03.11.03
Slobode nikad dosta
Frenk Kaningam
"MASKA za ugnjetavanje", "Problemi demokratije", "Globalizacija", "Tesne cipele i prazni stomaci", "Iracionalnost i sukobi", samo su neke teme o kojima raspravlja kanadski filozof dr Frenk Kaningam u izvrsnoj knjizi "Teorije demokratije", upravo objavljenoj u prevodu Nikole Krznarića, a u izdanju "Filipa Višnjića".
Ovaj mislilac ovih dana je bio na Beogradskom sajmu knjiga, gde mu je delo i predstavljeno. Pošto se u knjizi dr Kaningam bavi odnosom demokratije i vlasti, kako na Zapadu, tako i na Istoku, a naročito u SAD, gde, po mišljenju autora, "elita moći" drži svu vlast, u razgovoru za "Novosti" pitamo sagovornika da li je to "neminovnost" naše civilizacije?
- Šaljivo bih mogao da kažem da je problem demokratije u pluralističkom raju u tome, kako jedan filozof reče, što nebeski hor peva jakim naglaskom gornje klase - kaže nam Kaningam. - A, zna se da, tom prilikom, više od 90 ljudi ne mogu da se uvuku u sistem za pritisak koji bi ih visoko vinuo u nebo. Pitanje je i da li klasični pluralizam, u kojem je načelno predviđena podjednaka demokratija za sve, može da obezbedi branu prokapitalističkoj isključivosti koja u osnovi destruktivno deluje na demokratiju.
Vi ste, izgleda, dosta kritički prema sistemu na koji se opet navikavaju i Srbi?
- Nikada nisam krio da sam ja umereni levičar, ali levičar u demokratskom smislu. Bio sam i ostao veliki kritičar tragičnog sovjetskog sistema i komunističke opresije, ali to ne znači da ne bi trebalo da se kritički sagledava i problem političkog ustrojstva današnjeg sveta.
Vaš prijatelj i naš filozof dr Svetozar Stojanović podsetio nas je da vas pitamo šta mislite o pokretu oko časopisa "Praksis" koji su izdavali intelektualci SFRJ?
- To je bio fenomenalan časopis i najveći intelektualci sveta su tada dolazili da vas podrže. Kritičari su procenjivali sistem vrednosti u ondašnjem, nazovi socijalizmu, ali i zapadne demokratije.
Američki "državni" filozofi Frensis Fukujama i Semjuel Hantington predviđaju da je došao "kraj istorije", a da će biti i sukoba civilizacija. Šta vi mislite o tome?
- To su suviše pojednostavljene teorije. Padom Berlinskog zida jedan problem je rešen, ali čovečanstvo i dalje ne živi u sreći. Ratova i dalje ima, dakle nastavlja se istorija. Pojednostavljena je i teorija o sukobu civilizacija. I tu je suviše prenaglašena religija. A u svakom društvu, pa i u hrišćanskim i muslimanskim zemljama ima unutrašnjih antagonizama, a da ne govorimo o višedimenzionalnim pogledima na svet pojedinaca, grupe i klasa. Uostalom, svet je sazdan od mnogo kultura.
Jedan drugi američki mislilac, Pol Kenedi, smatra da je naša planeta prenaseljena i da će "uskoro" eksplodirati ako se ne zaustavi povećanje stanovništva...
- I ta teorija je jednostrana. Pravi problemi su ekologija i raspodela svetskog bogatstva. Zato su u svetu sve jači ekološki pokreti, a samitima razvijenih suprotstavljaju se ljudi koji misle suprotno. Zato i tu mora da se nađe neko rešenje na globalnom planu.
Na Zapadu se dosta govori o prevaziđenosti današnjeg vida demokratije, ali nikako da se smisli neki novi, bolji sistem. A vi lično u knjizi "Teorije demokratije" dosta kritički govorite o strankama.
- Pa, na izborima se bore strane, a ne pojedinci. Zato, razumeti "ulogu vlade", znači razumeti ponašanje političkih stranaka. Sve njih čine političari koji ne teže položajima da bi sprovodili korisne političke mere, nego čine sve kako bi stekli neku dobit, prestiž i moć, koje stiču na osnovu tog položaja. Zbog toga se i udružuju u političke stranke, kako bi se borili za državni plen.
D. STANKOVIĆ
06.11.03 Vreme
Izlog - septembar
Jovan Dučić putopisac – Ogled iz imagologije i Teorije demokratije – Kritički uvod
Vladimir Gvozden: Jovan Dučić putopisac – Ogled iz imagologije
Izdavač: Svetovi, Novi Sad 2003.
Još je 1964. godine pesnik Miodrag Pavlović tvrdio da je slučaj Jovana Dučića paradigmatičan u kulturološkom smislu, a ogromno čitalačko interesovanje za njegov opus, koje se javilo u poslednjoj deceniji XX veka, tim više je učvrstilo ovu tvrdnju. Upravo kulturološkom aspektu Dučićevog dela, naročito njegovih putopisno-esejističkih zapisa Gradovi i himere, posvetio je Vladimir Gvozden ovu temeljnu i dragocenu studiju. Gvozden se bavi slikama drugih kultura u Dučićevoj prozi, otkrivajući naslage književnih, socioloških i kulturnih stereotipova koji su uticali na njihovo formiranje, kao i ideološki diskurs koji ih je odredio. Sistemski raščlanjujući Dučićeve predstave i stavove, pesnikov nacionalizam i evropejstvo kao i kulturno-istorijske mape koje je nasledio ili sam projektovao, Gvozden je dovodeći u pitanje utvrđena načela percepcije kulturnog i nacionalnog identiteta, ovom knjigom dao više nego značajan doprinos razumevanju osnovnog problema srpske kulture – spoznaji sopstvenog mesta u kontekstu evropske tradicije.
Frenk Kaningam: Teorije demokratije – Kritički uvod
Prevod sa engleskog: Nikola Krznarić
izdavač: Filip Višnjić, Beograd 2003.
Sučeljavajući teoriju i praksu, Kanađanin Frenk Kaningam, profesor filozofije i političkih nauka, pokušao je da u ovoj knjizi da odgovor na naizgled jednostavno pitanje: šta je demokratija. Iako ponikla na političkom iskustvu Severne Amerike i Zapadne Evrope, knjiga Teorije demokratije – Kritički uvod predstavlja koristan udžbenik i za ovdašnjeg čitaoca i to kao svojevrsno "uputstvo za upotrebu". Poglavlja ovog dela posvećena su teorijama liberalne demokratije, klasičnom pluralizmu, predstavničkoj demokratiji, katalaksiji, demokratskom pragmatizmu, deliberativnoj demokratiji i radikalnom pluralizmu. Istovremeno, u knjizi se imenuju i analiziraju problemi sa kojima se demokratija suočava u praksi: tiranija većine nad manjinom, neefikasni, nepouzadni način kolektivnog donošenja odluka, izazivanje konflikata, zloupotreba od strane demagoga ili maskiranje sistematskog ugnjetavanja. U tradiciji demokratske misli, od Aristotela do savremenih teoretičara, Kaningam ističe i svoj intelektualni dug prema teoretičarima u bivšoj Jugoslaviji, pre svega prema grupi Praxis.