Poenta

12.01.08 Pobjeda

U krugu esejističkog gipkog mišljenja autor kritički prevrednuje današnji socio – kulturološki poredak i njim uspostavljene modele društvene stvarnosti u kojoj industrija spektakla mijenja kreativnost igre, njenu stvaralačku moć i prirodni socijalitet

Malo je reći da je u eri globalizma uočljiv deficit senzibiliteta za određene pojave u mikrokulturološkim strukturama koje u značajnoj mjeri određuju ljudsko bivstvovanje. Da može i suprotno, pri tom da se može posmatrati i uvjerljivo tumačiti društvo kao cjelina i društvo kao skup njegovih kulturnih podsistema sve do grananja u mikrodruštvene fenomene govori impozantno djelo Ratka Božovića. U vremenu hiperprodukcije medija i uspostavljanja više medijskih trasa, te uzajamne napetosti realnog i virtuelnog – knjige, kolumne i kazivanja ovog autora su naprosto ne samo osvježenja već i nasušna urbano – edukativna potreba. To na najbolji način potvrđuje i nedavno objavljena Božovićeva knjiga „Poenta“ kao zbirka šezdeset fenomenoloških eseja. U „Poenti“ pored umjetnosti, morala, religije, nauke, politike autor je kulturološki prevrednovao i čitaocima na uvid i dodatnu percepciju ponudio i pojmove kao što su: dokolica, mit, igra, komunikacija, jezik, ketman, kritika, moda, humor, kič, fotografija, pornografija, nasilje, grafiti, palanka, dosada, snobizam, boemija... Već iz ovog pregleda osnovnih pitanja o kojima autor raspravlja u ovoj zanimljivoj kulturološkoj studiji i načina na koji to čini može se nazrijeti značaj obrađivanih tema, bogatstvo obuhvaćenih sadržaja, originalnost u pristupu i kritičnost prema analiziranim fenomenima. U ovom diskursu i sa gotovo rijetkim darom za višedecenijsku „održivost“ socio – kulturološkog i teksta i konteksta Božović suptilno objašnjava relacije između pojavnog i stvarnog, površinskog i dubinskog, subjektivnog i objektivnog, racionalnog i iracionalnog. U tom krugu esejističkog gipkog mišljenja ovaj autor kritički prevrednuje današnji socio – kulturološki poredak i njim uspostavljene modele društvene stvarnosti u kojoj industrija spektakla mijenja kreativnost igre, njenu stvaralačku moć i prirodni socijalitet.
Božovićevo posmatranje navedenih društvenih pojava i fenomena s jedne strane, te s druge kontekstualizovanje istih u relacijama pojedinac – društvo, društvo – pojedinac i pojedinac – pojedinac njegovom djelu daje osebujnu sociokulturološku metriku koja ne pledira na kauzalne recepte znanja, već po autoru ovog teksta nenametljivo identifikuje i problematizuje onu paletu pitanja koja pojedinačno u svakom od nas traže odgovore. A to, koliko ćemo konsultovati Božovićevo djelo nije njegov problem, on kao da djeluje po onoj Hajdegerovoj po kojoj je jezik i „zakon razlike“. E, upravo taj zakon razlike Božović je uspostavio svojim rukopisom, iznova potvrđujući da je izmijenjen sociološki diskurs, te da ovovremeni nije onaj što je nekad bio. Ili ne samo taj plan. Na toj iskustvenoj činjenici da su se i sociologija i kulturologija i svijet promijenili Božović kaže: „U ovoj knjizi tumačio sam prevashodno pojmove koji se tiču drame ljudskog postojanja i savremenosti. Nastojao sam da u njihovom prevrednovanju umaknem tradicionalnom stereotipu po kome se kultura isključivo vezuje za svečanosti i svetkovine, za dokolicu“.
Suprotno od iracionalnih logičkih polja gdje nije moguće povući liniju razdvajanja i jasno odvojiti dvije različite stvari jednu od druge, Božović svojom gotovo geometrijskom preciznošću razdvaja i tamo gdje je to u društvu često vrlo teško razdvojiti - objektivno od subjektivnog, umjetnost od kiča, realno od nerealnog, konstruktivno od destruktivnog, racionalno od iracionalnog... Analizirajući takvu opozicionost on istovremeno tekst ne ravna u crno – bijeloj tehnici, već mu unosi onaj dinamičan nerv koji čitaoca čini aktivnim i pozornim u čitanju istog. Zato imajući rečeno u vidu vrijednost Božovićeve „Poente“ ili bolje reći sveukupnog djela je bez dileme „sapientia in seternum“ (mudrost u vječnosti) koja će bez obzira na vrijeme, prostor i ideologeme biti aktuelno i reaktuelizovano. Takav vrijednosni okvir koji potvrđuje svako novo iščitavanje, upravo je po autoru ovih redova ta „poenta“ koja aktuelizuje Božovićevo djelo. Taj neprestani stvaralački dijalog, te nemirenje sa stereotipnim komentarisanjem fundamentalnih društvenih pitanja Ratku Božoviću daju kritičku posebnost jedinstvenog kova. Upravo to je i stvaralačka provokacija primijenjena u „Poenti“ koja je bez dileme savremeni kulturološko – esejistički egzemplar u razmatranju lica i naličja civilizacijskih otvorenosti, njenih izazova i dijalektičkih suprotnosti.
Uobičajena socio – kulturologija operiše makroskopskim terminima – kultura, institucije, vrijednosti – Božović sa načelnog nivoa ovog temata ide još dalje i dublje secirajući društvenu realnost u njenoj punoj interakciji i onim segmentima te realnosti pored kojih živite i prolazite, a da se na njih i ne osvrnete. Božovićevo čulo ide upravo dalje, pružajući čitaocu sigurnu navigaciju za kormilarenje uzburkanim prostorom komunikacije ili kako bi to on rekao „paralelnim monolozima“. A „Poenta“ po Božoviću je i ta da „paralelni monolozi nijesu dijalog“. Time ovaj autor ukupnim svojim radom pored već trajno uspostavljenih i utvrđenih sociologija, daje nemjerljiv doprinos afirmaciji i etabliranju sociologije razumijevanja - komunikacije. Uz to kao poseban kvalitet drži fleksibilne granice prema antropologiji, etici, estetici, etnologiji, politikologiji i sl. Zainteresovani korisnici kako „Poente“ tako i ukupnog djela Ratka Božovića uvjeriće se ne samo u relevantnost njegovih stavova već i u otvaranje horizonata nauke o društvu koja kroz Božovićev angažman pravovremeno odgovara na njegovu dinamičnost, strukturu i posve narastajuću civilizacijsku fenomenologiju. Treba li podsjećati da je upravo Božović raz – otkrivanjem mnogih supkulturnih fenomena pomjerio čvrste pojmovno – šablonizirane granice nespremne od mnogih na njihovo stvaralačko dokidanje. Božović pored drugog to čini i lucidnim šarmom svoga pisma, koje vas uvijek zagolica na razmišljanje, sumnju, dilemu... I eto povoda za novo čitanje Ratkovih knjiga.
U prvoj ovogodišnjoj kolumni pod novim naslovom „Dekor svakodnevice“ u kulturnom dodatku „Pobjede“ Božović kaže: „Čovjek bez iskustva iz knjiga teško može shvatiti složene kontradikcije između bića i postojanja“ – gotovo srazmjerno na isti način teško da se mogu nijansirano shvatiti svi analizirani fenomeni obrađeni u „Poenti“ a da pri tom nijeste apsolvirali ovu knjigu.

Željko Rutović

14.11.07 Pobjeda

Ratko Božović, objavio je nedavno, u izdanju Čigoja štampe, knjigu "Poenta". U djelu su sabrani šezdeset fenomenoloških eseja. U Kulturnom dodatku lista "POBJEDA", koji izlazi subotom, godinu dana ugledni sociolog kulture objavljivao je kolumne pod istim nazivom. One čine prvi dio ove knjige i razlog su što je djelo naslovio "Poenta"..
Nastojeći da umakne tradicionalnom tumačenju kulture, autor je desetine i desetine kulturoloških tema, u sažetoj formi, obradio i prevrednovao. Pored umetnosti, nauke, religije, morala i politike, u ovoj knjizi su neposrednije određeni pojmovi: dokolica, igra, mit, jezik, komunikacija, kritika, ketman, humor, moda, fotografija, kič, pornografija, reklama, nasilje, grafiti, palanka, dosada, snobizam i boemija.
Ratko Božović je posebnu pažnju poklonio kulturnoj politici, tradiciji, mentalitetu, karijerizmu, multikulturalizmu, interkulturalizmu, ženskom pismu i masovnim medijima
- U ovoj knjizi tumačio sam prevashodno pojmove koji se tiču drame ljudskog postojanja i savremenosti. Nastojao sam da u njihovom prevrednovanju umaknem tradicionalnom stereotipu po kome se kultura isknjučivo vezuje za svečanosti i svetkovine, za dokolicu.Kao višedimenzionalna pojava, kao nosilac saznanja, uvjerenja, pogleda, načela, vrijednosti i vjerovanja, kultura postaje najvažnija pretpostavka za polivalentu komunikaciju među ljudima i uspostavljanje stila življenja - sugeriše Božović.
- Nadam se da nijesam "promašio" sažetost u oblikovanju ovih tekstova. O uspješnosti namjere da desetine kulturoloških tema obradim i prevrednujem procjenjivaće čitaoci i kritičari. Mene ostaje da se zahvalim svima koji su me uvjeravali da modernom čitaocu najviše odgovara ne duga priča već pregnantan tekst. U tome je najistrajnija bila gospođa Vera Gavrilović, urednica kulture u listu "Pobjeda". Dugujem joj najdublju zahvalnost za nastajanje ove knjige - zapisao je u Pogovoru prof. dr Ratko Božović.

V.S