20.06.04 Pobjeda
Nesrećna ljubav
Patrik Mekgrat: “Utočište”
Kakvu budućnost može da ima fatalna, ali zabranjena ljubav, između žene upravnika psihijatrijske bolnice i jednog od pacijenata optuženog za surovo ubistvo svoje bivše žene? Takvu da vodi pravo u patnju i tragediju.
Roman „Utočište” engleskog pisca Patrika Mekgrata govori baš o takvoj strastvenoj ljubavi dvoje nesrećnih ljudi koji su se za trenutak pronašli, a potom razdvojili da se više nikad ne pronađu.
Sam pisac odrastao je u blizini jedne psihijatrijske bolnice u kojoj je radio njegov otac pa je odatle crpio materijal za svoju knjigu. O čemu se radi u romanu čija se radnja dešava krajem 50-ih godina prošlog vijeka?
Stela Rafael je lijepa i usamljena žena upravnika bolnice za umno poremećene ljude, koja živi učmalim, ali lagodnim i komfornim životom koji je diktiran karijerom i položajem njenog muža - uglednog psihijatra. Ona nije ni suviše srećna, ni suviše nesrećna, dani joj prolaze u brizi oko malog sina Čarlija, kućnim radovima i nadziranju bašte... Kad u dvorištu bolnice upozna pacijenta Edgarda Starka odjednom postaje svjesna svog praznog života, hladnoće njenog muža i zaljubljuje se u Edgara svom snagom. Tog dana njen život se mijenja iz korijena i polazi jednim novim pravcem. Ljubav prema tom čudnom muškarcu donosi još osjećaj da je prvi put u životu stvarno živa i ispunjena kao nikada u životu. Ali ta ljubav ruši sve pred sobom - njen ugled, porodicu, dijete i na kraju i nju samu.
Mekgratova sposobnost da prenese sve krajnosti rastrojstva na čvrsto kontrolisani način dobro je vidljiva; ovaj roman je njegov najbriljantniji izraz do sada.
25.01.04 Pobjeda
Rušilačka snaga ljubavi
Patrik Mekgrat: “Utočište”
Patrik Mekgrat je početak svog romana smjestio u duševnu bolnicu, nedaleko od Londona, krajem 50-tih godina prošlog vijeka. U tu psihijatrijsku instituciju stiže mladi, ambiciozni ljekar Maks Rafael, sa suprugom Stelom i sinom Čarlijem. Maks je došao da postane upravnik, a Stela da ubije još koju godinu života, vezana za čovjeka opsjednutog karijerom i pod velikim uticajem majke, zadužene da finansijski omogući ambicije svog sina. Zahvaljujući još jednoj ambiciji svoga muža, koji je želio da uredi već godinama urušeni vrt, Stela upoznaje Edvarda Starka, pacijenta, vajara, koji je završio u bolnici zahvaljući nezapamćenom zločinu koji je izvršio nad svojom ženom, a sada je zadužen za sređivanje bašte. Između njih dvoje se rađa veza koje prerasta u opsesivnu ljubav, bez obzira na posljedice.
Mekgratov narator je doktor Piter, koji je zahvaljujući spletu okolnosti, ali i ličnim interesima, najupućeniji u čitav slučaj. On, kao ljekar Edgara Starka, pripovijeda ovu neuobičajeno strasnu, impulsivnu ljubavnu priču, koja će iz temelja poremetiti živote svih učesnika u događajima. Autor gradi mračnu i tajnovitu atmosferu, umješno koristeći, danas prilično popularne, zastrašujuće gotske elemente i uticaje.
Autor u postavci romana posjeduje mnogo toga šokantnog, ali ne pristaje da se bavi opsesijom i destruktivnom stranom ljubavi, na danas uobičajen, prepoznatljivo jeftin način, bježeći od očekivanih rješenja i prepoznatljivih obrta. U suštini melodramskom osnovom, a naučnim pristupom, narator svo vrijeme pokušava da racionalno objasni stvari, dok na kraju ne ostane ogoljena ljubav, koja najčešće sa raciom nema ama baš nikakve veze. Ostavlja vas da se opredijelite ili za nevjernu, doduše usamljenu ženu, narednu da upropasti, po “zdravorazumskim” mjerilima svijetlu budućnost, kako sebi tako i suprugu, ili, pak, za hladnog, rezervisanog muža, opsjednutog karijerom. Pisac, prije svega zahvaljujući, toj postojećoj medicinsko-stručnoj distanci i jednostavnom stilu, gradi uvjerljivo psihološki iznijansiranu priču, na pravi način tretirajući toliko očekivani rasplet, uništavajući pretpostavke i uobičajene postavke. Ovo je prije svega roman o ljudskoj tragediji i nesrećnoj ljubavi.
Mekgrat u rukama ima prilično sklisku građu, prema kojoj bi se lako mogao prepustiti “niskim strastima”. Međutim, on mirno i precizno, doduše nimalo očekivanim putem, vodi priču do njenog jedinog mogućeg ishoda. Iako u njegovoj mračnoj i depresivnoj priči, utemeljenoj u psihologiji, na kraju i samu nauku dovodi u pitanje pred takvim ljudskim nagonom kakva je ljubav.
Vuk Perović
26.09.03 Pobjeda
U agoniji dubina duše
„Utočište” Patrika Mekgrata
„Utočište”, roman britansko-američkog pisca Patrika Mekgrata (autora: „Krv i voda i druge priče”, „Groteska”, „Pauk” i „Bolest doktora Hagarda”), objavljen je ovih dana u izdanju „Derete” iz Beograda, u prevodu Gordane Fiket. To je priča o relaciji između Stele, lijepe ali usamljene supruge zamjenika upravnika jedne bolnice za umno poremećene - Maksa Rafaela, i bolesnika Edgara Starka, veze koja se vremenom pretvara u opsesivnu i destruktivnu „ljubav”. - Na tečan i brilijantan način „Utočište” definiše granicu između svjetlosti i tame i prati reljef poremećenosti, gdje se odanosti sa nevjerovatnom hrabrošću izvrću i izopačuju... (Nenj York Times); „Utočište je Mekgratova najmračnija i najrealnija knjiga, kao i njegova najbolja... To je slojevito, zapleteno štivo, čiji užasi i zloćudnosti nisu ono na šta na prvi pogled liče... (Nenj Yorker); Divan roman: nesenzacionalan ali pomalo šokantan, bogat, ali ne u spoljašnjoj radnji, već u agoniji dubina duše (Spectator).
N.Š.