Rušenje Berlinskog zida i kasnije razjedinjenje SSSR-a, proslavljeno je kao pad komunizma i kolaps marksizma-lenjinizma kao ideološke sile u modernom svetu. Nesumnjivo, s pravom ti događaji su takođe proslavljeni kao konačni trijumf liberalizma kao ideologije. Međutim, to je potpuno pogrešno opažanje stvarnosti. Sasvim suprotno od toga, ti isti događaji čak više obeležavaju kolaps liberalizma i naš definitivan ulazak u svet posle liberalizma.Ova knjiga je posvećena izlaganju tih teza. Ona je sastavljena od eseja pisanih između 1990. i 1993. u periodu velike ideološke konfuzije, tokom kojeg je rasprostranjeni, rani, naivni optimizam počeo da odstupa pred porazom i strahom od svetskog rasula.Godina 1989. analizirana je kao kraj perioda 1945-1989, to jest kao godina poraza SSSR-a u hladnom ratu. Ovde ćemo zastupati tezu da je korisnije smatrati je krajem perioda 1789-1939, to jest perioda trijumfa i kolapsa, uspona i pada liberalizma kao globalne ideologije, što zovem geokultura, modernog svetskog sistema. Dakle, godina 1989. obeležava kraj političko-kulturne ere, ere spektakularnih tehnoloških dostignuća - u kojoj je većina ljudi slogane Francuske revolucije doživela kao refleksiju neizbežne istorijske istine koja se mora ostvariti sada ili u bliskoj budućnosti.Liberalizam nikada nije bio učenje levice, on je suštinski uvek bio centrističko učenje. Njegovi zastupnici su bili sigurni u svoju umerenost, mudrost i humanost. Oni su se istovremeno postrojili nasuprot arhaične prošlosti neopravdanih privilegija (koju je, po njihovom mišljenju, predstavljala konzervativna ideologija) i uravnilovke u kojoj se nije marilo ni za vrline ni za zasluge (koju je, po njihovom mišljenju, predstavljala socijalističko-radikalna ideologija). Ostatak političke scene liberali su uvek težili da odrede tako kao da se sastoji od dva ekstrema između kojih se oni nalaze. Oni su tvrdili da su podjednako i protiv reakcionara i protiv republikanaca (ili demokrata) u periodu između 1815-1848; protiv fašista i komunista u periodu između 1945-1960; protiv rasista i protiv prevrtljivih rasista osamdesetih.Liberali su uvek tvrdili da je liberalna država - reformistička, legalistička - bila jedina država koja je mogla da garantuje slobodu. To je, možda, važilo za malu grupu čija se sloboda nije dovodila u pitanje.