
Julia Kristeva (1941) je francuski filozof, književni kritičar, psihoanalitičar, sociolog i od skora romanopisac, bugarskog porekla. Njena bibliografija obuhvata značajna dela o inteseksualnosti, semiotici, lingvistici, književnoj teoriji i kritici, pshioanalizi, biografiji i autobiografiji, političkim i kulturnim studija, umetnosti i istoriji umetnosti. Zajedno sa Todorovim, Goldmanom, Levi-Strosom, Lakanom i Altiserom, u vreme strukturalizma je važila za jednog od najistaknutijih pripadnika ovog pravca. Neka njena dela se smatraju značajnim za post-strukturalističku misao.
01.01.00
Nasa Borba25. mart 1998. "Nove dusevne bolesti", OKTOIH, PodgoricaPodeljena u cetiri celine (Klinika, Istorija, esej o Autobiografiji Frojdove saradnice Helen Dojc i esej Vreme zena), knjiga Nove dusevne bolesti u prvom svom delu tretira problem savremenog coveka u odnosu prema svetu kao proizvodu I proizvodjacu samog tog coveka. Da li je covek istrazujuci, otkrivajuci, napredujuci i proizvodeci upao u rupu koju je sam iskopao? Kako stati sa ukopavanjem dok je jos moguce iz jame izaci uz pomoc psihoanaliticara? I da li se savremena psihoanaliza razvijala jednakom brzinom kojom se povecavao broj novih i nepoznatih simptoma bolesti duse? Savremen covek, kaze Kristeva, u opasnosti je da prevazidje "metafizicki nemir" i "zapitanost nad smislom". S druge strane, ta opasnost ustukne pred opasnoscu koju dusa tesko podnosi: racionalne i seksualne teskoce, somatski simptomi, nemogucnost coveka da se izrazi, nelagodnost, histerija, opsesivnost, inhibicija narcizam Kristeva postavlja i daje odgovore na pitanje "cemu psihoanaliticari u nepriznatom oskudnom vremenu?", zastupajuci tezu da je svako lecenje jedinstveno koliko i jedinka sa svojom bolescu i da je osnovni problem savremene psihoanalize u oskudici simbolickih predstava novonastalih "bolesti duse". U Istoriji Kristeva se bavi analizom tekstova Biblije, Rusoa, Didroa, Dzojsa, Dostojevskog, Gospodje de Stal, Gombrovica... Poslednji esej u knjizi - Vreme zena - analiza je tri faze feministickog pokreta i znacaj feminizma za mesto zene danas u socio-politickom i kulturnom zivotu. Kristeva kritikuje borbu za jednakost kojom ova jednakost nije izvojevana ali je zato zena izgubila u toj borbi polozaj koji je imala samom posebnoscu zenskog bica i simbolickom razlikom od "onog drugog". Nove dusevne bolesti nije samo strucna vec "aktuelna i misaona knjiga cije citanje moze biti tesko, izazovno i visestruko korisno" (iz predgovora M. i Z. Martinovic). Veselin Markovic