04.07.03 Glas javnosti
Stručna, ali i zanimljiva knjiga Frensis Džajs
Vitezovi kroz istoriju
Kako su živeli, kako se oblačili, borili, kako su se stvarale legende, na primer o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola i ko je bio Crni vitez
Danas, vitez se još spominje kao ideal koji će se jednog dana pojaviti na belom konju. On je obavezno kavaljer, u modernoj interpretaciji šmeker, muškarac koji zna šta hoće (žene ga rado vide na funkciji), lep, načitan (ovo je već lični ukus), "kadar stići i uteći", što naravno podrazumeva da umesto konja ispred zgrade parkira dobar auto.
Neki viteški redovi, kao na primer, templari, vratili su se u život, doduše, samo kroz umetnost književnosti, filma ili stripa, kao tajna grupacija koja vuče konce zvanične politike osmišljavajući istoriju u senci velikih zbivanja. Za one kojima vitez ili viteštvo znače više od istorijskog podatka, korisna i zanimljiva biće knjiga američke autorke Fransis Džajs "Vitezovi kroz istoriju" (prevod Ljiljana Krstić, "Utopija").
Čovek na konju, sa štitom, oklopom i kacigom, sa mačem oko pasa i kopljem u ruci pojavio se na istorijskoj sceni u Francuskoj, u 8. veku i tu je ostao, pretrpevši razne promene, sve do pojave vatrenog oružja i nacionalnih država. Dakle, čitav srednji vek. Pratio ga je specifičan kodeks ponašanja poznat kao "kavaljerstvo". Prvo ga imenuje latinska reč miles (vojnik), u anglosaksonskoj jezičkoj verziji cniht, srodna reč, knight.
Pošto je uvek jahao konja, u drugim jezicima reč vojnik zamenjena je rečju sa značenjem konjanik: u francuskom to je chevalier, u nemačkom ritter, italijasnkom cavalier, u španskom caballero. I to je bio početak mita koji i dalje traje.
Pozivajući se na relevantne istorijske izvore i savremene eksperte, kao što je francuski istoričar Žorž Dibi, specifičan po izučavanju privatnih aspekata ljudskog života, Džajsova beleži kako se od pljačkaša i ubica, vitez pretvorio u "Hristovog vojnika" koji kreće u Prvi krstaški rat, trubadura koji ispeva romantičnu ljubav, templara ili hramovnika koji čuva osvojene teritorije Svete zemlje i na kraju u Don Kihota, parodiju samoga sebe. U ovoj knjizi možete pročitati kako su vitezovi živeli, kako se oblačili, borili na turnirima ili u ratovima, kako je crkva manipulisala, kako ih potčinjavala, e da bi ih smirila u divljanju, kako su se stvarale legende, na primer o Kralju Arturu i vitezovima okruglog stola i ko je bio Crni vitez.
Kroz ovu knjigu prolaze horde feudalnih vazala, vojske sa krstom na grudima, prepredeni savetnici kraljeva, sve vitezovi par edžcellence. Dva poglavlja u potpunosti su posvećena Bertranu di Geklenu, ser Džonu Falstafu (bio uzor za Šekspirovog Falstafa) i Pastoniju, onima, dakle, koji su bili čuveni.
"Vitezovi kroz istoriju" čitaju se istovremeno i kao stručna knjiga i kao zanimljiva priča. Istina, može da ubije mistiku "viteza na belom konju", ali, zaista, ko njemu još uvek veruje?
Novo iz "Utopije"
U mladoj izdavačkoj kući "Utopija" pored knjige Fransis Džajs "Vitezovi kroz istoriju", objavljen je, nedavno i roman Čarlsa Dikensa "Velika očekivanja", kao i knjiga Halila Inaldžika "Osmansko carstvo" (reprint izdanja iz polovine sedamdesetih, objavljenog u Srpskoj književnoj zadruzi). Dva poslednja naslova ukazuju na koncepciju "Utopije" - urednici koji "imaju knjižarsko iskustvo" objavljivaće "ozbiljne" knjige kojih odavno nije bilo kod nas.
Lj. Pupezin