Riblja staza

Drago Kekanović, pripovedač, romansijer, dramski pisac i scenarista, rođen je 1947. u Bratuljevcima kod (Slavonske) Požege. Školovao se u Požegi i Osijeku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je Jugoslavenske jezike i književnosti, te Komparativnu književnost. U Poletu i Studentskom listu uređivao je prozu, jedan je od osnivača pozorišnog časopisa Prolog, te urednik i priređivač izdanja u Srpskom kulturnom društvu „Prosvjeta“. Četvrt veka je radio kao urednik u Dramskom programu Televizije Zagreb, kasnije Hrvatske radio-televizije.
Objavio je sledeće knjige: Svjetlost šuma, pesme, Centar za kulturu, Osijek, 1965; Mehanika noći, spisi, priče, Razlog, Zagreb, 1971; Večera na verandi, pripovetke, Naprijed, Zagreb, 1975; Ledena šuma i druge kratke priče, CCD, Zagreb, 1975; Potomak sjena, roman, Naprijed, Zagreb, 1978; Ivanjska noć, roman, BIGZ, Beograd, 1985; Panonski diptih, dve pripovesti, „August Cesarec“, Zagreb, 1990; Riblja staza, roman, Kairos, Sremski Karlovci, 1997; Američki sladoled, roman, SKD „Prosvjeta“, Zagreb, 1998; Na nebu, priče, Kairos, Sremski Karlovci, 2002; Veprovo srce, roman, SKZ, Beograd, 2012; Usvojenje, priče, Kairos, Sremski Karlovci, 2013; Privrženost, roman, SKD „Prosvjeta“, Zagreb, 2021.
Dobitnik je sledećih nagrada: „Sedam sekretara SKOJ-a“ (za knjigu Mehanika noći, spisi, 1971), lista Oslobođenje (za kratku priču, 1975), lista Politika (za kratku priču, 1975), lista Mladost (za Večeru na verandi, 1976), „Vladimir Nazor“ (godišnja nagrada za Potomak sjena, 1978), „Sava Mrkalj“ (za doprinos kulturi Srba u Republici Hrvatskoj, 2012). Za roman Veprovo srce dobio je nagrade: „Svetozar Ćorović“, „Vitalova knjiga godine“ (2013), „Borisav Stanković“ (2013), „Dušan Vasiljev“ (2013), „Branko Ćopić“ (2013). Za knjigu priča Usvojenje dobio je nagrade: „Grigorije Božović“ (2014), „Danko Popović“ (2014) i „Andrićevu nagradu“ (2014). Prvi je dobitnik nagrade „Beogradski pobednik“ za roman Privrženost.