25.03.08
Šta čini dobru knjigu?, Svetlana Gavrilović
Protekle godine se za Sajam knjiga pojavilo drugo izdanje knjige Kako čitati i prvo izdanje Šta čini dobru knjigu, oba naslova proistekla iz predavanja koja su se kontinuirano tokom nekoliko godina održavala u Narodnoj biblioteci Srbije i u kojima su učestvovali brojni pisci, teoretičari, filozofi itd. Iako se u Kako čitati pojam čitanja širio i na druge oblasti izvan lepe književnosti, jedno od poglavlja je bilo posvećeno upravo literaturi u užem smislu reči i tek sa novom knjigom Šta čini dobru knjigu čitaoci su dobili priliku da zajedno sa autorima ns provokativan način promišljaju složenost pojmova kao što su čitanje, pisanje i vrednovanje književno-umetničkog dela."
Povezanost ova tri pojma se pokazala kao ključna u rešavanju postavljenog pitanja Šta čini dobru knjigu za čijim odgovorom tragaju ljudi od pamtiveka. Bez dobrog čitaoca nema dobrog čitanja niti dobre knjige. I najbolje knjige mogu biti loše pročitane i neshvaćene, i najgore mogu biti uzdizane kao valjane. Autori su u pristupu temi imali različita polazišta: neki su poput Aleksandra Hemona, Veselina Markovića, Tihomira Brajovića, Zorana Paunovića, Biljane Dojčinović Nešić, Zorice Bečanović Nikolić, Dejana Ilića uzimali konkretna dela i pisce na čijim primerima su ukazivali kako nastaje dobra odnosno loša književnost. Vladimir Tasić, David Albahari, Radoslav Petković, Vladimir Gvozden, Stevan Vuković, Tatjana Rosić i drugi su se opredelili za uopštenija teorijsko-ontološka tumačenja. Mnoga pitanja su ostala otvorena jer je vrednovanje u književnoj kritici jedno od najtežih pitanja književnosti – da li je dobra knjiga dobra zahvaljujući svojoj formi ili sadržini ili je neophodan sklad izmedju ovih pojmova? Da li se knjiga može proglasiti vrednom samo subjektivno ili i objektivno, sihnronijski u jednom vremenu ili dijahronijski može trajati kroz vreme. Da li je nauka o književnosti uopšte nauka? Mogu li se nabrojati odredjeni postulati po kojima knjiga zaslužuje najviše estetske ocene? Postoje li obrasci i definicije za pisanje ili čitanje. Naravno da je svaki odgovor na ova pitanja podložan diskusiji, ali jedno mišljenje odnosi prevagu, a to je da je samo skup subjektivnih utisaka i književno-teorijskih činjenica u sadejstvu može dati približnu procenu neke knjige. A opet, gotovo svi autori su se složili sa nekim od najapstraktnijih razmišljanja o književnosti da je doživljaj dobre knjige stvar srca ili duha kao što su mislili Paskal, Ruso, Gombrovič i mnogi drugi."
Jedno od najčešćih citiranih bilo je Kafkino mišljenje da je „dobra knjiga kao udarac pesnicom u glavu“, odnosno da ona mora „ biti sekira za smrznuto more u nama“ tj. da nam dobra knjiga mora otvoriti neke do tada neprimetne svetove, često i kroz zadovoljstvo nelagode otkrivanja. Na ovu tezu su se nastavljale i Benjamonova teza o šoku ili Hajdegerova o udarcu, ali se u krajnjoj konsekvenci smisao Kafkinih reči poklapa sa npr. Apdajkovim, po kome „prepoznavanje dobre knjige u nama izaziva talas u umu, uzbudjenje, emociju, pokret duha“. Svojevrsna erotika duha koja se ogleda u čitalačkom uzbudjenju koje donosi vrhunska knjiga je ono što bi svaki čitalac, zaljubljenik književnosti, okarakterisao kao sopstveni zbir osećanja zbog kojih pasionirano traga za novim knjigama – strast, uzbudjenje, zadovoljstvo, ustreptalost, slast otkrivalačkog, spoznajnog i estetskog za koju ne postoji recept, već samo sopstveno čitalačko iskustvo.
Jasmina Vrbavac
Vavilon, 25. mart 2008.
22.03.08 Danas
Čitajmo šta nam se dopada i pišimo što najbolje znamo
Šta čini dobru knjigu? priredila Svetlana Gavrilović
Druga knjiga izašla u ediciji Rizom Narodne biblioteke Srbije pred Beogradski sajam knjiga, sa naslovom koji skreće pažnju, je Šta čini dobru knjigu? Edicija Rizom, stoji na koricama knjige, namenjena je knjigama koje teorijski promišljaju socio-političke i fenomene kulture, nastojeći da ih artikulišu kao neizbežne regulatore odnosa između pojedinca i društva. I prva knjiga iz edicije intrigirala je kako svojim naslovom - Kako čitati: O strategijama čitanja tragova kulture, tako i naslovom pojedinačnih tekstova objavljenim u njoj: od "uputstava" kako čitati pojedine književne vrste i žanrove, do čitanja prevoda i stripa, ali i Olimpijskih igara, novčanica, evolucije, vodenih znakova, grada, medi-rejda. Obe knjige nastale su iz ciklusa predavanja održanih u NBS.
Na naizgled lako pitanje, stoji na koricama naše knjige, "šta čini dobru knjigu?" učesnici su nastojali da odgovore tokom ciklusa koji se odvijao od marta 2006. do juna 2007. godine. Odabrani tekstovi, kaže se dalje, priređeni su na osnovu predavanja, u širokom rasponu pristupa i tema, od ličnih doživljaja do kritičkih čitanja i teorijskih razmatranja. Priređivač knjige je Svetlana Gavrilović. Knjiga obuhvata 19 autora i isto toliko tekstova koje odlikuje interdisciplinarnost. Odgovori na pitanje iz naslova išli su od rekapitulacije (normativne) ideje o tome šta je dobra knjiga kroz istoriju i teoriju književnosti u radovima Vladimira Tasića i Vladimira Gvozdena, kao i Adrijane Marčetić koja je svoje predavanje zasnovala na knjizi Leona Kojena Umetnost i vrednost, preko celine koja se može podeliti u dve grupe - profesore koji su se bavili određenim piscima (Zorica Bečanović-Nikolić o Šekspiru, Biljana Dojčinović-Nešić o Džonu Apdajku) i delima (Tihomir Brajović o Prokletoj avliji), odnosno, pisce koji su se bavili drugim piscima i njihovim delima (Veselin Marković o Nabokovu, Nenad Veličković o Prokletoj avliji, Aleksandar Hemon o romanu Bašta, pepeo). Iz pozicije pisca, ali i "običnog" čitaoca, kao i književnog kritičara, nastupio je Radoslav Petković koji je zaključio: Čitajmo šta nam se dopada i pišimo što najbolje znamo. Tu su zatim prevodioci koji su govorili o knjigama koje prevode i njihovim autorima - Zoran Paunović o Don Delilu i njegovom Podzemlju, Aleksandra Bajazetov-Vučen o Vinfridu Georgu Zebaldu i njegovom Austerlicu, te teoretičari umetnosti i medija koji su govorili o teorijskim tekstovima - Stevan Vuković o Nacrtu za jednu fenomenologiju iracionalnog Marka Ristića i Koče Popovića, i Jovan Čekić o Filozofiji palanke Radomira Konstatinovića.
Pitanje "šta čini dobru knjigu?", zapravo pitanje o kontekstu, o mreži unutar koje se neki tekst kao model kritičkog čitanja javlja - pitanje je šta čini dobru knjigu sada i ovde, dakle šta je to što je u nekom delu validno u sadašnjem kontekstu, u jednom promenjenom rasporedu sila u društevnom polju, u odnosu na vreme nastanka takvog dela. Ovo je citat s početka Čekićevog teksta u kome on upravo Konstatinovićevu, nikad dovoljno i nikad do kraja iščitanu knjigu, vidi kao onu validnu u sadašnjem kontekstu, još uvek, nažalost, palanke i mentaliteta koji ne može da se "preradi". Istoričar Milan Ristović, baveći se istorijom Evrope u 20. veku, pre svega ulogom i politikom Nemačke prema evropskom jugoistoku do 1945. godine, na manje konvencionalna način došao je do spisa Crnjanskog Iris Berlina o kome govori u svom predavanju. Albahari je na pitanje "Šta čini dobru knjigu?" odgovarao kao umetnik, sa svojih poetičkih stanovišta, a Dejan Ilić bavio se problematičnim izborom savremene kritike i uspostvljanjem knjiga nekih autora kao dobrih, potvrđenih između ostalog i Ninovom nagradom. To su Čizmaši Dragoslava Mihailovića, Testament Vidosava Stevanovića i Semolj zemlja Mira Vuksanovića. Dean Duda i Tanja Rosić u svojim tekstovima bavili su se okruženjem u kome danas živi knjiga - tržište, nove tehnologije, i sa čitaocem kome hronično nedostaje vreme. "Možda je vreme odgovor, jer bez vremena književnosti gotovo ne može biti: treba vremena za čitanje, za razmišljanje, za gušt da na jednom paragrafu provedemo četiri dana. Hoćemo li u oblicima kapitalizma koji se kod nas instalira imati vremena za takvo čitanje i kako ćemo u tim vremenskim problemima prosuđivati šta je dobra književnost", pita se Duda.
Prilikom nedavne promocije ove knjige, primećeno je da niko nije govorio o knjigama koje već ne slove za dobre. Takođe, učesnici predavanja bavili su se isključivo proznim knjigama i to romanima, poezije uopšte nema. Na čast priređivaču knjige, osim izbora naslova za tekstove koji ih nisu imali i citata na koricama knjige, služi i mali pojmovni aparat koji stoji na marginama uz onaj deo teksta u kome se određeni ključni pojam nalazi. I. Matijević