
Zoran Spasojević rođen je 22. januara 1949. godine u Kragujevcu.
Autor je knjiga poezije: „Dar praznine“ (1986) i „Glad“ (1998), knjiga kratkih priča: „Odelo za odlazak“ (1997), i „Kratke priče bez muke” (2003, 2006), knjiga drama: trilogije „Amerika ima rupu” (2003), kratkih drama „Rezervat Srbija“ (2006), dokumentarne komedije „Gavrilov Princip“ (2008) i komedije „Voliš li me, Jakove“ (2008), kao i knjige satire „Tu zeka pije vodu“ (2008).
Autor je CD-ROM-a (digitalne grafike, knjige i tekstovi) „Cirkus“ (2006).
?utor je TV drame „Amerika ima rupu 2“ (1999), scenarija humorističe TV serije „Bez naslova“ (2000) i radio-drame „Kratka istorija naizmeničog stajanja i padanja“ (2004).
Zastupljen je u preko četrdeset antologija i zbornika poezije, kratke priče, kratke drame i satire.
Bavi se mejl-artom i digitalnom grafikom. Digitalne grafike objavljuje na razglednicama, u štampi i knjigama, kao i u brojnim internet-magazinima. Objavio je preko sto mejl-art razglednica u više izdanja. Njegove razglednice nalaze se u privatnim kolekcijama, bibliotekama i muzejima mejl-arta: (California Museum of Art – Terra Candella, Forestville, USA), (Artpool - Art Research Center, Budapest, Hungary), (Museo de Interncionale de Neu Art, Courtenay, Canada), (Sechi Island International Library, Rio Claro, Brasil). Učestvovao je na više kolektivnih izložbi mejl-arta u zemlji i svetu (Kragujevac, Valjevo, Pančevo, Banja Luka, Budimpešta, Vankuver, Lajden, Arkevia...)
Za svoje radove nagrađivan je više puta.
Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i Udruženja književnika Srbije.
Od 2003. godine autor je izdavačke kuće „Alma“.
www.zoran-spasojevic.blogspot.com
14.05.06 Blic
Srbija u mini dramama
Rezervat Srbija, Zoran Spasojević
Zoran Spasojević (57) nedavno je objavio u obliku knjige („Alma“, Beograd) sedamdeset četiri kratke drame pod naslovom „Rezervat Srbija“ koje je predgovorio Radomir Putnik. Do sada su mogle da se pročitaju samo na Internetu.
Sedamdeset četiri mini drame mogu se svrstati u tri tematska kruga. Jedan krug su satirične iskrice o Srbiji koje su velike sile pretvorile u rezervat, drugi krug su „masne“ mini drame ili kombinacija oba kruga, a treći krug su apsurdni dramoleti kakvih je najviše u velikom svetu. Dramoleti iz prvog kruga katkada liče na ono: „Sreli se Amerikanac, Rus i Srbin...“, druge su mešavina političkih veština i veština Monike Viti. A treće, najapstraktnije, jesu najuspelije.
Evo da podelim veliko zadovoljstvo sa malom dramom koja nam stiže od pisca iz Kragujevca. Zove se „Adam i Eva“:
„Veliko predsoblje. Eva, gospođa u godinama, oblači mantil i staje pred veliko ogledalo. Vrata otvara stariji gospodin sa šeširom na bradatoj glavi. Zastaje u vratima. Zadivljeno posmatra Evu i sa uživanjem puši cigaretu. Savršeno je spokojan: izgleda kao da nema nameru da se pomeri. Jednog trenutka reši da progovori.
ADAM: Lepa si, Eva.
EVA: Još uvek?
ADAM: Još uvek.
(Gospođa Eva je učinila jedini mogući korak: prišla je Adamu lagano, uhvatila ga pod ruku i ljubazno mu se obratila.)
EVA: Hoćeš li prvo da mi kupiš jabuku, Adame?
Zavesa.“
Autor pisac našao je kod majstor-Harmsa odličan moto za svoju knjigu: „Opširnost je majka netalentovanosti!“
Kako za vršački „Kov“ pripremam drugu knjigu „Najkraćih drama na svetu“, obavezno ću uvrstiti i ovu najkraću Zoranovu mini dramu kao dokaz gornje teze.
Jovan Ćirilov