15.01.04 Politika
Susret dva sveta
Kristancijano Serikio: "Islam i krst"
Autor više romana i zbirki poezije, od kojih su dve i kod nas objavljene, italijanski književnik Kristancijano Serikio (1923), svojim najnovijim romanom "Islam i krst", na kome je dugo radio, ostvario je, kako se ocenjuje, svoje dosad najuspešnije delo, ponudio uzbudljivo štivo istorijske tematike, prijemčivo za čitanje. Delo je ponelo nagradu Palaco del Bosko, već na konkursu za neobjavljeni italijanski roman u 2000. godini, a evo, upravo se pojavilo i kod nas, u izdanju Grafičkog ateljea "Dereta", u biblioteci "Italijanska književnost", i u prevodu sa italijanskog jezika Dragana Mraovića.
"Islam i krst" preporučuje se čitaocu radoznala duha kao izvanredno aktuelna priča, zasnovana na istinitim istorijskim likovima, u kojoj se sanja susret dva sveta. Govoreći o istorijskom kontekstu dela, na jučerašnjem predstavljanju u "Dereti", Dragan Mraović je napomenuo kako je Pulja i ceo južni deo Italije nekad bio Velika Grčka, a i danas je tamo dominantna vizantijska civilizacijska i kulturna tradicija, a potom arapski emirat, do 9. veka, otkad Turci nisu više uspeli da se tu trajno usele i zadrže, no, pravili su česte upade. Istorija je tako zabeležila i da su samo u jednom danu posekli 800 muških glava, i kosti, lobanje složili na gomilu, i one se sada čuvaju u gradskoj katedrali u Otrantu. Slično, dakle, sa našom Ćele-kulom, u Nišu, samo što su ovde lobanje uzidane, odnosno, nesrećna istorija dešavala se i na drugim prostorima.
Jedan takav upad tema je ovog romana. On kazuje kako su Turci napali italijanski grad Manfredoniju i opustošili ga, a u ropstvo je pala i Đakometa, osmogodišnja devojčica, koju su odveli u carsku palatu Topkapi, u Istanbulu. Ona postaje sultanova miljenica i rađa mu naslednika Osmana, koji ima tek dve godine kada ga, za vreme hodočašća u Meku, otimaju vitezovi Malteškog reda. Odgajen je u duhu katoličanstva i dobio ime fra Domeniko, s nadom da je on čovek koji spaja dva sveta. Na zahtev rimske Kurije, uz podršku evropskih dvorova i Venecije, nakon što je umro njegov otac, sultan Ibrahim, a on postao legitimni naslednik, Domeniko pokušava da se domogne trona turskog carstva, ne što je vođen željom za vlašću, već nameran da zaustavi turski prodor u Evropu i da pomiri islam i hrišćanstvo...
Autor dela Serikio veruje, kaže Mraović, da dve vere mogu da žive zajedno i da ne moraju biti suprotstavljene, i gde god su živeli zajedno u miru i slozi da je došlo do ekonomskog i kulturnog napretka. U romanu nigde nema mržnje, i ceo je usmeren za dobro razumevanje dva sveta. Roman, koji govori i o redu Malteških vitezova, gde je glavni junak završio svoj život, veoma dobro je primljen i na Malti, gde je nedavno predstavljen.
"Luna i krst dva strašna simvola/ Njihovo je na grobnice carstvo" – kao da je Serikio želeo da razradi ovu Njegoševu misao, rekao je književnik Dragan Lakićević, podsećajući da je ta stara i sveobuhvatna tema predstavljala izazov i iskušenje za mnoge pisce, kod nas, i za Ivu Andrića i Radovana Samardžića, ali i druge. Kristancijano Serikio je, kaže Lakićević, uspeo da rekonstruiše jednu priču iz 17. veka kao na filmu, pružio ceo kolorit tog doba, i to u dva različita carstva, dve sredine, civilizacije i kulture. Ostvario je to jezikom, tu je ceo rečnik pojmova onog doba, a pohvalu je zaslužio i prevodilac. Takođe, ostvareno je to i piščevom obaveštenošću, jer je cela knjiga dokumentarna, no, njena dokumentarnost je skrivena, suptilna. Preporučujući ga kao pitak istorijski, ljubavni i religijski roman, Dragan Lakićević ukazuje i na njegove religijske i filozofske zaključke, ističući glavnu misao – sve religije nalik su vodi okeana bez granica, jer Bog u sebi okuplja umove svih vernika.
R. Saratlić