Borivoj Radaković (1951) rođen je u Zemunu, a živi u Zagrebu. Diplomirao je jugoslovensku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je roman Sjaj epohe (1990), knjigu priča Ne, to nisam ja (1993/1999) i zbirku priča Porno (2002). Poznat je i kao dramski pisac. Komad o navijačima zagrebačkog Dinama, Bad Blue Boysima, Dobrodošli u plavi pakao bio je pozorišni hit u Hrvatskoj, kao i njegova druga drama, Miss nebodera za miss svijeta. Obe drame izvođene su u zagrebačkom kazalištu Kerempuh. Njegova treća drama Kaj sad?, za koju je dobio niz nagrada u Hrvatskoj, postavljena je na velikoj sceni Beogradskog dramskog pozorišta u režiji Egona Savina. Borivoj Radaković preveo je čitav niz važnih naslova iz savremene engleske književnosti. Jedan je od organizatora i selektora FAK festivala u Hrvatskoj. Ovdašnja publika se prvi put susrela sa autorom na festivalu FAK-JU! u Beogradu, septembra 2001.

Smatran doajenom nove hrvatske književne scene, Radaković je stekao kultan status kod mlađe urbane publike i «intelektualnijeg» čitateljstva sklonijeg strasno zaigranom jeziku. Njegov jezik je fascinantna magma u kojoj se prožimaju strast i ratio, tradicija i ludizam, dok u njegovoj polilingvističkoj strasti posebno mesto zauzima interes za sleng i dijalekte. Kao simbol njegovog pristupa jeziku mogao bi se istaći zaštitni znak nekad punk grupe «Prljavo kazalište» koji je prikazivao širom isplaženi jezik «Rolling Stonesa», samo popreko dva puta prerezan i s usnom ukrašenom zihernadlom. Radaković je zaista sekcirao jezik, gotovo ga dekonstruisao, a istovremeno se bavio onim elementarnim, zihernadlom na kojoj nema ukrasa, koja neće postati broš.