Dado

27.03.03 Pobjeda

Slikarske mape Petra Lubarde i Voja Stanica, te monografija "Dado", osim izuzetno kvlaitetnih reprodukcija, propracene su esejima i kritikama poznatih svjetskih i domacih likovnih kriticara

Podgorica, 25. marta - U okviru "Oktoihove" biblioteke "Veliki majstori umjetnosti", do sada su stampane dvije velike slikarske mape, posvecene Petru Lubardi i Voju Stanicu, kao i monografija "Dado", sastavljena iz tri tematska bloka: Razgovori s Dadom, autorke Branke Bogavac, eseji i kritike poznatih svjetskih i domacih likovnih kriticara i intelektualaca, i reprodukcije u koloru. Po rijecima Milutina Micovica, urednika u ovoj izdavackoj kuci, "Mape Petra Lubarde" (koju je "Oktoih" stampao sa Centrom za kulturu Niksic), u kompletu od 24 kolorne reprodukcije vrhunskog kvaliteta, propracene su esejima i prikazima znacajnih stvaralaca: Isidore Sekulic, Stanislava Vinavera, Rastka Petrovica, Lazara Trifunovica, Olge Perovic i dr. Djelo naseg slikara svojom likovnom simbolikom predstavlja ne samo epsku i metafizicku sustinu Crne Gore, nego i sireg kulturno-istorijskog nasljedja, kaze Micovic, napominjuci da je ovaj moderni svjetski umjetnik, oslanjajuci se na lokalne motive, crnogorski kamen, istorijske reflekse i afekte, ostvario djela, koja svojom neponovljivoscu, svezinom i sublimnoscu daju savremenom gledaocu (citaocu) mogucnost iscitavanja onih konstitutivnih simbola koji izgradjuju nasu duhovnu vertikalu. "Mapa" je povezana luksuznim koznim povezom, sa reljefnim potpisom Petra Lubarde. Stampana je u 399 primjeraka.
Slikarska mapa Voja Stanica "Dozivi jave i sna", pored izuzetno kvalitetnih reprodukcija sadrzi tekstove likovnih kriticara Olge Perovic i Nika Martinovica, kao i odlomke iz Stanicevog eseja "U dokolici". Tekstovi su stampani dvojezicno, na srpskom i engleskom jeziku.
- U plejadi velikana Vojo Stanic se istice obimnoscu, mastovitoscu, stilskom izgradjenoscu i dosljednoscu svog djela i svoje umjetnicke, esteticke i eticke ideje. Istice se kao mislilac i vizionar, hrabri, brojgelovski snazni, tumac svog vremena, kaze Micovic, istakavsi da se Stanic nije kao mnogi od istaknutih crnogorskih umjetnika, otisnuo u razvijene kulturne sredine da tamo radi i stice priznanja, nego je ostao trajno vezan za svoju zemlju i svoj narod. "Vojo Stanic je neobican slikar i covjek. NJegova ljudska i likovna etika je nepokolebljiva i duboko humanisticka. Postovanje covjeka i zivota njegov je sustinski kredo. Stanic je pronicljivi analiticar i kriticar zbivanja... NJegove slike se pamte i vole", kaze nas sagovornik, navodeci rijeci umjetnika Stanica, "Slika treba da ima cjelovitost bez obzira koliko je sitnicavo radjena. Opasnost vreba iz tih sitnica koje mogu da odvuku paznju. Cini mi se da bi jednostavan savjet bio dovoljan: dok radis detalje misli na cjelinu, to izgleda lako, ali ono sto izgleda lako cesto je najteze. Najteze je biti genije, ali njemu je to lako".
Monografija "Dado" sastavljena je iz tri tematska bloka: Razgovori sa Dadom, eseji i kritike poznatih svjetskih i domacih likovnih kriticara i intelektualaca, i reprodukcije u koloru. "Narocitu ekskluzivnost predstavljaju "Razgovori s Dadom", koje je strpljivo vodila tokom vise godina Branka Bogavac u njegovom ateljeu nadomak Pariza. U njima se neposredno otkriva ona skrivena strana slikareve licnosti, um koji skriva najslozeniju percepciju savremenog svijeta - haosa, njegov odnos prema tom svijetu, slikarstvu, Crnoj Gori - svom karakternom ishodistu, kaze urednik Micovic. Drugi dio predstavlja "Eseje" poznatih svjetskih likovnih kriticara i intelektualaca, koji ulaze u zaumnu podlogu Dadove likovne ekspresije, zivotne filosofije, i uopste, jednog radikalnog stava prema svijetu, kojim ostvaruje njegovo fantasticno razoblicenje.

I. Gligorovic

01.01.00

Politika
13.04.2002.
Monografija Branke Bogavac o Dadu Đuriću

Slikarstvo slutnje

Monografija "Razgovori sa Dadom" (Oktoih") autora Branke Bogavac, publiciste i prevodioca, dragocen je doprinos otkrivanju njegove ličnosti i stvaralaštva priznatog širom sveta. Razgovori su nastajali u periodu između 1979. i 1996. godine uz mnogo strpljenja, budući da je Dado Đurić slikar koji ne voli da govori o sebi i da se, kao što kaže, "opisuje". Razgovori su vođeni u njegovom ateljeu u Parizu, u kafani "Renoar" na Trgu Italija u Parizu, a najvećim delom u njegovoj kući u Eruvalu u Normandiji gde već decenijama živi i radi.

"Knjigom "Razgovori sa Dadom" želela sam da proširim krug interesenata za njegovo izvanredno delo, da podstaknem ljude da vide njegove reprodukcije, ako ne i da pogledaju njegove originale. Ali, i da istaknem svoje čuđenje: kako se moglo dogoditi i kako se još događa da Dado u svojoj zemlji nije viđen onako kako zaslužuje", piše Branka Bogavac i dodaje:

"Iz ovih razgovora se vidi koliko je Dado ozbiljan i mudar. Ako je ironičan, onda je to obično na svoj račun. Njegov humor ponekad ide do sarkazma. Misli su mu naizgled jednostavne, ali, ako nad njima zastanemo, videćemo koliko su životne i sadržajne. On govori samo kada ima nešto da kaže. U stvari, on je na cetinjski način duhovit: kad hoće nešto da kritikuje on to saseče. Mnogo čita i beletristiku i istoriju, poznaje stvari za koje bi mu se komotno moglo oprostiti ako ih ne bi znao..".

U knjizi su objavljene i reprodukcije najznačajnijih Dadovih dela, uz biografiju umetnika, popis najznačajnijih samostalnih izložbi, kao i mišljenja kritičara, prijatelja i kolega objedinjenih u poglavlju "Rekli su o Dadu". O umetniku govore i pišu Alen Boske, Fransoaz Soe, Pjer Barus, Miodrag B. Protić, Bora Ćosić, Leonid Šejka, Danijel Kordije, Dadov galerista, koji ovako opisuje prvi susret sa slikarem:

"Upoznao sam Dada 1957. Bio sam, i još uvek sam zbunjen tim malim, bradatim, razdrljenim čovekom, blagog glasa, doteranog govora, u isti mah podrugljivog i tužnog, koji živi u nepopravivom neredu, okružen sovama, mačkama, ovcama i decom..".

Dado Đurić živi u Francuskoj više od četiri decenije. Za to vreme postigao je svetsku slavu. O tome svedoči popis muzeja u kojima je izlagao, kao i imena umetnika (Pikaso, Dali, Alešinski, Šagal, Arto...) uz koje su reprodukovane i njegove slike...

Dadovi odgovori na pitanja su najčešće kratki, ponekad sasvim šturi. O svom slikarstvu on na primer kaže da nema nikakve veze sa umetnošću. "To su slutnje, brige. Ja sam ti pre rekao, ja nisam slikar, ja sam filozof.."..

Tako govori naš veliki umetnik, a autor Branka Bogavac veruje da će ova knjiga možda biti podsticaj da Crna Gora ispravi do sada počinjenu grešku i da će "svom najvećem slikaru odati zasluženo priznanje".

M. ĐORĐEVIĆ


Blic
08.11.2001.
Branka Bogavac objavila je knjigu razgovora sa crnogorskim slikarom Dadom Đurićem
Samo lenji imitiraju vođe
Knjiga razgovora sa Dadom Đurićem, nedavno objavljena u izdanju "Oktoiha", autorke Branke Bogavac, koja je svojevrstan ambasador jugoslovenske kulture u Parizu, sadrži tri dela. Prvi obuhvata intervjue sa poznatim slikarom od 1979. do 1996. godine, izvode iz kritika čuvenih svetskih likovnih stručnjaka i treći pod nazivom "Likovna sveska" u kome je dat izbor reprodukcija Dadovih slika. Autorka, koja je već više od dve decenije živi u Parizu, prisetimo se, objavila je dve knjige razgovora sa poznatim svetskim imenima, poput Umberta Eka, Česlava Miloša i drugih.
Napravili ste dosta razgovora sa Dadom Đurićem i imali priliku da ga bolje upoznate. Kakav utisak imate o njemu?
- Kad pogleda, prostreli te, dobiješ želju da pobegneš od njega. Prvi put sam se srela sa njim one godine kada je bio zemljotres u Crnoj Gori. Da li zbog te tragedije koja se dogodila u geografskom smislu daleko od nas, jer razgovarali smo u Parizu, ili ko zna zbog čega, tek on me je primio kao nekog najrođenijeg. I tada mi je rekao nešto što je kasnije često ponavljao, a to je da mu publicitet nije važan jer mu je slikarstvo važnije od života. Ume on, verujte mi, da bude i vrlo nekomunikativan. Sećam se, na nekom otvaranju izložbe, jednoj značajnoj ličnosti prilikom rukovanja umesto ruke pružio je samo kažiprst!
Imali ste prilike da se sretnete sa velikim svetskim imenima, pre svega iz sveta književnosti. Postoji li neko koga biste posebno izdvojili?
- Teško mi je da izdvojim bilo koga jer sve su to veliki ljudi. Što je čovek duhovno bogatiji, on je jednostavniji u komunikaciji. No, primetila sam da svi oni vole diskretnu iskrenost u komunikaciji. Mogla bih da pomenem - dakle, ne da ga izdvojim - Umberta Eka, koji mi je govoreći o neofašizmu rekao da taj fenomen povođenja mladih za liderima ima u osnovi njihovu lenjost, jer oni neće da razmišljaju i hoće da prebace odgovornost za sopstveni život na nekog drugog.
Kog događaja iz svog profesionalnog života se najradije sećate?
- Kada su Eli Vizel i Miteran okupili u Jelisejskoj palati 80 nobelovaca. Na tom prijemu sam se suočila sa činjenicom su veliki ljudi istovremeno i vrlo jednostavni.
T. Nježić

01.01.00

Pobjeda
02.11.2001.
NOVA KNJIGA "RAZGOVORI SA DADOM" BRANKE BOGAVAC
Umjetnost kao poezija
Beograd, 31. oktobra - Na sajmu knjiga u Beogradu promovisana je nova knjiga "Dado" u izdanju Oktoiha, autora Branke Bogavac. Knjiga o Dadu sastavljena je iz tri tematska bloka: Razgovori sa Dadom, eseji i kritike poznatih svjetskih i domacih likovnih kriticara i intelektualaca, i reprodukcije u koloru. Likovnu opremu i dizajn potpisuje Marina Vesovic. Narocitu ekskluzivnost predstavljaju razgovori s Dadom koje je strpljivo vodila tokom vise godina Branka Bogavac u njegovom ateljeu nadomak Pariza u Heruvalu. U njima se neposredno otkriva ona skrivena strana slikareve licnost, um koji skriva najslozeniju percepciju savremenog svijeta - haosa, njegov odnos prema tom svijetu, slikarstvu, Crnoj Gori - svom karakternom ishodistu.
Drugi dio predstavlja eseje poznatih svjetskih likovnih kriticara i intelektualaca, koji ulaze u zaumnu podlogu Dadove likovne ekspresije, zivotne filozofije, i uporiste jednog radikalnog stava prema svijetu, kojim ostvaruje njegovo fantasticno razoblicenje.
"Dada poznajem vec dvije decenije. Toliko dugo pratim njegovo slikarstvo. Prije toga zanimala sam se za njega samo kao za zemljaka, umjetnika iz moje uze domovine Crne Gore. Ali od razgovora koji sam, po nagovoru Sretena Asanovica, napravila za "Stvaranje", moje interesovanje za Dada neprestano je raslo da bi se pretvorilo u pasiju, u neki visi cilj. Tako sam pocela da istrazujem sve ono sto je Dado naslikao - da bih to vidjela, i sve ono sto je o Dadu napisano - da bih to uporedila sa svojim utiscima i saznanjima. Sto sam ga vise otkrivala, moje zanimanje za njega je sve vise raslo i pretvorilo se u divljenje, istice Branka Bogavac u predgovoru knjige "Razgovori sa Dadom" i dalje objasnjava. Ovom knjigom zeljela sam da prosirim krug interesenata za njegovo izvanredno djelo, da podstaknem ljude da vide njegove reprodukcije, ako ne mogu da pogledaju originale. Ali, i da istaknem svoje cudjenje: kako se moglo dogoditi i kako se jos dogadja da Dado u svojoj zemlji nije vidjen onako kako zasluzuje! Bojim se da se ne ostvari jedna misao koju mi je on u razgovoru rekao: "Veliki slikari se otkrivaju tek poslije smrti". I na kraju nabrajanja povoda i razloga zbog kojih je napisala ovu knjigu, koja zapocinje intervjuom (pored koga pise - zapisano na magnetofonskoj traci 24. maja 1979.) i zavrsila razgovorom vodjenim u Budvi, avgusta 1996. kaze "Evo, vise je od cetiri decenije otkako je Dado iz Crne Gore otisao. A, vidimo, nije otisao! Mozda bi tim povodom moglo da se na Cetinju nesto preduzme, nesto sto ce jos za Dadova zivota predstavljati dostojan spomenik i podsticaj velikom stvaralastvu. Ali i zahvalnost umjetniku koji dostojno predstavlja svoju zemlju, uz cije ime njegovom voljom, sirom svijeta, stoji i pristoji etonim Crnogorac.
Maja DJuric-DJordjevic

01.01.00

Pobjeda
08.04.2002.
KNJIGA "RAZGOVORI SA DADOM" BRANKE BOGAVAC U ZDANJU "OKTOIHA"

Svijet kakav jeste

Podgorica, 7. aprila - "Prvo osjecanje koje obuzme gledaoca pred Dadovom slikom jeste divljenje, a ne zna covjek cemu vise da se divi: masti umjetnika koji je izmislio sve to sto nam pokazuje ili nacinu na koji je to izveo. I jedno i drugo su takve prirode da zacudjuju, zadivljuju, a cak se moze reci, i zaprepascuju, jer su toliko snazna osjecanja, u najpozitivnijem smislu, koje izazivaju Dadove slike", zapisala je Branka Bogavac u knjizi "Razgovori sa Dadom", koja je nedavno objavljena u izdanju "Oktoiha".
- Dada poznajem vec dvije decenije. Toliko dugo i pratim njegovo slikarstvo. Prije toga zanimala sam se za njega samo kao zemalja, umjetnika iz moje uze domovine Crne Gore, kaze u uvodnom dijelu Branka Bogavac, napominjuci da je to njeno interesovanje za Dada, pocelo da raste od jednog intervjua te da je vremenom pretvoreno u pasiju, u neki visi cilj. "Tako sam pocela da istrazujem sve ono sto je o Dadu napisano - da bih to uporedila sa svojim utiscima i saznanjima. Obisla sam sve galerije u kojima ima nesto od njega, isla sam cak i kod privatnih kolekcionara da vidim Dadove slike. Posjetila sam redakcije casopisa i novina koje su o njemu pisale. Za mene je ipak bilo najvaznije da vidim ono sto je Dado slikao kad ga nijesam poznavala, da upoznam njegove ranije faze. Sto sam ga vise otkrivala, moje zanimanje za njega je sve vise raslo i pretvorilo se u divljenje. Mislim da to nije bilesno obozavanje: imala sam i imam mnogo prilika da vidim velike slikare u Parizu, i francuske i svjetske. Medjutim, duboko sam ubijedjena da Dado objektivn ponudi takva osjecanja, i nadam se da ima jos ljudi koji slicno misle i da ce ih biti mnogo vise kada upoznaju njegovo djelo", kaze Bogavac.
Osim razgovora koje je autorka, Branka Bogavac vodila sa znamenitim slikarem, u knjizi se nalaze i brojni prilozi, kriticki osvrti koje su o stvaralastvu Dada DJurica, zapisali nasi i svjetski priznati i poznati teoreticari umjetnosti i slikari.
G.