03.08.06
Mudrost u malom
O lucidnim mikroesejima: Zoran Bognar
Talenat je obraćanje osobama koje ne postoje. Ili: talenat je uobličavanje nepostojećih osoba. Ili, pak: talenat je spajanje ljudi i pojava korišćenjem njihovog međusobnog nerazumevanja. Ovo je jedan od kraćih mikroeseja Cvetka Lainovića, uvršćenih u Antologiju srpskog mikroeseja 20. veka „Tečni kristal” koju je objavio beogradski Grafički atelje „Dereta”. Priredio ju je naš poznati pesnik, esejista, prozni pisac, književni kritičar i antologičar Zoran Bognar (1965), a reč je o prvoj Antologiji mikroeseja u srpskoj književnosti. Ona sadrži mikroeseje Božidara Kneževića, Jovana Dučića, Nikolaja Velimirovića, Justina Popovića, Stanislava Vinavera, do savremenih autora Radmile Lazić, Bojana Jovanovića, Jovice Aćina, Mihajla Pantića i drugih.
Kako ste se zainteresovali za formu mikroeseja?
– Činjenica je da je veliki broj naših pisaca, od Božidara Kneževića, Ksenije Atanasijević, Andrića, Crnjanskog, Isidore Sekulić, LJubomira Simovića, Zivlaka, pa sve do najmlađih poput Danilova i Arbutine pisao, negovao i objavljivao mikroeseje, a da gotovo nijednom od njih ovaj žanr nije primaran. Pošto taj deo njihovog književnog rada, dela i opusa, nije na najadekvatniji način ne samo vrednovan nego, čak, ni pročitan – odlučio sam da priredim ovu antologiju i da sve ove volšebne, univerzalne i, poput tečnog kristala, svevremene mikroeseje pokušam da spasem od zaborava i omogućim im novo vrednovanje.
Ovo je prva antologija mikroeseja u istoriji srpske literature
– Da, ovo je prva antologija mikroeseja u istoriji srpske literature. Međutim, radeći na ovoj antologiji, paralelno sam se informisao i proveravao preko mnogih evropskih i svetskih nacionalnih biblioteka, univerziteta, interneta, preko inostranih izdavača i kolega, da li u bilo kojoj drugoj nacionalnoj književnosti u svetu postoji neka antologija ovog žanra. Ali do današnjeg dana, niotkuda i ni od koga, nisam dobio potvrdan odgovor, tako da je vrlo moguće da je ova antologija ujedno i prva antologija mikroeseja u kontekstu i evropske i svetske književnosti...
Kako biste opisali žanr i „čudnovato biće mikroeseja”?
– U slobodnoj interpretaciji mogli bismo svakako reći da je mikroesej žanr kratkog metra pisan tehnikom razobličavanja, razotkrivanja, odnosno demistifikovanja. Mikroesej je idealna forma našeg vremena: istovremeno i brz i dinamičan, i eksplicitan i ekspresivan... Andrić ga je u knjizi „Znakovi pored puta” „krstio” kao meditativnu prozu, drugi su ga nazivali poetsko-fenomenološkim refleksijama, crticama, kontemplacijama ili, pak, reminiscencijama – no, ipak, on u svom imenu objedinjuje i žanrovski najpreciznije određuje sve navedene termine.
Takođe, ne postoji odranije utvrđeni standard po kojem bismo mogli odrediti preciznu dužinu ovog teksta. I ma koliko god da je kratkog metra, mikroesej predstavlja jednu bezgranično veliku, intrigantnu i zavodljivu enigmu. U metaforičnom smislu, neodoljivo podseća na neko „čudnovato biće” bez identiteta i roditelja, bez datuma i mesta rođenja, bez „nasleđene” krvne grupe, dakle, bez istorije svog postanja... Kao idejni tvorac i autor ove antologije, preuzeo sam „obavezu” i odgovornost da, uz osnovne postulate i kriterijume, odredim i maksimalnu dužinu mikroeseja koji ni u kom slučaju nije mogao i nije smeo biti duži od dve stranice knjižnog bloka
Šta je to u najrazličitijim mislima različitih stvaralaca što bi se moglo nazvati mudrošću u malom?
– U ovoj antologiji zastupljeni su isključivo univerzalni poetsko-fenomenološki mikroeseji, što znači da su već na samom početku odbačeni iz razmatranja i narativni eseji i esejizirana kratka proza. To govori da najveći broj ovih tekstova pokazuje duboku filozofsko-poetičku, intimnu, čulnu i retoričku borbu protiv svakog sižea. U njima nema nikakvog minimalnog narativnog konteksta, u njima se smenjuju epifanijska gnezda sistemom arhetipskog poimanja kristalizacije, koji podrazumeva sticaj unutrašnje i spoljne svetlosti, podsvesti, asocijativnosti i jezika (mikroteksta) kao polazišta za dalju čitaočevu dokvalifikaciju.
Poetska trilogija
Vaši mikroeseji, koje ste takođe uvrstili u knjigu, govore o veri i usamljenosti. Da li je to spona koja može da dovede do Vaše nedavno završene pesničke trilogije „Albedo, aura, alhemija
– Da, u pravu ste... Postoji ta spona između ovih dveju žanrovski potpuno različitih knjiga, ali veoma kompatibilnih po svojoj poetskoj osećajnosti, senzibilitetu i univerzalnosti, odnosno svevremenosti... Zbirka „Alhemija” predstavlja završni deo moje nove poetske trilogije „Albedo, aura, alhemija”. Ova knjiga baš kao i prethodne dve, krajnje je intimistička, ali istovremeno i univerzalna. Često mi se događa da me pojedini čitaoci nazovu, ili mi priđu na ulici, da mi kažu da imaju osećaj da su poneke pesme pisane baš po nekom njihovom događaju ili doživljaju. Ta univerzalnost, zasigurno, ovim pesmama daje kvalitet više.
Marina Vulićević
04.07.06
Nezaboravne crtice velikih majstora pera
Zoran Bognar, autor antologije srpskog mikroeseja dvadesetog veka "Tečni kristal"
Godinama brižno isecao i arhivirao jedinstvene prozne refleksije ukupno 72 pisca, od Ive Andrića i Nikolaja Velimirovića do Dragana Jovanovića Danilova i Marije Knežević. Mikroesej - zavodljiva enigma koja nema objašnjenje ni u jednom rečniku
U izdanju "Derete" objavljena je antologija srpskog mikroeseja 20. veka koju je, pod naslovom "Tečni kristal", priredio Zoran Bognar. Kako sam autor kaže, nastajala je od 1999. do 2004, mada je prikupljanje materijala i građe počelo još početkom devedesetih godina prošlog veka, kada je Bognar brižno isecao i "arhivirao" lucidne univerzalne mikroeseje svojih kolega. U antologiji su zastupljena 72 autora, od Božidara Kneževića, Jovana Dučića, Nikolaja Velimirovića, do najmlađih - Dragana Jovanovića Danilova, Marije Knežević i Petra Arbutine.
- Veliki broj naših pisaca je pisao, negovao i objavljivao mikroeseje, ali skoro nijednom od njih ovaj žanr nije primaran kao što je to, recimo, bio slučaj kod Emila Siorana. Samim tim ni taj deo njihovog književnog rada, dela i opusa nije na najadekvatniji način ne samo vrednovan nego, čak, ni pročitan. Zato sam odlučio da priredim ovu antologiju i da sve ove volšebne, univerzalne i, poput tečnog kristala, svevremene mikroeseje pokušam da spasem od zaborava i da ih, ovako okupljene na jednom mestu, ponudim kompetentnim čitačima i tumačima na naknadno ili novo vrednovanje.
Šta je, zapravo, mikroesej?
- Ni u jednom rečniku stranih reči ili termina nećete naći eksplicitno objašnjenje ovog pojma. No, u slobodnoj interpretaciji, mogli bismo da kažemo da je mikroesej žanr kratkog metra pisan tehnikom razobličavanja, razotkrivanja, odnosno, demistifikovanja. Mikroesej je idealna forma našeg vremena: istovremeno i brz i dinamičan, i eksplicitan i ekspresivan. Andrić ga je u knjizi "Znakovi pored puta" "krstio" kao meditativnu prozu, drugi su ga nazivali poetsko-fenomenološkim refleksijama, crticama, ili, pak, reminiscencijama, no on u svom imenu objedinjuje i žanrovski najpreciznije određuje sve navedene termine.
Može li se definisati standardna dužina mikroeseja?
- Ne postoji od ranije utvrđeni standard po kojem bismo mogli da odredimo dužinu ovog teksta. I ma koliko god da je kratkog metra, mikroesej predstavlja jednu bezgranično veliku, intrigantnu i zavodljivu enigmu i, u metaforičnom smislu, neodoljivo podseća na neko "čudnovato biće" bez identiteta roditelja, bez datuma i mesta rođenja, bez "nasleđene" krvne grupe, dakle, bez istorije svog postanja...
Da li je "Tečni kristal" prva antologija mikroeseja u istoriji srpske literature?
- Radeći na ovoj antologiji, paralelno sam se informisao i proveravao da li u bilo kojoj drugoj nacionalnoj književnosti u svetu postoji neka antologija ovog žanra, ali do današnjeg dana, ni odakle i ni od koga, nisam dobio potvrdan odgovor.
SAZVEŽĐA ISPOD KOŽE
Nedavno se, povodom dvadesetogodišnjice književnog rada, pojavila i knjiga izabranih pesama Zorana Bognara na makedonskom jeziku, pod nazivom "Sosvezdia pod kožata" ("Sazvežđa ispod kože"), u izdanju skopskog izdavača "Terra magica" i prevodu Petre Bakevskog. Knjiga je predstavljena u okviru ovogodišnjih Racinovih večeri poezije.
Zvonko Prijović