RATKO ADAMOVIĆ (1942) do sada je objavio sledeće knjige: Žuta podmornica (priče, 1971, nagrada lista „Mladost“ za najbolju prvu neobjavljenju knjigu u Jugoslaviji), Konopac (roman, 1977, na poljskom 1982), Svi umiru (priče, 1979), Gola garda (roman, 1982), Pogon za ludilo (roman, 1986), Sveti hrast (roman, 1990), Karavan saraj (novele, 1993), Paganski protokol (roman, 1995), Besmrtni Kaleb (roman, 1997, nagrada „Isidora Sekulić“ za knjigu godine); Kantarion (roman,1998, nagrada „Branko Ćopić“ za knjigu godine); Tumači gline (roman, 2002), U vrtovima duha (eseji, 2002), Akademija noći (roman, 2003), Kovači stakla (roman, 2005), Skakač (roman, 2007), Iza boga (roman, 2010). Mnogi njegovi romani doživeli su više izdanja.
Priče i romani Ratka Adamovića su dramatizovani i igrani na filmu, radiju i pozorištu, a mnogi izbori proze prevedeni su na nemački, engleski, italijanski, poljski, češki, slovački, rumunski, grčki, ruski i litvanski jezik.
Bio je dugogodišnji urednik tribine „Francuska 7“ Udruženja književnika Srbije, koja je godinama bila jedno od kultnih mesta i na kojoj se vrednovao i afirmisao književni život, nezaobilazno mesto protestnih skupova oko ’verbalnog delikta’ i zabranjenih knjiga.
U dva navrata, održao je nekoliko serija predavanja na univerzitetima u Americi i Kanadi. Veći deo života proveo je kao profesionalni književnik.
01.01.00
Politika
26.06.2002.
NOVA KNJIGA RATKA ADAMOVICA
U vrtovima duha
Zbirka tekstova objavljivanih u Kulturnom dodatku "Politike"
Izdavacka kuca "Prosveta" iz Beograda objavila je knjigu Ratka Adamovica - pisca koji se ogledao u nekoliko književnih žanrova - pod zanimljivim naslovom pomalo romanticnog tipa. "U vrtovima duha", kako je naslovio ovo delo, Adamovic je sakupio svoje tekstove koji su tokom proteklih godina objavljivani u subotnjem Kulturnom dodatku "Politike", neznatno ih promenivši, u želji da ostanu autenticni, u prvobitnom duhovnom oblicju u kakvom ih je napisao.
Urednica knjige Danica Šteric istakla je kao kljucne osobine ovog štiva pišcevu radoznalost i "profinjenost u filozofskom i književnom ukusu, što ga i preporucuje kao intelektualca izuzetne provenijencije". Budno prateci naše izdavaštvo u prevodnom vidu, Ratko Adamovic je birao knjige prema rafiniranom književnom opredeljenju: zato su se "U vrtovima duha" našli pišcevi zapisi o piscima kao što su Margerit Jursenar, Žak Le Gof, Fernan Brodel, Džon Kuper Pouis, Isak Baševis Singer, Paulo Koeljo, Aleksandar Genis, Martin Buber, Majster Ekhart, Danijel Dž. Borstin...
Ratko Adamovic u kratkom uvodu napominje da se u ovoj knjizi ne radi o zbirci eseja. To nije ni zbirka kritika. Ali jeste, insistira Adamovic, zbir dozivanja ljudi duha, koji, po nekoj teško utvrdivoj srodnosti, ipak, cine jednu imaginarnu porodicu, ili bratstvo. Autor još dodaje da se "U vrtovima duha" nalaze tekstovi iskljucivo o stranim piscima, izuzev jednog - jedina knjiga domaceg autora jeste "Monaška civilizacija" Slobodana Radoševica - jer smatra da su književna kritika i književna teorija kod nas gotovo potpuno zapostavile prevedena dela. A rec je o vrednim knjigama o kojima se "prosto moralo pisati".
A. C.