01.05.14
Glasnik Etnografskog instituta SANU
Zbornik radova Vašar u pograničju istočne i jugoistočne Srbije četvrta je knjiga u okviru novoosnovane biblioteke Pograničje, u okviru koje se objavljuju rezultati istraživanja u pograničnim opštinama istočne i jugoistočne Srbije. Zbornik sadrži opširniji predgovor Miloša Marjanovića i petnaest radova zasnovanih na terenskim istraživanjima. Na kraju zbornika je priložen upitnik (protokol) na osnovu koga su na terenu tokom 2012. godine prikupljani podaci o vašarima istočne i jugoistočne Srbije, a koji je osmislio Dragoljub B. Đorđević. Zbornik je rezultat interdisciplinarnog napora sociologa, etnologa, politikologa i dr. Miloš Marjanović u uvodu definiše vašar (panađur) kao oblik tradicionalno-narodnog okupljanja, obično na dan nekog sveca, na unapred određenom prostoru, na kome se ljudi susreću, trguju i zabavljaju. Zatim upoređuje termin vašar sa drugim terminima poreklom iz grčkog, slovenskog i mađarskog jezika. Autor upućuje i na sinonime poput sledećih: sabor, sajam, trg, pazar i pijaca. Iza zabavne funkcije vašarskog ambijenta, u prvom je planu njegova trgovačka (kupoprodajna) funkcija. Vašar se sociološki posmatra kao masovno okupljanje u kome vladaju nered i haos. Autor analizira i različite funkcije vašara: religijsku, političku, ekonomsku, društvenu, gostinsku i kulturno-zabavnu.
Ivana Ilić Krstić i Milovan Vuković obavljali su terensko istraživanje u Velikom Gradištu. Ovi autori koriste deskriptivne i komparativne metode u proučavanju vašara kao masovnog okupljanja. Primenjujući strukturalni i funkcionalistički pristup, pristupaju vašaru i kao skupu građana koji ima ekonomsku dimenziju. U drugoj polovini XIX veka vašari sve više gube ekonomski karakter i transformišu se u društvenu instituciju. Drugi deo ovog rada posvećen je istoriji Velikog Gradišta, sa osvrtom na trgovinu i zanatstvo. Treći deo rada je usmeren na religijski aspekt: na dan Svetog Ilije porodice kreću u vašarsku šetnju, što je glavno okupljanje u Velikom Gradištu. Pomenuti autori analiziraju privrednu, društvenu i zabavnu funkciju. Autori zaključuju da vašar u Velikom Gradištu, iako se održava na verski praznik, više nema religijsku osnovu. Ekonomska i privredna osnova su, međutim, i dalje na snazi.
Ninoslav Golubović je sprovodio terensko istraživanje u Golupcu, gde se vašar održava na dan Velike Gospojine ili Uspenja Presvete Bogorodice, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 28. avgusta. Autor daje opis vašara i različitih motiva poseta njegovih učesnika (druženje, sklapanje brakova, merenja snage u sportskim disciplinama, kupovina i sl.).
Vesna Miltojević i Danijela Voza proučavale su vašar u selu Crnajka, u opštini Majdanpek. Ove dve autorke su vašar posmatrale kao masovno okupljanje i izraz javnog života. Vašar kao oblik masovnog okupljanja predstavlja mesto na kome se sastaju pripadnici lokalne zajednice. Miltojević i Voza daju podrobna objašnjenja o selu Crnajka, zatim opis vašara, razmatrajući njegovu privrednu (prodaja robe) i društvenu (druženje, zabava...) funkciju. Osim toga, razmatraju se kafanski život i hrana, kao aspekti vašara, koje ove autorke smeštaju negde između privredne i društvene funkcije. Autorke daju živopisan opis raznovrsne robe koja je u ponudi: domaće životinje, odeća (nova i polovna), cipele, gumene čizme, plastika, električni uređaji, slatkiši, posteljina, igračke, gume za automobile, plinske boce itd. Usled duboke ekonomske krize i depopulacije sela, opstanak vašara je pod znakom pitanja. On gubi svoja tradicionalna obeležja i pretvara se u tzv. buvljak.
Vašar u Kladovu je društveni događaj preko kojeg se prelamaju mnogi problemi života u pograničju, čemu je posvećen opširniji rad Vesne Trifunović. O negotinskom vašaru, koji se održava od 21. do 23. septembra,
govori rad Miloša Tasića i Miloša Jovanovića. Dijahrono-sinhroni presek vašara u Zaječaru pruža rad Dejana Krstića i Dragoljuba B. Đorđevića. Sledi slika vašara u Knjaževcu, vezanog za dan Svetog Ilije – 2. avgusta, a koju daju autorke Lela Milošević Radulović i Dragana Stjepanović Zaharijevski.
Dragan Todorović u opsežnoj studiji posvećenoj pirotskom vašaru naziva ovaj tip društvenog okupljanja ’srpskim olimpijskim igrama’. Autor navodi da je vašar uvek predstavljao najvažniji i najmasovniji oblik narodnog okupljanja, posebno u Pirotu, koji je u XIX veku bio jedan od centara trgovine na Balkanu, gde su dolazili trgovci iz celog Otomanskog carstva. U socijalističkom periodu, za vašare su izabrani dani oslobađanja Pirota od bugarskih okupatora. Poslednjih godina se vašari sve više pretvaraju u ’oazu siromašnih’ i egzistencijalno ugroženih, poput izbeglica, nezaposlenih i penzionera.
Jasmina Petrović i Zoran M. Jovanović proučavali su sajam agrobiodiverziteta u Dimitrovgradu, koji se organizuje u saradnji sa turističkom organizacijom i udruženjima građana. I ovaj vašar je izgubio religiozni sadržaj i ima za cilj glokalizaciju i rurbanizaciju Balkana. Marija Cvetković i Danijela Gavrilović pisale su o vašaru u selu Ljuberađi, u opštini Babušnica. Suzana Marković Krstić i Aleksandra Krstić proučavale su sabor u Crnoj Travi, koji je očuvao svoju duhovno-religioznu funkciju praznika Svetog Velikomučenika Prokopija (21. jul). Navedene autorke sabor promatraju u sklopu društvenog konteksta u kome se on odigrava – tradicionalno pečalbarskog kraja. Dragoljub B. Đorđević i Vladan Petrović donose rezultate istraživanja vašara u malom selu Vlasina Rid, u okolini Surdulice, posvećenog Svetom Iliji. Zoran Jovanović je proučavao sabor u Bosilegradu i uticaje komercijalizacije na lokalni identitet. Inovaciju u okviru vašara u Bosilegradu predstavlja kulturno-umetnički program i dolazak bajkera. Danijela Zdravković i Vidoje Stefanović istraživali su vašar u selu Kozji Dol u opštini Trgovište, koji je vezan za pravoslavni praznik Preobraženje i obeležava se od 17. do 19. avgusta svake godine. Jovan Živković i Milan Tasić pišu o vašaru koji se održava pored manastira Prohor Pčinjski, na krajnjem jugoistoku Srbije. Živković i Tasić proučavaju strukturu vašarske ponude i dele je na ugostiteljske objekte (kafane, ćevabdžinice), zanatske proizvode (korpe, torbe, nameštaj, grnčarija) i „buvlju“ robu (plastika, igračke, bižuterija). Jedina roba koja se ne kupuje na ovom vašaru jesu knjige, iako su cene vrlo povoljne.
Radovi autora sadrže etnografsku građu sa narativima informanata, da bi zatim u funkcionalnoj ili strukturalnoj analizi bila objašnjena ekonomska, društvena i zabavna funkcija vašara kao masovnog okupljanja. U zavisnosti od potreba lokalne grupe, na vašarima se uglavnom odvijaju kupovina i prodaja, ali je akcenat na zabavi. Nekada su se prodavali proizvodi narodne radinosti, a danas – samo jeftina kineska roba i plastika. Autori su priložili i 183 fotografije sa terena, što predstavlja dodatni kvalitet zbornika. Na fotografijama su prikazani: vašarska šetnja, kamenorezački proizvodi, ćevabdžijski štand, tezge sa slatkišima, kolo, majstori, liturgija, sveštenici i monahinje, turnir u fudbalu, multietničko druženje, romski orkestar i Kinezi. Terensko istraživanje vašara Srbije, upotpunjeno narativima informanata i fotografijama u zborniku, sačuvaće sećanje na vašare kao masovno okupljanje, ukoliko se oni u budućnosti potpuno transformišu u buvljake ili festivale poput Egzita.
Anja Abramović