pamti. Posledica toga je da su mnogi pojmovi i pojave, pa i siromaštvo, shvatani ambivalentno, često protivrečno. U arhaičnim zajednicama odnos između siromaha i bogataša bio je određen načelom dara i uzdarja i etosom uzajamnosti, a zaštita siromašnih i ugroženih bila je važna za ravnotežu u društvu. Verovalo se da su siromašni, siroti, udovice na ovom svetu uskraćeni i zato je dužnost bogova, vladara i svih ljudi da se staraju o njima. Pod uticajem religijskih shvatanja javila se ideja o ekonomiji spasenja - ako činimo dobro i dajemo sirotinji, možemo da spasemo dušu, i u tom smislu siromaštvo je vrlina jer nas približava božanskom i čini nas boljima.
S vremenom se pravi razlika između voljnog siromaštva, koje podrazumeva odricanje od materijalnih stvari radi duhovnog uzdizanja, i nevoljnog siromaštva - sudbinski zadate bede. U srednjem veku menja se odnos prema radu, a staranje o sirotinji postaje institucionalizovano, pa država i crkva štite samo dobre siromahe koji radom doprinose napretku društva, a rđavisu prevaspitavani ili proganjani. Ove protivrečnosti su se odrazile i u narodnim verovanjima. S jedne strane, siromasi su pod božanskom zaštitom ili sami oličavaju pretke ili božanstva, i otud su neizmerno važni za opstanak sveta i ljudi - Da nema sirotinje, ne bi ni sunce grejalo, kaže narodna poslovica. S druge strane, oni zauzimaju graničan položaj zbog koga su bliski kultu mrtvih, i zato su odbačeni, isključeni iz društva i iz jednog dela ritualne prakse.
* U kojem je žanru najviše obrađivano? Da li se izdvojio neki lik koji bi danas bio paradigma sirotinje?
- Likovi i motivi vezani za siromaštvo sreću se u skoro svim žanrovima - pesničkim i proznim, visokim i niskim, ozbiljnim i komičnim. Tipični likovi su prosjaci, sirotinja raja, siročad, uboge samohrane žene, komični tipovi glupaka, Cigana...
* Postoje li razlike u odnosu na zapadnu folklornu tradiciju?
- Veliki broj tema i tipova čini organski deo svetske folklorne baštine, pa se razlike očituju uglavnom u distribuciji i načinu obrade motiva, stilizaciji, ideologiji, naglašavanju pojedinih realija i društvenih i etičkih osobenosti u sredini u kojoj je zabeležena određena varijanta.
* Nemaštinu su često uzrokovali i naši običaji (bogate svadbe, daće, gozbe...) i naš mentalitet. Je li ona opevana sa podsmehom ili sažaljenjem?
- Anonimni stvaraoci folklora pronicljivo zapažaju i svoje i tuđe mane i često se služe ironijom i porugom kao sredstvima društvene kritike. Osuđuju se rasipništvo, pomodarstvo, lenjost, nerad, glupost, nesolidarnost, sebičnost, gramzivost, nemilostivost. A sažaljenje, saosećanje i pomoć nude se nejakim, sirotim, starim, bolesnim, unesrećenim ljudima.
* Posebnoj kategoriji pripadali su slepi pevači prosjaci; kako se narod prema njima odnosio?
- Prema prosjacima je od davnina postojao dvostruki odnos. Jednu vrstu prosjaka oličavaju pesnici-proroci: umesto fizičkog vida oni imaju proročki dar i božansko nadahnuće, i zato prenose istine višeg reda. U folklornoj praksi to su profesionalni slepi pevači koji ne pevaju za milostinju, uvaženi su u zajednici i često pokreću ljude svojim pesmama u ustaničkim pokretima, poput Filipa Višnjića. Drugu vrstu čine pomalo sumnjivi prosjaci koji obijaju pragove bogoradeći za milostinju. Njihov položaj u društvu je nizak, a ponekad žive dvostrukim životom - imaju učenike koje materijalno iskorišćavaju, solidne kuće i stalan prihod, a neki su i na policijskim poternicama. Posebno su zanimljivi jurodivi - lutajući prosjaci na samoj margini koji izražavaju ekstreman protest prema društvu, odbacuju u potpunosti imovinu i tradicionalne vrednosti, ponašaju se izazivački i bezobrazno, glume maloumnost kako bi razotkrivali grehove i poroke i kritikovali mane.
* Sirotinjske kletve i sirotinjske suze neobičan su, ali ne i redak motiv. U kojim se društvenim i istorijskim okolnostima najčešće sreću?
- Sirotinjska suza jemlješ (raonik) probija - verovanje da je greh ucveliti siromahe postaje ne samo u folkloru, nego i u stvarnosti religijsko-etički mehanizam njihovog otpora i odbrane od silnika, tlačitelja, bahatih vladara i junaka, npr. prilikom napada na manastire, zidanja zadužbina, prisilne regrutacije, kršenja običajnih zakona, bilo kog oblika nasilja i nepravde.
* Posebno poglavlje posvećujete temi siromaštva i smeha. Je li to gorki smeh?
- Ima naravno gorkog smeha, ali i vedre šale i blagonaklone ironije. Humor je vid rasterećenja, kritike, subverzije, premošćavanja socijalnih i kulturnih razlika, ali i izraz konflikta ako preraste u vređanje i omalovažavanje.
* Možete li izdvojiti našu najlepšu narodnu pesmu, priču ili poslovicu o siromaštvu?
- Ima ih mnogo. Recimo, pričalo se u leskovačkom kraju da su pitali siromaha kako je na onom svetu, a on rekao da ne valja, jer sirotinja i ovamo radi: Gazde cel d’n vrijev u kazani, a mi po cel d’n zbiramo sučke i turamo pod kazani.
-
ANĐELKA CVIJIĆ