Poezija engleskog romantizma

04.08.11 Vreme

Najteži test za svakog velikog pisca, svakog klasika, jeste ulazak u školske programe. Koga vam škola ne ogadi, to je pravi pisac. Andrić, Krleža, Kiš, Crnjanski, Branko Ćopić i još poneko na tom su terenu dobili svoje najozbiljnije bitke. U engleskim školama tu bitku biju pjesnici engleskog romantizma; kod nas su im pak bojno polje katedre anglistike.

Ima pjesnika koji se čitaju samo zbog škole i koje odmah zaboravimo, osim kao sinonim za dosadu. To su oni koji osiguravaju vječnu tačnost Springstinovog stiha: We learned more from three minute records than we ever learned in school. Postoje, međutim, i pjesnici koji otvaraju vrata trominutnih (i dužih) rok pjesama, koji otvaraju vrata percepcije. Pjesnici engleskog romantizma su takvi pjesnici. U ovoj knjizi ih je predstavljeno sedam, no prostora je premalo, pa ću i zbog hronologije i zbog abecede ovdje pomenuti samo Blejka (Blake pisano etimološki dođe prije Burns, iako je fonetski drukčije). On je frazom endless night (vječita noć) inspirisao i Džima Morisona i Agatu Kristi, a frazom marriage hearse (mrtvačka kola braka) gore pominjanog Siorana. Sioran je, naime, mislio da je Blejkovo sužavanje za žaljenje, da je trebao napisati mrtvačka kola ljubavi. Sioran, međutim, frazu trga iz konteksta. Ona je iz pjesme London. Dobra stvar u ovoj knjizi je što su uz prevode navedeni i stihovi originala, pa se svako ko voli može i sam okušati u prevođenju stihova. Evo mog vlastitog, svjesno malo slobodnijeg, prevoda Londona:

Prošao sam nogom sve s mape ulice,
Hodao kraj rijeke što teče sred grada.
I baš svako u šetnji koje vidjeh lice,
Nosi znak slabosti, znak čemera, jada.

U jauku čovjeka kom se srce slama,
U plaču punom straha svake bebe nove,
U svakom glasu, u svim zabranama,
Čujem u umu skovane okove.

Velebne bogomolje zacrnit će vlaga
Bezbrojnih suza što siročad isplače,
A uzdasi vojnika s kojim napušta ih snaga
Krvlju će zacrvenit zidove palače.

Al u ponoć čujem kad se ulicama predam
Kako kletve mladih kurvi iz mraka
Lede prvu suzu tek rođenog čeda
I ko kuga padaju na mrtvačka kola braka.

Muharem Bazdulj