06.08.05 Danas
Rade Kuzmanović se susreće sa svojim junacima čim oni pročitaju njegov roman Košulja
Košulja, Rade Kuzmanović
U izdanju "Čigoja štampe" objavljen je novi roman Radeta Kuzmanovića - KOŠULJA. U listovima, časopisima i na Trećem programu Radio Beograda Rade Kuzmanović objavio je izvestan broj stihova, književnih kritika i eseja. Prvu knjigu, zbirku pripovedaka Partija karata, štampa mu Nolit, 1982. Objaljvuje još dve zbirke pripovedaka (Anje, anje, 1995. i Glu Pak, 2002), dva romana (Odmor, 1990. i Golf, 1998 - u užem izboru za NIN-ovu nagradu) i knjigu eseja Daninoć, 1993. O Kuzmanovićevim delima izjašnjavali su se (u knjigama, časopisima, novinama, radijskim programima...) književnici, filozofi i književni kritičari različitih generacija: O. Davičo, A. Tišma, R. Konstantinović, D. Stojanović, B. Milidragović, M. Belančić, N. Daković, Đ. Malavrazić, S. Miletić, Ž. Rošulj, S. Đorđić, I. Milenković... Tekstove studijskog obuhvata objavili su Milica Nikolić i Radoman Kordić.
Roman Košulja donosi izvesne novine u autorovom postupku: brojne i relativno obimne dijaloške sekvence, te više ili manje poznatih ličnosti uključenih u zbivanja tokom četiri dana krajem maja 1963. godine. Stariji čitaoci će svakako osetiti "miris" šezdesetih u Beogradu. Iako pripovedač - dvadesetogodišnji student - svedoči iz trenutka koji opisuje, čitalac će poneti izvestan utisak evokativnosti nečeg (auto)biografskog. Reklo bi se da su autoru njegovi prijatelji i poznanici iz tog vremena, pa, sledstveno, i on sam od pre četrdeset godina, izgledali manje "stvarni" od likova koje je izmislio. Uključivanje postojećih ličnosti u roman, s druge strane, omogućilo je da se lakše predstavi mala unutrašnja skupina - ovaj autor očigledno drži da ličnost nije sastavljena iz jednog komada: pre je federacija nego unitarna država.
Umesto promocije na kojoj govore stručnjaci, izdavač će najesen organizovati susret autora sa likovima iz njegovog romana. To bi bio njihov drugi susret posle toliko godina: prvi se zbio u romanu, a drugi će se dogoditi pošto likovi pročitaju odštampani roman.
14.07.05 NIN
Beli bubrezi plavog kita
Košulja, Rade Kuzmanović
Posle treće zbirke pripovedaka (Glu Pak, 2002), Rade Kuzmanović je u “Čigoja štampi” objavio treći roman – Košulju. Prethodni, Golf, bio je u užem izboru NIN-ovog žirija kritike za najbolji roman u 1998. godini. u Košulji – radnja se zbiva tokom četiri dana krajem maja 1963. – pojavljuju se i neke više ili manje poznate ličnosti. Reklo bi se da o svima njima Kuzmanović piše s dosta naklonosti. Pitamo ga zašto ih je poštedeo svog uobičajenog parodijskog tretmana? Dobili smo ovaj odgovor:
- U liku mladića-pripovedača autor, već starac, sebe obilno poliva parodijskim mlazom i tek mu pokoja kap preostane za druge. Kad se u ranu zoru osloni na noge klimave, njegovo srce je ispunjeno zlovoljom. Samom sebi liči, doduše izdaleka, na revnosnog progonitelja hrišćana Savla, pre puta u Damask. Šta, dakle, čini autor? Uz prigodna prisećanja na junačke poduhvate ovih i onih, on za umrle i žive prijatelje i poznanike priređuje zabavna i, zašto kriti, glupava takmičenja: isterivanje iz suve drenovine, sebe, dveju istovetnih kapi dobrote, hvatanje trenutka kad suza, iz koje se ubrzano izdvaja so, postaje sladunjava i, pred ručak, zgotovljavanje na gradelama belih bubrega plavog kita. Igre prate čitaoci. Za dva ih je više nego prstiju na obe ruke. Na kraju, umrli se vraćaju u svoje trajno prebivalište, živi odlaze na pivo, čitaoci-gledaoci se ćutke razilaze kud koji s primerkom romana u ruci, a starac-autor, skinuvši sa sebe poput košulje lik mladića-pripovedača, čeka noć čista, tačnije rečeno, prazna srca. Kao da se vratio iz Damaska.