Džoana Džo Mari, devojačko Rouling, poznatija pod spisateljskim imenom Dž. K. Rouling, engleska je književnica, najpoznatija kao autorka serije knjiga o Hariju Poteru.
Rođena je 31. jula 1965. godine u Jetu, u Engleskoj.
Nakon što je diplomirala na Univerzitetu u Ekseteru 1986. godine, za Amnesti Internešnel (engl. Amnesty International) u Londonu počinje s pisanjem avantura Harija Potera.
Početkom devedesetih putuje u Portugal, gde daje časove engleskog jezika strancima, ali se nakon kratkog braka i rođenja kćeri vraća u Ujedinjeno Kraljevstvo i nastanjuje u Edinburgu.
Živeći od socijalne pomoći, uz davanje privatnih časova, nastavila je s pisanjem. Prvu knjigu, Hari Poter i kamen mudrosti, pisala je u lokalnom kafiću. Ali, njeni napori ubrzo su urodili plodom i ona je postala dobitnik prestižne nagrade Škotske umetničke akademije. Nedugo potom, delo s kojim je debitovala postalo je međunarodni fenomen i dobitnik najcenjenijih svetskih nagrada, uključujući i britansku nagradu za najbolju dečju knjigu objavljenu te godine.
Milioni čitalaca širom sveta oduševljeni su doživljajima malog čarobnjaka nastalog u mašti Džoane K. Rouling...
Knjige o Hariju Poteru prevedene su na pedeset pet jezika i prodate su u skoro dvesta miliona primeraka u dvesta zemalja.
22.07.03
Od sjaja do očaja
Siniša Radović - slikar, strip crtač i grafički dizajner, autor Danasovog postera Harija Potera
Čitaocima našeg lista, koji su se uključili u veliku nagradnu igru povodom izdanja najnovije knjige o malom čarobnjaku Hariju Poteru i koji samim tim nimalo ne kasne za svetskim trendom, po završetku igre ostaće interesantan poster, kojim će bez sumnje, moći da se pohvale svi kolekcionari i, naravno, "poterovci". Za njegov dizajn zaslužan je Siniša Radović, koji se u oblasti strip artizma i ilustracije "zadržao" već više od 20 godina. Radović je, nakon studija grafike na Likovnoj akademiji u Moskvi gde se i specijalizovao u oblasti književne grafike, radio ilustracije, grafički dizajn i crtao stripove za brojne domaće i strane izdavače. Bio je i glavni i odgovorni urednik ilustrovanog humorističkog časopisa Bager, od njegovog nastanka do prestanka izlaženja. Trenutno sa Bojanom Kovačevićem radi na tri strip projekta za francuske izdavače.
Da li ste čitali Harija Potera i kako Vam se sviđa ta vrsta literature?
- Moram priznati, ne. Nije da nemam želju već sam se poslednjih par godina zaglibio u neku drugu vrstu literature koja mi ne ostavlja vremena za "Harija" ili neko slično štivo. Ipak, preko filma i ostalih "nus produkata" kao što su PC igrice, papirna galanterija... stekao sam predstavu o čemu je u romanima reč. S obzirom da nisam pročitao "Harija Potera", o njegovim literarnim vrednostima ne mogu suditi, ali je očigledno da je gospođa Rouling više nego dobro upućena u tajne marketinga i tržišta uopšte. Smatram da se "Hari" sasvim lepo nadovezuje na englesku književnu tradiciju u ovom žanru. Za nas "likovnjake" takva vrsta literature je uvek bila inspirativna.
Kako ste onda došli na ideju za poster?
- Ideja o posteru je potekla iz redakcije. Kad su me upoznali sa idejom momentalno sam se zainteresovao, ali je već sledećeg momenta - saznavši i rok za rad - entuzijazam splasnuo. U tom trenutku nisam bio siguran da je moguće na vreme završiti poster, izgledalo mi je sve to kao avantura. Ipak, pristao sam zbog ranije prijatne saradnje s Vesnom Roganović i zbog mog avanturističkog duha. E, tu se javio novi problem. Kao što već pomenuh nisam pročitao ni jednog "Harija". Problem je rešio Draško Roganović održavši mi ekspresni kurs o "Hariju Poteru" i pomogavši mi da osmislimo kompoziciju postera. Pošto je reč o posteru a ne ilustraciji, nismo se vezivali za određeni deo knjige, već smo pokušali da napravimo kompoziciju koja će odražavati atmosferu svih knjiga.
Šta mislite o današnjem strip artizmu? Koga biste izdvojili kao interesantnog u tom domenu?
- Eh... Mislim svašta. Od sjaja do očaja. Pretežno očaj. Ovo je tema koja zahteva posebnu priču. Od svih medija strip je najmanje napredovao od svog nastanka do danas. Mislim pre svega na novinsko pojavljivanje, a ne na korene. To deluje posebno poražavajuće kad se uzmu u obzir njegove mogućnosti. Takva neiskorišćenost potencijala nije viđena ni u istoriji naše države. Stripom se, najčešće, profesionalno bave neuspeli pisci, režiseri i slikari pa čak i totalne analfabete, u svakom smislu te reči, što svojski pomažu nesposobne redakcije. Sve to rezultira katastrofalnim kvalitetom. Kao posledica takvog stanja najinteresantniji, najmoderniji i najkvalitetniji i dalje ostaju Vinzor Mekej (Little Nemo in Slumberland) i Džordž Heriman (Crazy Kat).
A šta smatrate svojim najvećim uspehom u tom poslu?
- Ne d’o Bog da to bude nešto od ovoga dosad urađenog.
Dragan Jovićević
01.01.00
Dnevnik
13.01.2002.
Hari Poter i vatreni pehar
Voldemar je (konačno!) uskrsnuo
Kada je došlo do scene obreda uskrsnuća Roulingova se odlučila da ova bude toliko holivudska (groblje, noć, ljudi u ogrtačima i kapuljačama) da je starije čitaoce stavila na ozbiljno iskušenje da batale dalje druženje sa Poterom
Mada je više puta tvrdila novinarima da ima "u glavi" čitavu sedmotomnu sagu o Hariju Poteru, očigledno je da ambicije DŽoan K. Rouling rastu iz knjige u knjigu. Vidljivo je to, kako u debljanju svakog sledećeg pisanija (od tristotinak u prvom do gotovo 600 strana u četvrtom), tako i u samim zamislima i izvedbama istih (tako da je četvrti deo, najnoviji i kod nas i u svetu, mnogo komplikovaniji i zahtevniji od prethodnih).
Uostalom, bilo je i krajnje vreme da se stvari zapletu, jer tri knjige su sasvim dovoljne za uvod. Svako odlaganje svelo bi Harija Potera na nivo TV ili palp serijala, u kojima se zna ko je dobar a ko loš momak, pa je svaka nova epizoda samo prilika za odmeravanje njihovih snaga bez bitnog pomaka, jer se u sledećim nastavcima kreće sa starih pozicija.
Jedne mračne noći
Roulingova je, pak, odlučila da ne krene tim putem, već da priču vodi u zaplet i onda rasplet a, kako se iz četvrtog dela da naslutiti, ono što sledi moglo bi imati epske razmere. Jer, Mračni gospodar Voldemar je konačno uskrsnuo, sakupio stare pristalice Smrtoždere i voljan je da pokori svet. Da bi dobio svoje telo on je morao da smisli zapetljan plan u kome će mu pomoći neki od starih podanika a jedan se, čak, ubacuje u Harijevu školu i isporučuje dečaka kako bi njegova krv postala bitni sastojak formule za obnavljanje tela. Tako se ponavlja situacija od pre trinaest godina kada je Mračni gospodar harao, da bi ga grupa čarobnjaka oborila po cenu pogibije a ključni tren desio se kada je Hari, iako beba, zaštićen majčinom samrtnom magijom, odoleo napadu Voldemara i lišio ga moći. Posle nestanka gospodara dobri momci su pohvatali i osudili njegove sluge i tako, činilo im se, pobedili.
Ali, bilo je krivaca koji su se provukli kroz prste pravde, onih koji su se pokajali, ali i drugih, prikrivenih, spremnih da ponovo stanu uz lošeg momka (čim se povrati). A to se, dakle, i desi jedne mračne noći. Dok se bivši pobednici, barem oni koji su se dohvatili fotelja, kolebaju, vreme protiče a valja delati... Profesor Dambldor preuzima inicijativu i (samo)organizuje se za otpor. Poter, pošto je preživeo dvoboj sa ubicom svojih roditelja, više nema prava na detinjstvo i sprema se da odradi posao koji oni iz prethodne generacije nisu priveli kraju.
Nepoznate cake
Široki zamah priče preselio je autorku da se pozabavi popriličnim brojem likova i sudbina i splete ih u klupko, paziće da se nit ne prekine. Ovo joj je koliko-toliko uspelo, uprkos njenom naporu da sakrije mračne valere. No, kako je priča odmicala bivalo je jasnije da ta nakana neće moći da se ispoštuje u potpunosti. Kad je došlo do scene obreda uskrsnuća Roulingova se odlučila da ova bude toliko holivudska (groblje, noć, ljudi u ogrtačima i kapuljačama...) da je starije čitaoce stavila na ozbiljno iskušenje da batale dalje druženje sa Poterom i samo činjenica da je kraj već blizu mogla bi ih odobrovoljiti; naravno, pošto je ciljna grupa ove knjige drugačija, autorka je smatrala da sme da zabušava no, nevolje tu nisu prestale jer nevaljalci, ipak, moraju biti to što jesu. U poslednjih stotinak strana sledile su i dve ispovesti u stilu krimi-romana, jer se u njima objašnjava kako je zamišljen i izveden zločin. No, dok se pisci klasičnog detektivskog zapleta - raspleta (npr. Agata Kristi) drže pravila da kombinovanjem čitaocu već poznatih elemenata objasne kako je ubica obavio posao, Roulingova stalno ubacuje nepoznate cake u objašnjenje, što nije fer a postoji i opasnost da se njen čitalac oseti prevarenim.
Globalni sukob Dobrih i Loših
Ma koliko se autorka trudila da balansira sa "nedetinjim" sadržajima, neke stvari je morala da uradi (jer, rekosmo, nevaljalci moraju to da budu, a njihov gospodar je najbezobzirniji od svih njih), te je tako i zato jedan dobri dečak ubijen bez pardona, zatim sledi scena odsecanja sopstvene ruke (Voldemarovog sluge) i, konačno, u knjizi se omakne i jedna ne baš pristojna reč (govno). Sve ovo i nije preporuka za dečiju knjigu, iako pre i posle ima sasvim šarmantno prigodnih dešavanja (čak i jedan bal koji prate adolescentske muke prvih simpatija). Kako bilo da bilo, zle sile i predstojeći rat s njima i nisu "nežne" teme. Ostaje da vidimo kako će autorka izbalansirati globalni sukob Dobrih i Loših sa uobičajenom dečijom slikom sveta koju, naravno, određuju i cenzurišu odrasli.
Ilija Bakić