
Ana Vučković (udato Denčić) rođena je 16. novembra 1984. godine u Beogradu. Završila je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a zatim i master-studije filmologije na istom fakultetu.Novinarka je Radio Beograda 2 i kolumnistkinja Siti Magazina (City Magazine). Objavljene su joj četiri knjige: Epoha lipsa juče (2003), Lust "n" Dust (2004), Plišani soliter (2007) i Surfing Serbia (2012).Njene priče su objavljene u zbirkamapriča grupe autora Krik! i Kraljica Lir i njena deca (2017), a pesme u 33. broju Rukopisa, zbornika poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije (2010).
16.01.05 Danas
Moj frend ima rokenrol bend
Lust "n" dust, Ana Vučković
Poznajem pisca koji odbija da daje intervjue iz neobičnog razloga. Naime, nikada nije pročitao intervju "sa sobom" u čijem uvodu mu novinar-sagovornik nije pripisao atribut "mladog pisca", što jeste malo blesavo, jer je isti taj pisac objavio nekoliko knjiga, a usput i nekoliko puta ponovo vadio ličnu kartu. No, poznajem pesnika kome ovaj problem "mladog pisca" (u godinama) savršeno odgovara. Verovatno ne postoji bolji način da se sakriju godine od atributa koji je postao opšte mesto.
O čemu se ovde radi: da li se toliko traženi eliksir mladosti krije u svetu savremene domaće književnosti? Možda.
Međutim, može biti, da u tom svetu ne dolazi do nužne smene generacija. Pokušajte da se setite likova bar tri mlada pisca. Pokušajte da u očima stvorite tri lika koja ste makar jednom videli na televiziji, a onda, ako vam se face uopšte ukažu, preračunajte koliko godina imaju. Ukoliko ste uspeli, povlačim reč i slažem se da se mladima daje dovoljno prostora u medijima. Nikom ništa.
Otkud ovakav uvod baš u tekstu o knjizi Ane Vučković? Najviše zbog toga što je izbor njene prve knjige u najuži izbor za prošlogodišnju Ninovu nagradu, zajedno sa pozitivnom medijskom bukom koja se podigla nakon toga, redak i odličan put kojim bi se češće moglo koračati. Bar kada je o talentovanim i mladim (!) piscima reč. Pogotovo kada oni, kao u slučaju Ane Vučković, svojom svežinom i literarnim žarom, mimoilaze ofucane teme i otvaraju davno zaboravljene žanrove. "Lust ‘n’ dust" priča je o životima članova jedne rok grupe. Čitava priča prelama se kroz lik pevačice, koja, ukoliko je verovati intervjuima, ima veze sa spisateljicom, te se onima koji to vole da čuju, može reći da ovo donekle jeste autobiografska priča. Pojedine parčiće onog što je doživela glavna junakinja, a čega nema u "autobiografiji" spisateljice, Ana Vučković "bi želela da vidi u svojoj budućnosti".
Poglavlja u njenom prvom romanu "Epoha lipsa juče" imala su svojevrsnu muzičku uvertiru. Čak iako niste slušali savet pisca koji vam je pre svake glave preporučio šta da uz nju slušate, verovatno ste čuli pesmu koju peva njen roman.
Da muzika igra važnu ulogu u poetici Ane Vučković jasno pokazuje i njena nova knjiga. Muzika je ovde ono od čega sve kreće i muzika je ono što sve pokreće. "Muzika je zapravo odraz tempa i načina života." Glavni junaci šetaju po haotičnim rok tablaturama, a Ana Vučković kroz njihove avanture provlači kratke, sasvim lične i pažljivo dozirane fragmente iz šarene enciklopedije roka.
"Lust ‘n’ dust" ispričan je u višeglasnom skazu. Jezik Ane Vučković je bogat, raspevan, moderan, brz. Ponekad priča počinje da peva glasom drame. Umetanje drame u roman, koje jeste postalo neka vrsta trenda, osvežava ujednačeno pripovedanje u prvom licu koje ponekad ume da uspava.
Na kraju, ovaj roman ne otkriva literarnu Ameriku: ne nišani i ne puca u nekakvu veliku temu, ali provokativno locira ozbiljne probleme. Jednim svojim delom okrenut ka žanru, "Lust ‘n’ dust", po drugi put, najavljuje talentovanog pisca koji piše lako, moderno i sa stilom.
Mića Vujičić