19.06.03
DA NE POTONEMO U ZABORAV
Jedna srpska orhideja
Matoš ju je zvao "srpska orhideja", a pesmama "Aprilska elegija", "Gallium verum" i "Na bunaru", uvršćenim u kultnu "Antologiju novije srpske lirike" Bogdana Popovića (1911), stala je rame uz rame sa najpoznatijim pesnicima prve polovine XX veka. Danica Marković (rođena u Čačku 1879), svojim je zbirkama stihova "Trenuci" i "Trenuci i raspoloženja", obezbedila trajno mesto u srpskoj poeziji, ali proza koju je pisala nije bila do skora ni dovoljno poznata, akamoli na pravi način vrednovana.
Posle nekoliko godina pomnog traganja, Marija Orbović, bibliotekar Gradske biblioteke "Vladislav Petković Dis" iz Čačka priredila je knjigu "Kupačica i zmija" u kojoj se nalaze pripovetke Danice Marković, do sada rasute po "Politici" i raznim časopisima. Knjigu je povodom 70 godina od smrti književnice objavila Biblioteka, a delo je opremljeno i bogatim predgovorom koji je napisala Marija Orbović.
Pripovetke Danice Marković divno su iznenađenje, a prema rečima književnog kritičara Gojka Tešića za mnoge pisce biće i pouka. Priređivača, Mariju Orbović pitamo:
INTERVJU
Ako je za nas proza Danice Marković otkriće, šta su o delu ove spisateljice govorili njeni savremenici?
- Već prva zbirka pesama "Trenuci" (1904), naišla je na povoljan prijem u književnoj kritici: prvi prikaz napisao je Dimitrije Frtunić u "Književnoj nedelji" (urednik Sima Pandurović), a zatim Skerlić u "Srpskom književnom glasniku", ističući: "iskrenost, retka i smela iskrenost, iskrenost koju ni ljudi uvek nemaju, glavna je odlika ovih pesama". O vrednostima njene poezije pisali su i Velimir Živojinović Massuka, Milan Bogdanović, Ksenija Atanasijević, Siniša Kordić, A. G. Matoš, Sima Pandurović, Isidora Sekulić, kao i mnogi drugi i posle Drugog svetskog rata, ali o prozi Danice Marković nije pisao niko, verovatno i zato što se nije potvrdila knjigom kao pripovedač, već su njeni radovi ostali rasuti po periodici.
Priča "Politike"
Kako ste se zainteresovali baš za priče Danice Marković?
- Proza Danice Marković izronila je nenadano prilikom traganja za radovima novinara i književnika Siniše Paunovića u "Politici" i u međuratnoj periodici uopšte. Iz potrebe da utvrdim prvi potpisani Paunovićev tekst počela sam sa pregledanjem "Politike" od 1924. godine i moje iznenađenje je bilo ne malo kada se u broju od 3. jula 1927. godine na 11. strani, određenoj za "Priču Politike" ukazala priča "Kako je kuma Milenija videla čumu" potpisana imenom Danice Marković. Iz podnaslova "Iz riznice moje tetke", a naročito iz uvoda sa "tetkinim" biografskim podacima moglo se lako zaključiti da se radi o priči Danice Marković.
Ta prva pronađena priča bila je dovoljan podstrek da još pažljivije pregledam književne priloge u narednim brojevima "Politike".
Koliko Vam je vremena trebalo da sve sakupite, odakle ste sve prikupljali podatke, gde ste pronašli najviše pripovedaka Danice Marković?
- Predviđanje da je Danica Marković objavljivala prozne radove i kasnije u "Politici" ostvarilo se, tako da su pronađene ukupno 23 priče u periodu od 1927. do 1932. godine. Poslednja "Od čega sreća zavisi" štampana je 29. marta 1932, samo tri meseca pre njene smrti. Toliki broj priča nalagao je potrebu da se njena proza istraži i u drugim glasilima iz prvih trideset godina XX veka. Tako se došlo do podatka da je prvu pripovetku "Krst" objavila još 1902. godine u časopisu "Pokret", zatim po dve pripovetke u časopisu "Misao" (1920, 1926) i listu "Žena i svet" (1930) i posthumno je u trećoj seriji "Srpskog književnog glasnika" (1995) objavljena, prema sačuvanom rukopisu, "Psihologija Anastasije Čudine", zaslugom književnika Milenka Pajića.Tih sakupljenih 29 priča čine knjigu "Kupačica i zmija", nazvanu tako prema jednoj od njih.
Sakupljanje ovih priča obavljeno je sticajem okolnosti u relativno kratkom roku, najviše zahvaljujući razumevanju kolega u Narodnoj biblioteci "Vuk Karadžić" u Kragujevcu.
Kako je tekla saradnja Danice Marković sa "Politikom?"
- Vreme saradnje u ovom uglednom glasilu poklapa se sa poslednjih šest godina njenog života, ujedno i najtežih, kada je, naročito posle razvoda sa mužem, Momčilom Tatićem, (1926) opterećena bolešću i siromaštvom, bila prinuđena da pisanjem zarađuje za opstanak svoje troje dece (pošto joj je troje ranije umrlo).
- O toj grčevitoj borbi za život svedoče i njena pisma sačuvana u Rukopisnoj zbirci Matice srpske. Na omotu koji sadrži devet pisama, Živko Milićević, dugogodišnji urednik književne rubrike u "Politici" zapisao je: "Po dogovoru između Danice i mene, najveći broj pisama upućen je na dr M. (ilana) Gavrilovića, tada vršioca dužnosti direktora "Politike". Kako je u njima skoro uvek reč o novcu, to je uvek trebalo da on donese odluku. On je to učinio, obraćajući se meni za savet i predlog. Odluke su mu bile, po pravilu, širokogrude i velikodušne".
Uticaj zapada
Navodi iz pisama upućuju na pomisao da je Danica Marković prozu pisala da bi preživela, ali podatak iz sećanja njene prijateljice Poleksije Dimitrijević Stošić da je ona pred kraj života radila na pripremi knjige pripovedaka, zatim da je imala u rukopisu roman o beogradskom životu i jednu socijalnu dramu, nameće zaključak da se ona prozi okrenula i iz drugih razloga, a ne samo egzistencijalnih, ali da nije imala vremena da svoje namere ostvari.
Koje biste osobine njenog pripovedanja izdvojili kao najinteresantnije, najznačajnije za našu prozu?
- U njenim pričama, naročito u onim iz ciklusa "Iz tetkine riznice" mogu se uočiti uticaji narodnog pripovedanja, kako u izboru tema i motiva (sujeverno narodno verovanje u vampire, čume, veštice), tako i u jeziku, kao i u načinu pisanja. Postoje sličnosti i sa pripovetkama Milovana Glišića i Janka Veselinovića. Kao dobar poznavalac narodnog jezika Danica Marković upotrebljava reči za koje su današnjem čitaocu potrebna tumačenja, ali koje istovremeno svedoče o promenljivosti jezika. Nasuprot njima, u pričama iz gradske sredine u izboru tema, ali i u jeziku oseća se uticaj Zapada.
Priče Danice Marković, pored osobina prave realističke proze s kraja XIX veka uklapaju se i u moderne književne tokove XX veka, nagoveštavajući i kasniju kratku priču.
Očekujete li danas lep prijem priča Danice Marković?
- Pojava knjige "Kupačica i zmija" će omogućiti potpunije sagledavanje ukupnog rada Danice Marković i sigurno se o njoj više neće govoriti isključivo kao pesnikinji. Savremenom čitaocu, a i kritici, knjiga pruža bar desetak antologijskih priča, pa se verovatno, neće desiti da u budućim antologijama bude zastupljena samo sa, jedinom do sada poznatom, pripovetkom "Doziv nečastivog". S obzirom na to da se neke priče mogu svrstati uz prozu Isidore Sekulić, Miloša Crnjanskog, Rastka Petrovića, Stanislava Vinavera, Dragiše Vasića, može se očkivati i sasvim novo vrednovanje Danice Marković.
Anđelka Cvijić