RAMON MARIJA DEL VALJE-INKLAN (Ramón María del Valle-Inclán, 1866–1936) bio je španski dramski i prozni pisac, pesnik i novinar, predstavnik hispanskog modernizma, posebno u svojim ranim delima, i pripadnik čuvene Generacije ’98, oštro kritične prema španskom društvu svog doba, koju su, između ostalih, sačinjavali i Migel de Unamuno, Pio Baroha, Ramiro de Maestu, Anhel Ganivet, Asorin.Rođen je u malom mestu u Galisiji, započeo studije prava koje nije završio. Bio je poznat kao boem i ekscentrik, koji je aktivno učestvovao u književnom životu zemlje i sklopio prijateljstva s brojnim istaknutim književnicima epohe. U svađi s prijateljem novinarom izgubio je ruku. Veći deo života proveo je u siromaštvu.Putovao je u Južnu Ameriku nekoliko puta, prvi put 1892. godine, radio je kao novinar u Meksiku. Ta putovanja su imala veliki uticaj na njegove političke ideje – zalagao se za emancipaciju Indijanaca i podržavao Meksičku revoluciju. Autorove političke preokupacije sve više su nalazile izraz u njegovoj književnosti, te tako i nastaje njegovo remek-delo Tiranin Banderas, roman o brutalnoj diktaturi imaginarnog latinoameričkog diktatora.Kod nas su mu prevedeni romani "Sonate: sećanja Markiza de Bradomina" (prev. Nina Marinović, Sremski Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2007) i "Cvet svetosti" (prev. Biljana Bukvić Isailović, Beograd: Utopija, 2011), trilogija dramski dela pod nazivom "Strašne komedije": 1. "Srebrno lice", 2. "Orao u grbu" i 3. "Romansa o vukovima" u prevodu Branislava Đorđevića (Beograd: Čigoja, 2008), kao i delo esejističke proze "Čarobna lampa: duhovne vežbe" (prev. Biljana Isailović, Beograd: Clio, 2016).
3 naslova [prikazano 1-3]