01.01.00
Politika
16.09.2000.
Osvajanje Beograda
Nijanse detinjstva
Moma Dimić: "Pošto Beograd", SKZ, Beograd 1999.
Za knjigu Mome Dimića "Pošto Beograd" (možda je bilo bolje "Osvajanje Beograda") može se reći da je njen ukupan sadržaj prošao kroz period zrenja. Ostaje jedino otvoreno pitanje je li ovo zbirka priča, roman, hronika ili memoari? Da ne presuđujemo, neka bude proza. Dobra proza.
Sela na periferiji većih gradova (ovoga puta to je Dimićevo Mirijevo, nadomak Beograda), kao i tzv. predgrađa nastala veštački naročito posle Drugog svetskog rata dovođenjem življa se sela na radove u gradovima, višestruko su zanimljivi ambijenti za raznovrsna istraživanja i umetničku obradu. Tu se dotiču i mešaju mentaliteti, htenja, kulturni modeli, sukobljavaju i prilagođavaju. Mnoge situacije iz tih miljea, donekle suprotstavljenih, začikavale su mnoge sociologe, a pisci su stvorili dragocena dela na tu temu. Bilo je i više filmskih ostvarenja.
Ulazak u grad
Moma Dimić, čija je ovo očito autobiografska proza, suvereno vlada materijom, a kazuje je nenametljivo i sigurno. On je tu "kod kuće". Vešto, s puno zapažanja, sete i humora, prati život Mirijeva a time i svoje porodice. Počinje od svog detinjstva, pa preko dečaštva i momaštva stiže do zrelih godina. Tu su školski nestašluci, prvi ljubavni treptaji, zanosi i osvajanja, ulazak u grad, u sve njegove pore, u puni život, upoznavanje svih njegovih mana i zakonitosti. Moma Dimić zahvata široko, iz raznih uglova i slojeva života da sve to sublimiše, dovede na zavidan nivo.
Autor ne pravi drame, sukobe, povišenu temperaturu, već mirno pripoveda, verno slika, s puno važnih detalja, pa priča teče sigurnim tokom, životna, uverljiva. Pisac hvata i kazuje sve boje i nijanse, sve šumove i zvukove, sve ono što upotpunjuje taj mozaik o kome nam govori. Priča se na svom toku širi, javljaju se nova viđenja, nova saznanja, zapažanja, osobine ljudi, navike i namere. Tako, s jedne strane, vidimo bašte, njive, vinograde, seoske blatnjave puteve, utrine i kuće, a s druge, svetle i čiste gradske ulice, trgove, visoke kuće, tramvaje, pozorišta, bioskope, galerije, biblioteke. A svuda ljudi, život - osoben, ubrzan, zahuktan, neodoljiv. Iz seoskog miljea svakodnevno se mora u onaj gradski - u školu, na pijacu, posao, sastanke, u pozorišta, šetnju itd. U tom stalnom mešanju ruralnog i urbanog autor prati ljude, ponašanje, surevnjivost, mešanje, nesigurnost na tuđem a sigurnost na svom terenu itd.
Naglašena seta
Moma Dimić prati proticanje vremena i života, ali ne sa naglašenom setom. On shvata neminovnost, pa sve gleda sa živošću i životnošću, duhovito, osvežavajuće. Sve to malo podseća na priče Branka Ćopića, njegove setno-humorne, životne pasaže, što je Momi Dimiću samo kompliment. Uočava autor i slikovito kazuje dolazak modernijih tokova života, njihovo "uvlačenje" u sve pore gradskog i seoskog života. Tu mu često pomažu i neki, naoko beznačajni, događaji koji nose potrebnu dozu literarnosti. Autor kazuje osobenim jezikom i dovodi u odgovarajući kontekst plan opšte slike. Kazuje izvornim jezikom, sočnim i slojevitim, koristi neke zaboravljene reči kombinujući ih sa savremenim vokabularom.
Moma Dimić ne literarizuje tekući život da bi nastala literatura, već ga slika onakvim kakvog ga poznaje i vidi, pa ponekad podseća na tzv. narodnog pripovedača. Međutim, njegov odnos prema životu, pomalo humoran, pomalo emotivan, pomalo misaon, kao i funkcionalno kazivanje bez preteranih metafora i izleta u suvišno, daje ovoj prozi savremenu dimenziju, modernost izraza, pripadnost ovom našem vremenu i prostoru.
Svetozar RADONJIĆ RAS
01.01.00
Politika
24.12.1999.
Život na periferiji
Pošto Beograd
Knjiga priča Mome Dimića o malim ljudima, u izdanju Srpske književne zadruge
Nova knjiga pripovedaka Mome Dimića (1944), pod naslovom "Pošto Beograd", ima petnaest priča. Objavljena je u Maloj biblioteci Srpske književne zadruge. Reč je o pripovetkama koje su pisane poslednjih petnaestak godina. U ovoj knjizi se razmatraju odnosi stanovnika beogradske periferije (Mirijevo, rodno mesto autora) prema pojmu i doživljaju velikog grada i prema izazovima, sadržajima, vrednostima i promenama koje on u novom vremenu neminovno donosi.
- U pričama ove knjige, u kojoj takozvani mali ljudi tragaju za svojim mestom i identitetom u gradskom prostoru, želeći istovremeno da u njemu i dalje ostanu slobodni i neopterećeni zahtevima koje im on postavlja, obuhvaćeno je vreme od Drugog svetskog rata i prvih godina po njegovom završetku, pa sve do poslednjeg ratnog iskustva koje su doživeli stanovnici Beograda - rekao je, na jučerašnjem predstavljanju dela, Marko Nedić.
Književni junaci ove zbirke su učenici, deca, seljaci, iz sela nadomak glavnog grada, beogradski taksisti, gimnazijski profesori, stvarni ili nabeđeni umetnici, poneki neobični i pitoreskni predstavnici društvene margine, nekadašnji mladići i devojke, a sada ostareli povratnici s rada u inostranstvu i drugi likovi koji se suočavaju s vlastitom neostvarenošću i nesporazumima i teškoćama koje im predstavljaju život u složenom i negostoljubivom gradskom prostoru.
- Knjiga Mome Dimića, kaže Nedić, ima naglašene književne elemente takozvane ciklične proze ili vence priča, kao i određene nagoveštaje romaneskne kompozicije i strukture, mada je autoru stalo da istakne pripovedački, a ne romaneskni doživljaj stvarnosti.
Priče piše, istakao je Moma Dimić, već četrdeset godina. I njegovi romani se sastoje od većeg broja priča. I njegovi putopisi su, u stvari, priče o mestima. Do sada je objavio oko sto priča. Junak knjige "Pošto Beograd", Nemanja Zec, iako se pojavljuje u svim pričama, nije glavni junak, glavni junak je - priča.
Z. R.
01.01.00
Politika
01.09.2000.
Priznanje za ljubav prema svom gradu
Pošto Beograd
Književnicima Momi Dimiću i Predragu Bogdanoviću Ciju juče uručene nagrade Udruženja Beograđana "6. april"
U Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda, juče je pre podne održana prigodna svečanost na kojoj su uručene nagrade Udruženja Beograđana "6. april" književnicima Momi Dimiću i Predragu Bogdanoviću Ciju. Moma Dimić je ovo priznanje dobio za zbirku priča "Pošto Beograd" koja je objavljena u izdanju "Srpske književne zadruge", dok je Predrag Bogdanović Ci nagradu dobio za umetnički i patriotski angažman, posebno pokazan u organizovanju i gotovo danonoćnom okupljanju srpskih pisaca na protestnim skupovima održavanim prošle godine tokom 78 dana u Francuskoj 7, za vreme NATO bombardovanja našeg glavnog grada i cele zemlje.
Pozdravljajući goste, Simeon Babić, direktor Biblioteke grada Beograda, rekao je da ove nagrade ("6. april" i "6. april - Povelja Dan spaljene knjige") simbolišu ono što je i odlika našeg naroda: duhovni otpor i nepristajanje na tragedije, uz stalno naporno obnavljanje. Stevan Stojanović, koji je kao predsednik Udruženja Beograđana "6. april", dvojici književnika uručio priznanja, rekao je da se ova nagrada dodeljuje treći put i da su je, do sada, između ostalih dobili Radomir Smiljanić, Vladislav Bajac i Svetlana Velmar Janković.
Pisac Radomir Smiljanić je, pre nego što će u ime žirija pročitati obrazloženje za nagradu dodeljenu Momi Dimiću, podsetio na šestoaprilsko bombardovanje 1941. godine kada su Nemci sravnili sa zemljom i Narodnu biblioteku Srbije, simbol srpske duhovnosti i kulture. Smiljanić je Nemcima, koji su učestvovali i u NATO agresiji na našu zemlju prošle godine, uputio poruku u kojoj je kazao da dugovi ove vrste ne zastarevaju i da bi bilo pošteno da oni, kao rušioci Narodne biblioteke, tu zgradu ponovo i izgrade. Za zbirku priča "Pošto Beograd" Mome Dimića, Smiljanić je rekao da je ona duboko zavičajno utemeljenje pisca i njegov omaž svome napaćenom gradu Beogradu, kao i svima koji su stradavali i od nemačkih "štuka" i NATO-vskih ubica, pritom izazovno prkoseći. U poetskom obraćanju publici, Moma Dimić je zahvalio rečima da se Beograd, kao uostalom i svi, boji osvajača, ali se ne da osvojiti!
Obrazloženje za priznanje Predragu Bogdanoviću Ciju pročitao je pesnik Branislav Bojić, naglasivši da je Bogdanović Ci u svojstvu generalnog sekretara Udruženja književnika Srbije, i proteklih a posebno prošle godine koja je zapamćena po besprimernoj agresiji NATO na našu zemlju, svojim angažmanom najuverljivije artikulisao poetsko-umetničku suštinu ne samo poezije već i jezika i rodoljublja. Predrag Bogdanović Ci je, zahvaljujući, predstavio izdanje Udruženja književnika Srbije "Glas Francuske 7 - Otpor NATO zločinima - Optužujemo!", najavivši izdanje na engleskom. Ci je pročitao i svoje dve pesme. U svečanosti su učestvovali i učenici muzičke škole "Josip Slavenski" i glumac Pavle Minčić koji je pročitao odlomak iz knjige priča Mome Dimića. Inače, priznanje Udruženja Beograđana "6. april" ULUS-u biće uručeno na posebnoj svečanosti.
A. C.