09.07.09 Politika
Dvotomna arhivska građa
Logor Banjica - logoraši
Istorijski arhiv Beograda objavio dvotomnu arhivsku građu o zloglasnom logoru sa više od 23.000 imena pritvorenika
Logorske knjige sa 23.637 imena muškaraca, žena i dece koji su u Koncentracionom logoru Banjica izdržavali kaznu, bili ubijeni ili boravili i pušteni na slobodu u periodu od 9. jula 1941. do 2. oktobra 1944. godine, ovih dana dostupne su javnosti. Zasluga za to pripada Istorijskom arhivu Beograda koji je u dva toma upravo objavio knjige ličnih podataka pritvorenika, kao i pomoćnu kartoteku Saveznog javnog tužilaštva, urađenu posle Drugog svetskog rata.
Ovo izdanje, pod naslovom „Logor Banjica – logoraši, 1941–1944”, čine posebnim specifični blokovi fotografija logora, ekshumacije žrtava i njihovih sahrana, a većina od njih prvi put je data na uvid čitaocima.
Knjige sadrže uvodnu studiju koja se bavi analizom ideje logora kao „laboratorije totalitarnih režima” i istorijskim viđenjem širenja logorskog aparata po Srbiji, i daju statistički pregled nacionalne, polne, starosne, socijalne i profesionalne strukture zatočenih. Veći deo materijala predstavlja originalna arhivska građa i osam posebnih knjiga Koncentracionog logora Beograd – Banjica, u kojima se nalaze imena logoraša i njihovi lični podaci, popisani u pomenutom periodu.
– Istorija Drugog svetskog rata i naših žrtava u tom ratu, do kojih je došlo na razne načine, deo je kulturne baštine Beograda i Srbije. Generacije naših sugrađana moraju da znaju šta se događalo u istoriji njihovog grada i koji su ljudi i kako dali život za njih. Što se fotografija tiče, one su dragocene i neophodne kako bismo uvideli strahotu zločina. Da nije bilo fotografija iz Aušvica, recimo, mi nikada ne bismo zaista shvatili šta je to koncentracioni logor – kaže za „Politiku” Branka Prpa, direktor Istorijskog arhiva Beograda.
Kako objašnjava, dva toma „Logora Banjica – logoraši, 1941–1944” ne bi trebalo shvatiti samo kao čin odavanja počasti žrtvama Banjičkog logora, već bi njihovo objavljivanje trebalo razumeti i kao vid poništenja jednog od postulata prakse skoro svih masovnih zločina. A on glasi: zapečatiti svako sećanje na žrtve u tami bezimenosti, lišiti ih prava na ime i grobno mesto.
Neke od fotografija u vezi sa logorom na Banjici prikazane su i ranije, na izložbi koja je priređena povodom obeležavanja 60 godina od oslobođenja Beograda, kada je izložena i ostala brojna, raspoloživa građa, ali je većina sada ekskluzivno objavljena. U arhivu ističu da ovako obiman materijal pruža novim istraživačima mogućnost metodološki složenijeg „čitanja” ovog dela istorije Drugog svetskog rata na našim prostorima i njegovo smeštanje u okvire vremena. Pored toga, dostupnost ovom istorijskom izvoru upućuje i na to da se zamislimo nad sudbinama svake pojedinačne žrtve jednog dehumanizovanog, zločinačkog sistema.
M. Dimitrijević