
Rođen je 27. oktobra 1928. u Slovcu kod Valjeva. U ratnim uslovima pohađao je gimnaziju u Valjevu, a maturirao u Beogradu. Kao šesnaestogodišnjak, borac Prve proleterske brigade, prošao je ratni put od Valjeva, preko Sremskog fronta (gde je ranjen u šaku), do Trsta. Bio je komandir radne brigade na Posavskom kanalu i Brčko-Banovići.
Novinarsku karijeru počeo je 1949. u "Sportu", a potom je bio novinar "Večernjih novosti", "Borbe", "Politike". Od decembra 1979. do januara 1981. bio je glavni urednik "NIN-a". Protivno svojoj volji penzionisan je 1987. godine.
Posle penzionisanja u 58. godini života nastavio je da se bavi pisanjem, a za knjigu "Političko groblje" nagrađen je nagradom Desimir Tošić za najbolju knjigu iz oblasti publicistike.
01.01.00
Glas javnosti
26.06.2001.
Politička ispovest Dobrice Ćosića iz pera Slavoljuba Đukića
Lovljenje vetra
Hronika o ličnosti koja je toliko anatemisana i uvažavana u srpskoj kulturi da joj je teško naći premca
U ediciji Samizdat B92 koja je definisana kao delatnost objavljivanja knjiga "dragocenih za procese spoznavanja istine, odgovornosti i pomirenja" objavljena je još jedna knjiga Slavoljuba Đukića "Lovljenje vetra, politička ispovest Dobrice Ćosića". O knjizi je govorio autor, poznati novinar, koji je do sada napisao šest knjiga: "Čovek u svom vremenu", (razgovori sa Dobricom Ćosićem), "Pad srpskih liberala", "Kako se dogodio vođa", "Između slave i anateme", "On, ona i mi", "Kraj srpske bajke"...
Pored Slavoljuba Đukića, o biblioteci koja će se baviti razotkrivanjem novije političke istorije i u kojoj će se pojaviti još mnogo naslova, govorio je Veran Matić, ne zaboravljajući da kaže da je Slavoljub Đukić najtiražniji autor ovog izdavača, ali da ne živi u Americi, gde bi zahvaljujući svojim knjigama "bio bogat čovek". Kratko odgovorivši da to ne očekuje, Slavoljub Đukić je na početku priče o knjizi "Lovljenje vetra , politička ispovest Dobrice Ćosića", rekao da je Ćosić čovek koji teško pristaje na razgovor sa novinarima, ali ako pristane, biva iskren, otvoren, spreman da odgovori na svako pitanje i da se ne ljuti na nezgodna pitanja" i da je knjiga hronika o ličnosti koja je toliko anatemisana i uvažavana u srpskoj kulturi da joj je teško naći premca.
Dobrica Ćosić, kaže Đukić, jeste poslednji čovek koji se pridružio Miloševiću i da je to pridruživanje trajalo svega mesec dana, da Ćosić nikada nije propustio da ukaže na Miloševićevu autoritarnost, da je "Lovljenje vetra" hronika napisana sa distancom, a da autor knjige smatra da je Dobrica Ćosić "čovek čvrstih ubeđenja, čovek tolerancije, koji nikada nije kalkulisao"...
Knjiga je podeljena na dva dela: deo do 1989. godine, odnosno sažeti razgovori koje je Slavoljub Đukić objavio 1989. godine pod naslovom "Čovek u svom vremenu", a obuhvataju disidentski period Ćosićevog života, a u drugom delu, koji počinje citatom, dijalogom iz Ćosićevog romana "Vernik", obuhvaćen je period Ćosićevog angažmana uoči raspada Jugoslavije, nastankom srpskog parlamentarizma, ratu, dolasku na mesto predsednika Jugoslavije, saradnji i raskidu s Miloševićem...
O. Đ.Večernje novosti
27.06.2001.
Ispovest Dobrice Ćosića u izdanju B 92
Nemam pravo na nadu
Svet za koji sam se borio nije stvoren, svet u kojem sam ziveo nestao je. Ja vise nemam nikakvu nadu niti imam pravo na nadu - porucuje poznati pisac
"Bilo je dana kada sam verovao da sam sudbinu uhvatio za vrat, ali sam potom uvidjao da je to bio njen rep, ili samo njena senka. Danas su mi sake prazne i izgrebane kao tabani, kao i dusa, uostalom. Ja nemam vise nikakvu nadu niti imam pravo na nadu. Svet za koji sam se borio nije stvoren: svet u kojem sam ziveo nestao je, vise ne postoji. U svetu u kojem sam danas ostalo je malo mojih prijatelja zaista, dosta mi je svega! Ja sam covek dvadesetog veka. A on je minuo."
Tako zbori akademik Dobrica Cosic u knjizi Slavoljuba Djukica, nazvanom "Lovljenje vetra" koja je upravo objavljena u izdanju "Samizdata" B92. U ispovednom tonu nesto ranije Cosic ce reci i ovo: "Mozda moj zivot i kao skandalozna hronika titoizma moze nekoga zanimati. Siguran sam da ce ovim kazivanjem ostati mnogo pene tekuceg zivota, one prolaznosti koja moze da me samo osramoti. Neka. To je moj zivot. Sudnicu ni ti ni ja necemo izbeci. Srpske kafane su danas nase sudnice, u njima se sudi bez prava na apelaciju. Istorija i vreme su pokazali da su mnoga moja uverenja bila ideoloske zablude i socijalna i prosvetiteljska utopija. Tih zabluda se ne stidim i ne branim se od njih. Te zablude, zasnovane tezinom i mukom zivota u Srbiji, dugo su cinili moj zivot smislenim. Sada se ne osecam ni gresnikom koji se opametio, pa se pravda i kaje - ni pobednikom i prorokom koji slavi sebe na rusevinama jedne drzave i jednog poretka..."
Govoreci juce na konferenciji za stampu, Slavoljub DJukic koji je kod "B 92" vec objavio dve knjie ("On, ona i mi" i "Kraj srpske bajke") u vise izdanja kazao je: "Dobrica Cosic je najangazovaniji srpski intelektualac 20. veka. "Lovljenje vetra" je prica o njemu, Srbiji i poznatim licnostima. Gotovo da nema dogadjaja u kojem Cosic nije ucestvovao. On je osoba koja ima dosta pristalica i oponenata, ali nikada javno nije odgovarao svojim protivnicima, cutao je i kada je bio vulgarno napadan. Ova knjiga je zato odgovor i njegovim kriticarima.
Direktor B 92, Veran Matic, predstavljajuci americko izdanje DJukiceve knjige o Slobodanu Milosevicu, rekao je da je Slavoljub DJukic najcitiraniji nas autor u inostranstvu u zadnjoj deceniji ovog veka. Da je kojim slucajem knjige objavljivao na Zapadu, bio bi najbogatiji novinar na svetu, rekao je Matic, dodavsi da ce i ovi njegovi razgovori sa Cosicem biti nezaobilazni svima onima koji zele da shvate raspad stare Jugoslavije.
D. S.