01.01.00
Politika
28.01.2002.
PUTEVI UMETNOSTI
Moć analize
Filiberto Mena: ANALITIČKA LINIJA MODERNE UMETNOSTI; "Klio", Beograd 2001. Prevela sa italijanskog Milena Marjanović
Pojava konceptualne umetnosti koja se odriče materijala realizacije dovela je sopstvenu praksu do graničnih pitanja. Ona pravi razliku između umetničke prakse i refleksije o umetnosti. Umetnik već u startu zauzima analitički pristup, svoj rad ukršta se pitanjima teorije saznanja, zamenjuje "vitalističku otvorenost" hladnim pristupom i o tome ostavlja skice koje treba da aktiviraju kreativne potencijale konzumenta. U svemu je bitan mentalni proces, a kritički pristup ostaje trajna odrednica moderne umetnosti.
To je umetnost koja je često nepredmetna i odbija da bude roba i predmet merkantilnih transakcija. Nastala posle 1967. godine (koncept je prvi put upotrebio S. Levit 1967) ona je svoje tragove ostavila i nazivala se i: mikroemotivna umetnost, umetnost situacije, siromašna umetnost, umetnost ponašanja. Iako je svoje aktere i praksu imala i na našim prostorima, pa i u samom Novom Sadu, gotovo istovremeno sa svetskim centrima, konceptualna umetnost, osim časnih izuzetaka, još nije našla prave tumače i društvenu i kulturnu afirmaciju. I danas, posle toliko godina, kada je taj poslednji veliki "izam" završen, još se o tome više nagađa nego što se stvarno zna.
A da to ne mora da bude tako potvrđuje nam važna i instruktivna knjiga italijanskog kritičara Filiberta Mene, koja na teorijskoj ravni izvanredno pokazuje i tumači procese moderne umetnosti, među kojima je konceptualna bila kruna i kulminacija internacionalnog poimanja same prirode umetnosti. Mena se posle niza takođe pionirskih knjiga, prevedenih i kod nas: "Proricanje estetskog društva!, 1984; "Tekstovi o modernoj umetnosti", 1984; "Moderni projekat umetnosti", 1992. i u novom delu, prvi put objavljenom 1997, bavi razvojnim lukom koji ide od Sezana, Kandinskog, Mondrijana, Maljeviča, sve do Kosuta, Levita, Vinera, Burena i grupe Art Lengvidž.
Objašnjavajući Menin postupak, i analitiku, recenzent Ješa Denegri konstatuje:
- Ovo nije knjiga monodisciplinarnog karaktera, ne pripada dakle samo disciplini istorije umetnosti, niti pak samo umetničke teorije, nego bi se pre mogla smatrati knjigom iz domena jedne nove vrste umetničke kritike koja podjednako vodi računa i o istorijskim faktima i o teorijskim postulatima, ali iznad svega svoju disciplinu vidi kao integralističku nauku o umetnosti umesto da zastaje na konvencionalnom shvatanju kao intuitivnom i subjektivnom sudu izvan svake mogućnosti egzaktne naučne argumentacije.
Osim te teorijske analitičke linije, Mena na kraju knjige prilaže i preko 60 reprodukcija i njihovom minucioznom analizom na nedvosmislen način, čitanjem dela, učvršćuje svoje teorijske i kritičarske postavke.
Milan Živanović
Danas
14.08.2001.
Filiberto Mena u Kliu
Analiticka linija moderne umetnosti
Izdavacka kuca Klio nedavno je obradovala citalacku javnost novom knjigom iz ugledne biblioteke "Ars figura", ciji je urednik Irina Subotic. Rec je o delu Filiberta Mene "Analiticka linija moderne umetnosti", koju je sa italijanskog precizno prevela Milena Marjanovic. Mena nije nepoznat nasoj citalackoj javnosti, jer je do sada na srpski jezik prevedeno vise njegovih knjiga, kao i niz studija i clanaka. "Objavljivanje ovog Meninog dela od veliko je znacaja i predstavlja svakako dobar pocetak umetrnicke i kulturne saradnje izmedju Jugoslavije i Italije", istakao je, govoreci na konferneciji za stampu u Kliu, Rozimo Rizi, direktor italijanskog isnstituta za kulturu u Beogradu.
"Ovo Menino delo namenjeno je i strucnoj, ali i siroj citalackoj publici, zato sto je napisano precizno i jasno i zapravo nas na pravi nacin uvodi u razumevanje moderne umetnosti", istakla je predstavljajuci ovu knjigu Milena Marjanovic. Jesa Denegri je primetio da je kod Mene svaka iduca knjiga odgovor na prethodnu, kao i da je svaka nastala u drugacijim socijalnim i psiholoskim prilikama.
"Mena nastoji da u podrucje umetnicke kritike ugradi iskustvo strukturalizma, a to cini na nacin kojim cistoj teoriji ne dopusta potpunu prevlast nad tekovinama istorije umetnosti i potrebama umetnicke kritike", kaze u pogovoru ove knjige Denegri.
Iako ce Menina "Analiticka linija moderne umetnosti" svakako studentima umetnosti posluziti kao odlican udzbenik, zasigurno ce je prihvatiti i siroka citalacka publika koju privlaci moderna umetnost i zeli da je putem odgovarajuce literature bolje i preciznije razume.
S. D.
01.01.00
Vreme
16.08.2001.
Teorija umetnosti:
Analitička linija moderne umetnosti
Filberto Mena;Clio, Beograd,2001.
Postoji mnogo načina na koje neko može da tumači ili da shvati razloge zbog kojih je Marsel Dišan početkom XX veka izložio sušilo za boce ili pisoar i označio ih umetničkim delima, ili zbog čega je docrtao brkove Mona Lizi; ili, zbog čega je Magrit naslikao lulu i ispod nje napiso "Ovo nije lula". U radu "Reči i slike" iz 1929. godine Magrit će, između ostalog, zabeležiti: "Jedan predmet ne obavlja nikad isti zadatak kao njegovo ime ili njegova predstava." Tako će istraživanja odnosa realnosti i prikazivanja u umetnosti XX veka iznedriti veliki broj novih, specifičnih, katkad sasvim iznenađujućih modela i varijeteta. U svakodnevici, globalna pometnja odnosa označenog i označitelja i bujanje simulakruma ostaće urezani kao epitaf konfuzije kraja XX veka. Dakle, priče koje se tiču stvaralaštva Dišana, Magrita, Maljeviča, Levita, Košuta, Džada i mnogih drugih, jesu zapravo veoma važne priče i ne bilo zgoreg uzeti ih ozbiljno. Tim pre što takav način umetničkog delanja u našoj epsko-tradicionalističkoj sredini i dalje najčešće izaziva snažan animozitet, prezir, pljuvanja, agresivnost... A ne treba zaboraviti da je polje moderne umetnosti još jedno pouzdano mesto gde se krije ključ za (ne)razumevanje savremenog sveta.
Ovih dana je u biblioteci Ars Figura beogradske izdavačke kuće Clio, a u prevodu Milene Marjanović, objavljena studija "Analitička linija moderne umetnosti", u podnaslovu "Fugure i ikone", koju je 1974. godine napisao znameniti italijanski istoričar i teoretičar umetnosti Filiberto Mena (1926-1989). Sticajem okolnosti, u našoj sredini Menin rad nije nepoznat ? dva puta je gostovao u Beogradu, njegovi tekstovi su povremeno objavljivani u ovdašnjoj periodici, a prethodno su prevedene čak tri njegove knjige. Tako je 1984. godine beogradska Radionica SIC objavila prevod jedne od njegovih najznačajnijih knjiga ? "Proricanje estetskog društva", u podnaslovu "Esej o umetničkoj avangardi i modernom arhitektonskom projektu", koju je Mena napisao u utopističkom duhu 1968. godine. Kod nas upravo objavljena "Analitička linija moderne umetnosti" zapravo je nastala kao Menin odgovor na sopstveno "Proricanje estetskog društva", kao reakcija na mnoge neostvarene šezdesetosmaške utopije i ideale, na neostvareni projekat moderne umetnosti. Tako Mena svoje strukturalističko-semiotičko bavljenje analitičkom linijom moderne umetnosti započinje od stvaralaštva postimpresionista ? Seraa i Sezana, koje smatra radikalnim začetnicima analitičkog mišljenja, te je prati preko analitičkog kubizma i radikalne apstrakcije između dva rata, minimalizma, primarnog slikarstva, hiperrealizma, sve do dematerijalizacije umetničkog objekta u konceptualnoj umetnosti. Prateći ikoničku i anikoničku liniju, Mena razvoj moderne umetnosti shvata kao kontinualan i istorijski determinisan proces, te brani pozicije modernog projekta u umetnosti.
Studija "Analitička linija moderne umetnosti" spada u ona retka prevodna izdanja iz oblasti teorije i istorije umetnosti koja će biti izuzetno dragocena usko stručnoj publici, i koja će pažljivom čitaocu pružiti drugačiji uvid i otvoriti nove puteve čitanja tokova moderne umetnosti. Nesumnjivo, ovu knjigu će od korice do korice poročitati veoma mali broj čitalaca. No, paradoksalno, uverena sam da upravo takve knjige zapravo obavljaju specifičnu misiju u širem kulturnom prostoru ? odnosno, poseduju moć značajnog i dugoročnog sekundarnog dejstva. Što će reći, svoje sekundarno delovanje knjiga ostvaruje interpretacijama u medijima, svojim postojanjem u knjižarskim izlozima i rafovima, prisustvom na policama privatnih biblioteka... U konkretnom slučaju, sam naslov dela ukazivaće i podsećati na suštinsku ideju o prirodi moderne umetnosti, na potrebu analitičkog sagledavanja umetničkih ostvarenja, konačno na nužnost aktiviranja "mentalnog oka", kako ga je definisao Sater: "Prirodu treba gledati očima uma, a ne jedino očima tela, kao biće lišeno rasuđivanja..."
Negde u završnom delu svoje studije, reći će Mena: ".. Drugim rečima, umetnost više nije umetnost, ali nije ni politika, već samo ideologija, ili pak lažna spoznaja politike. Zato, analitička linija moderne umetnosti, i pored svojih granica koje smo prethodno uočili, doprinela je na odlučujući način stvaranju nove kritičke kulture i dosledno tome ima svoju unutrašnju političku vrednost. Sem ako se o politici nema previše gruba ideja, previše "ograničena na zvuk svakodnevice"."
Danijela Purešević