knjizara.com
Bura na zemlji
biografija Vilhelma Rajha

Majron Saraf (autor)

Bura na zemlji
rasprodato

Biografija Vilhelma Rajha. Sveti gnev zivog organizma do sada je neprevazidjena, najdetaljnija i najobuhvatnija biografija Vilhelma Rajha cija istrazivanja u oblasti psihoanalize, medicine, teorije fasizma i biofizickih osnova zivota danas u Evropi dozivljavaju pravu renesansu. Po delima koja su nam do sada poznata (Analiza karaktera; Funkcija orgazma; Psihologija mase i fasizma) Rajh je bio jedan od najznacajnijih teoretskih predvodnika studentske revolucije i antiautoritarnog pokreta sezdesetih i sedamdesetih godina.

Strukture kao sto su specijalne prodavnice za decju odecu i ostale potrebe za decu, tolerancija prema vanbracnim odnosima i institucije kao sto su stambene komune koje su danas na Zapadu nesto sto je po sebi razumljivo, ne bi se mogle cak ni zamisliti bez uticaja njegove misli na jednu celu generaciju. Fury on Earth glasi naslov americkog originala ovog susreta sa licnoscu Vilhelma Rajha, a napisao ga je njegov student, povremeno pacijent i kasnije saradnik, Majron Saraf. Rad na ovom kompleksnom i teskom zadatku trajao je celu jednu deceniju. Kada je engleska verzija knjige Majrona Sarafa objavljena 1984.god., neki ortodoksni Rajhovi ucenici primili su je sa uzasavanjem. Licnost Majrona Sarafa, jednog od najistaknutijih i najkonzervativnijih od svih prezivelih ucenika Vilhelma Rajha, snazno je obelezena licnoscu njegovog ucitelja, i to kako u pogledu mnogih jakih tako i svih onih slabih strana Rajhovih. Saraf je sve do svoje smrti predavao psihologiju na uglednom Medicinskom fakultetu na Harvardu. Proces koji su americke medicinske vlasti FDA pokrenule protiv ovog istrazivaca u oblasti medicine i sve one hajke, zabrane obavljanja profesije i istrazivackog rada predstavlja cak i za Rajhove neprijatelje potresnu pouku posleratne istorije zapadnih drzava cije su se demokratije osecale ugrozene istrazivanjem efekata niskog stepena zracenja radioaktivnih supstanci i moguce stetnosti konvencionale medicinske terapije. Drzavna uredba da se spali celokupna istrazivacka dokumentacija i Rajhove knjige o otkricu energije koja utice na ljudski organizam i o primeni te energije u medicini kao i sudski nalog da se uniste svi aparati kojima se sluzio u istrazivackom radu, prekrili su tamom Rajhovo naucno delo o osnovama zivota. Ta tamna noc nad ovim delom koja je trajala vise od tri decenije pocinje da se razdanjuje u nekoliko poslednjih godina. Majrona Sarafa sam upoznao kao brilijantnog govornika na jednoj medjunarodnoj konferenciji u Minhenu 1984. godine. Nakon tog susreta pocelo je da se razvija nase veliko prijateljstvo. Susretali smo se u Bostonu, u Berlinu. Kad je Majron sredinom osamdesetih godina u Berlinu prvi put organizovao seminar za terapeute, posle prve terapeutske seanse osecao sam, kao i svi ucesnici, kako se kasnije uspostavilo, zelju da odletim iz prostora. Metodu vegetoterapije, tehniku psihoanalize i psihodrame koristio je tako precizno, brilijantno i snazno da je za tri minuta dostigao onu tacku do kojih nijedan od terapeuta nije nikada bio dosao u celom svom radu. Tek su tokom vikenda dosli do izrazaja njegova ogromna ljudska toplina i njegov duboki smisao za humor koji su pratili njegov rad u Berlinu, gde ga je zadesila smrt. Majron je bio neponovljiva kombinacija viseg harvardskog docenta, ucenika Vilhelma Rajha i humaniste starog kova. Seminare sa njim i njegovom grupom dozivljavali smo kao nebrojene filmove u kojima ucesnici igraju glavne uloge sa humorom i dubinom raznolikosti, jedinstvenoscu njihovog zivota i licnosti. Tu se moglo osetiti, iskusiti i videti ono nesto zajednicko sto sve ljude povezuje. Poslednji put smo vise dana bili zajedno u martu 1997. godine povodom stogodisnjice rodjenja Vilhelma Rajha koja je svecano obelezena u Geteovom institutu u Bostonu. U divnoj atmosferi sa mnogobrojnim zvanicama Majron je govorio o svojim godinama provedenim sa Rajhom. To je jedan od njegovih najboljih govora za koje znam. Zavrsio je svoje predavanje ispricavsi nam zgodu kojoj je i on prisustvovao; jedan poznati umetnik posetio je Rajha i oprastajuci se naglasio kakav je on veliki covek. Rajh ga je prekinuo i rekao: Ja nisam veliki covek, samo sam napravio veliko delo. Siguran sam da bi Majron Saraf odgovorio na isti nacin. Nakon ucesca u otvaranju svecanosti povodom godisnjice Rajhove smrti koju je pripremila Evropska organizacija za telesnu terapiju, stigao je 12. maja 1997. god. u Berlin, njegovu drugu domovinu, kako je govorio u intervjuima. Sutradan ga je njegov prvi pacijent zatekao zanavek zaspalog, mirno i bez znakova bola; u sledecim satima okupili su se oko njega njegovi berlinski prijatelji. Nedostajes nam, Majrone, kao prijatelj i ucitelj. Tvoja humanost, ljudska toplina i tvoj humor zive nezaboravno u nama.


Ostali naslovi iz oblasti: Memoari, biografije, dnevnici, pisma

Izdavač: Samizdat B92; 1997; Broširani povez; latinica; 22 cm; 614 str.;