Aleksandar Žikić rođen je 1959. u Valjevu. Prvu ploču (Delilah Toma Džonsa) dobio je desetak godina kasnije. Početkom osamdesetih počeo je profesionalno da se bavi novinarstvom, najpre u magazinu Džuboks, a zatim u većini relevantnih listova tadašnje Jugoslavije. Objavio je preko hiljadu tekstova, uglavnom iz oblasti popularne kulture (rokenrol, strip, film, literatura). Bio je urednik u magazinima Džuboks, Non i Pop rok, glavni urednik magazina Ukus nestašnih, muzički urednik Radio Politike i City radija i urednik zabavnog programa TV Politika. Sa grupom S.T.R.A.H. objavio je EP Mesec. Autor je drama Elvira je kul!, Overdouz i Ples aveti i knjige Mesto u mećavi - Priča o Milanu Mladenoviću. Član je Tennessee Squire Asociation i počasni građanin pokrajine Mur, Tenesi.
16.12.14 City magazine
Dvojni prikaz: „Bijelo dugme – Šta bi dao da si na mom mijestu“ i „Mesto u mećavi – Priča o Milanu Mladenoviću“
Možda je kucnuo čas da stalna opaska o nedostatku kontinuiteta na planu istraživanja pop-kulturnih fenomena u nas malo predahne: Eto, na uzorku godine koju upravo privodimo kraju da se primetiti da je bilo značajnih pomaka na tom planu. I značajniji i probitačniji izdavači uvideli su neprolaznu moć nostalgije i zagledanosti u retrovizor te bolje i kreativnije pop-kulturne prošlosti, te smo samo tokom 2014. godine dobili nekoliko relevatnih izdanja na tu temu.
Izdavač (Laguna) štiva Bijelo dugme – šta bi dao si na mom mijestu Dušana Vesića, jednog od najznačajnih pera srpskog i jugoslovenskog rok-novinarstva u poslednjoj četvrti dvadesetog veka na samoj naslovnici ovog izdanja pojasnio je odrednicom „definitivna biografija najveće jugoslovenske grupe“ da je to zbilja dosad najopsežnija, najrečitija i najosobenija biografija Bijelog dugmeta. Naravno, tako nešto se i dalo očekivati od Vesiića, poznatog po fascinaciji, ali i po bliskosti sa Bijelim dugmetom tokom sve ove četiri decenije karijere i benda i njegovih članova. A mustra po kojoj je izatkana ova vanredno važna i zanimljiva knjiga je sasvim jednostavan.
Bijelo dugme – šta bi dao da si na mom mijestu, naime, počiva na spoju razložno, pregledno i hronološki tradicionalistički ustrojene faktografije, brojnih svedočenja savremenika, povremenih saradnika i povremenih treperavih zvezdica u mikrokosmosu Bijelog dugmeta. Intelektualnog poštenja i ličnog viđenja ovog istinskog pop-kulturnog fenomena nekada nam zajedničke i potvrđeno duboko nesrećne domovine. Nakon što precizno i bez suvišnih detalja izloži i opcrta širi društveni kontekst iz kog se izrodilo i koji je ubrzo i preraslo to istoBijelo dugme, Vesić priču i gledište na kom počiva ova njegova biografija obogati ličnim uspomenama. Za svaku je pohvalu to što Dušan Vesić na vreme uvodi sebe kao svedoka evolucije i podužeg raspada Bijelog dugmeta, te narečene lične impresije i s njima uvezane digresije ni najmanje ne deluju usiljeno i samodovoljno.
Vredi istaći da Vesić ne zapada u zamku parapolemičkog tona i ostrašćenosti koje su bacile senku na studiju Ivana Ivačkovića s početka ove godine, a ovoj knjizi se slabo šta iole konsekventnije ima zameriti, uz izuzetak sasvim razumnih povremenih elipsi i posezanja za davnih dana potrošenim opštim mestima poput „način života, životna filozofija“ u priči o vezanosti Bregovića i ostalih za rock’n"roll (u ovom ili onom svom pojavnom obliku, naravno).
Sa druge strane, Aleksandar Žikić, takođe dobro znani rok-novinar u svojoj knjizi Mesto u mećavi – Priča o Milanu Mladenoviću (Laguna) ostaje na koti primetno bojažljivog pristupa heroju svoje biografske priče. U tom smislu Mesto u mećavi biva još jedna varijacija na temu ponovne kanonizacije/beatifikacije Mladenovića, kada je već duže jasno da pop-kulturna štiva svoj puni razlog postojanja iznalaze (naravno, u pristojnoj i faktografski ispravnoj) dekonstrukciji mitova.
Međutim, ako ne sudimo na osnovu onoga što bi i ova knjiga trebalo da bude nego na osnovu onoga što ona (svesnim izborom svog autora) jeste, Mesto u mećavi se preporučuje na račun prilično celovitog portreta Mladenovića, obilja činjenica i iskaza relevantnih, ritmičnog izlaganja i ambicioznije vizuelne opreme knjige.
ZORAN JANKOVIĆ