01.01.00
Dnevnik
27.09.2002.
NOVA KNJIGA O BORISLAVU PEKIĆU
Zlatan put
Studiju mr Lidije Mustedanagić pod naslovom ?Groteskni brevijar Borislava Pekića? objavio novosadski ?Stilos?
Desetogodišnjicu smrti izuzetnog Borislava Pekića (1930-1992) dočekujemo sa sve većim čitalačkim i kritičarskim zanimanjem za remek-dela poput sedmotomnog Zlatnog runa koje na 3.260 stranica priča sagu o 580 ?istorijskih? godina porodice NJegovan-Turjaški. Prava recepcija negde je došla ili se vratila na početak. Još se naime otkrivaju i objavljuju rukopisi iz zaostavštine. Prošle godine ?Stilos? i ?Solaris? su objavili Pekićeve Filozofske sveske. Mlađi istraživač iz Beograda Dobrivoje Stanojević objavio je 2001. disertaciju Retorika Zlatnog runa, izdavač ?Mali Nemo? iz Pančeva.
Sada smo u prilici da čitamo studiju Groteskni brevijar Lidije Mustedanagić (Beograd, 1964) koja je proizašla iz njene magistarske teze odbranjene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Groteska i ironija su ključni termini za objašnjavanje i tumačenje književnosti druge polovine DžDž veka. U stvari taj istorijat groteske je mnogo duži i kod Pekića je našao briljantnog protagonistu. Pekićev humor i smeh, gotovo celo njegovo delo, ima elemente groteske, ili je groteskno ostvarenje. NJegovo traganje za mitskom antropološkom suštinom, ceo unutrašnji svet niza dela, popločan je i izveden na groteskan način. Posebno će to doći do izražaja u oblikovanju romana Hodočašće Arsenije NJegovana, Kako upokojiti vampira i 1999.
Upravo ova tri dela su i predmet minuciozne analize Lidije Mustedanagić u kojima se, uz svu naučnu aparaturu koju ovakva studija podrazumeva, groteska analizira u svim aspektima i jasno potvrđuje. Osim toga data je bogata etimologija, istorijat, teorija i sinteza modernog shvatanja grotesknog. Nakon toga nužnog teorijskog uvoda, sa nizom citata iz najpoznatijih radova Kajzera, Bahtina, Lidija Mustedanagić prelazi na ?glavni posao?. Iako u prilici da krči nove puteve i traži svoje ključeve za čitav niz inovativnih postupaka, koje Pekić u svojim delima čini, ona to radi pregledno, obavešteno i vrlo talentovano. Birajući zlatan put i zlatan presek naš istraživač svoje nalaze saopštava ubedljivo tako da se ruka majstora ne samo nazire nego i direktno pokazuje.
NJen završni iskaz glasi:
- Pekićev smeh je smeh kroz suze, smeh sa omčom oko vrata, raznolikih intonacija i dometa, često ciničan i sarkastičan. NJegov smeh traži poznavanje mnogih oblasti i delatnosti, a isto tako i intelektualnu domišljatost i dovitljivost u nalaženju udaljenih veza i odnosa. Stoga je groteskno, sa svim osobenostima i aspektima, u brojnim umetničkoistorijskim određenjima, često na inovativan i originalan način, poslužilo Pekićevim namerama da kritički preispituje čovekov položaj u svetu, koji, bez obzira na istorijsku datost, izgleda jednako otuđen i neobuhvatan, jednako strašan i nemilosrdan, bez ikakve utehe i vere u mogućnost i transcendentno?.Pekićevi junaci nemaju odgovore ni na jedno pitanje i otuda groteska, spoj komičnog i jezivog, komičnog i tragičnog, ređanje smisla do besmisla.
M. Živanović
01.01.00
Dnevnik
20.11.2002.
KRITIKA
Prilog razumevanju Pekića
Lidija Mustedanagić: GROTESKNI BREVIJAR BORISLAVA PEKIĆA, ?Stylos?, Novi Sad 2002.
Knjiga Lidije Mustedanagić Groteskni brevijar Borislava Pekića bavi se fenomenom grotesknog u tri Pekićeva romana: Hodočašće Arsenija NJegovana, Kako upokojiti vampira i 1999. Ovo je prva obimnija studija koja u centar interesovanja dovodi upravo pojam grotesknog, budući da se prethodni istraživači ove teme dotiču uglavnom tematizujući širi kontekst humora. Metodološku osnovu čine dve knjige koje predstavljaju temelj za bilo kakvo ozbiljnije proučavanje ovog fenomena. Reč je o delima Groteskno. NJegovo oblikovanje u slikarstvu i književnosti Volfganga Kajzera i Stvaralaštvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjeg veka i renesanse Mihaila Bahtina. Kajzerova i Bahtinova koncepcija po mnogo čemu su suprotstavljene: Bahtinova groteska je vesela i preporađajuća, dok po Kajzeru ?groteskno načelno rastače svaki red uopšte i odvlači nam tlo ispod nogu.? Međutim, ove dve teorije se mogu posmatrati i kao komplementarne, pošto se u svakoj od njih naglasak stavlja na drugi tip groteske i drugi istorijski period njenog pojavljivanja: dok Bahtina zanima pre svega narodna kultura srednjeg veka i njena karnevalska obrada stvarnosti, Kajzer se bavi modernističkom groteskom, kojoj je u središtu čovekov otuđeni odnos prema svetu.
Nakon sumarnog izlaganja još nekih teorija groteske (Otakar Bartoš, G. R. Tamarin i drugi), Lidija Mustedanagić pristupa analizi Pekićevih romana. U Hodočašću Arsenija NJegovana glavni lik je predratni beogradski kućevlasnik koji dobrovoljno provodi 27 godina u kućnoj izolaciji, tragikomični karakter sa grotesknim crtama. NJegov kućni pritvor omeđen je dvama događajima - demonstracijama 27. marta 1941. i studentskim demonstracijama 3. juna 1968. Masovne scene, čiji je Arsenije nevoljni učesnik, imaju mnogo toga zajedničkog sa rableovskim karnevalom, a ujedno su rasadnik modernističke tehničke groteske. Preplitanje tela u masi, mešavina mehaničkog i organskog, animalizacija mase, ljudi-marionete, bizarne scene nerazumevanja i krivog razumevanja, snižavanje uzvišenog na materijalno-telesni plan - ovi i još mnogi drugi postupci daju za pravo Lidiji Mustedanagić da groteskno u ovom romanu označi kao jednu od dominantnih crta u nekoliko slojeva dela - od stilskog do kompozicijskog.
Drugi svetski rat, nacional-socijalizam i ludilo čine tematski okvir romana Kako upokojiti vampira, koji se na groteskan način bavi pitanjem uloge pojedinca u svetskim zbivanjima. Profesor istorije Konrad Rutkovski, bivši gestapovac, preispituje vlastitu prošlost vraćajući se nakon dvadesetak godina u mesto u kojem je za vreme rata službovao i susreće se sa svojom povampirenom žrtvom. Roman je kombinacija epistolarne forme i modifikovanog grotesknog žanra sotije, čija je svrha ?ironizacija svega postojećeg pod svespasavajućom maskom lude.? Negativna utopija 1999, roman o problematičnom opstanku ljudske vrste i pomeranju granica ljudskosti na fonu naučnofantastičnih žanrova u intertekstualnoj igri otvara prostor za primenu obilja grotesknih postupaka i motiva: robotizovanje i doslovna dehumanizacija sveta, parodijska reinterpretacija i desakralizacija mitova, depatetizacija ljubavi i smrti, tehnička groteska u kojoj mašina gospodari nad svojim tvorcem, jezivi dance macabre kao konačna sudbina sveta...Analizirani Pekićevi romani groteskno realizuju u određenim slojevima i aspektima - oni nisu u potpunosti realizovane groteske. Ali ako posmatramo Pekićev opus u celini, upravo ova tri romana u najvećoj meri crpu iz repertoara grotesknog. NJihovim uvrštavanjem u groteskni brevijar Lidija Mustedanagić značajno doprinosi razumevanju složenog fenomena smeha kod Pekića.
Mirjana Petkov