11.01.05
Zna šta neće
Anabela Basalo
Trenutno jedna od definitivno najpopularnijih mladih pisaca na književnoj sceni, Anabela Basalo je svojim prvim romanom “Žena sa greškom” ostvarila veliki uspeh i nametnula se kao zvanično prva naša autorka erotske proze. Drugim romanom “Peta ljubav” kod istog izdavača, “Draganića” potvrdila je svoj imidž pripovedajući o devojci koja traga za pravom ljubavlju i na tom putu prolazi kroz razne neprijatnosti.
Anabeli Basalo prija kada je nazivaju “srpskom Erikom Jong”, i volela bi da bude bar približno toliko bogata kao i slavna autorka sočnih erotskih romana.
Svoju junakinju u romanu “Peta ljubav” stavljate u veoma nezahvalne situacije iz kojih se ona jedva izvlači. Da li Vam je bio cilj da dostignete taj izgleda neizbežan feministički prizvuk, prisutan sve vreme, tokom svih nedaća junakinje?
- Znam da to tako izgleda čitaocu, ali ja nisam feministkinja i ograđujem se od toga. Mislim da su muškarci zapravo bolji od žena kao osobe, ljubomora ih manje muči, i ja biram lik žene bez klasičnih ženskih osobina. Volela bih da pišem i o ženi protiv žene, da obradim taj aspekt, ne samo muško ženske odnose. Moja junakinja je drugačija, ona je žena borac. Ali, sve te muškarce, sa kojima se junakinja suočava, neke druge žene su učinile lošim, zato su takvi.
Da li i ovde ima autobiografskih elemenata kao i u prvom romanu ili je ovog puta sve fikcija?
- Naravno, ima ličnih elemenata u “Petoj ljubavi”, jer nikad ne bih mogla da pišem o nečemu koje nije toliko moje, što je skroz izmišljeno. Ja to ne umem. Prve četiri ljubavi u romanu jesu u nekoj meri zasnovane na istini, ali to je moja daleka prošlost. U prvoj knjizi je to bila moja bliža prošlost i imala sam reakcije od raznih, a sada ne očekujem da se bilo ko javi ni da se prepozna.
U romanu je sve iz ženskog ugla posmatranja. Da li su čitaoci ostali uskraćeni time?
- Muškarci nikad ne znaju celu istinu, pa sam tako i ovde otkrila neke pojedinosti koje oni nisu tada znali. Moj sledeći roman koji ću objaviti za manje od godinu dana, biće upravo o tome, iz muške i ženske perspektive, gde ću biti nepristrasna, sve će biti iz neutralnog ugla posmatranja.
Posle toliko ljubavi, seksa i emotivnih problema junakinje, čitalac kao da oseća iscrpljenost, mučninu i prezasićenje, jer saoseća sa likom.
- Volim da u romanu prelazim iz loših i patetičnih situacija u veoma duhovita da napravim čitaocu mali predah. Suština romana nastaje kad junakinja postane prostitutka, i želela sam da ona ne bude nerealna, da se oseti kako je to moglo da se dogodi svakoj lepoj devojci. Draško Ređep mi je rekao da su u ovom romanu najbolji dijalozi koje je ikad pročitao, a takvi su jer ja tako i govorim. Sve je živopisno, jer ja uvek pišem kao što pričam. U mojoj junakinji ostalo je malo ljubavi na kraju, ljubav prema samoj sebi, i to je ta peta ljubav.
Junakinja nema mnogo strpljenja u životu, veoma često menja poslove kao i muškarce. Da li je to psihološki portret žene danas?
- Nije to tip žena danas, ali one jesu kontroverzne, jer nijedna mlada žena nije zadovoljna, jer je nama ženama urođeno da budemo nezadovoljne. Težimo savršenstvu, a ne znamo šta je to. Moja junakinja ne zna šta hoće, ali odlično zna šta neće. Ona je borac kroz život, najviše voli sebe ali nedovoljno. Traži ljubav i luta od muškaraca do problema...