Paulo Freire (1921-1997), brazilski pedagog, teoretičar i filozof obrazovanja, u svetu je posebno poznat po svom radu i angažovanju u opismenjavanju žitelja brazilskih sela. Međutim, njegovo pedagoško delo, inspirisano Marksovim istorijskim materijalizmom, prevazilazi oblast obrazovanja i postaje sredstvo za emancipaciju potčinjene klase od ekonomske i ljudske eksploatecije, pružajući mogućnost za promenu društvenih odnosa. Freire podrobno opisuje svoje revolucionarne ideje u prethodnim knjigama: Kulturna akcija za slobodu (Cultural action for freedom, 1970) i Pedagogija potlačenih (Pedagogy of the opressed, 1972). Celokupan angažman za obrazovanje nepismenih u Brazilu, a potom i u celom svetu, kao i filozofija ovog autora, počivaju na Marksovoj filozofiji o čoveku kao svesnoj autonomnoj ličnosti koja bira i menja svet u kome živi. Zato je za Freirea autonomija pojedinca osnovni cilj obrazovne prakse. Autonomija je, tako, preduslov za demokratiju, budući da ona omogućuje pojedincu, kao što kaže poznati švajcarski razvojni psiholog Žan Pijaže, da živi po pravilima koja je svesno odabrao, uz poštovanje članova svoje zajednice, razmenu i saradnju s njima. Autonomija je, onda, sposobnost pojedinca da slobodno odlučuje o svojoj sudbini i postane subjekat i samostalno upravlja svojim životom. Kooperacija i dijalog postaju tada istinski mogući samo između slobodnih, autonomnih ličnosti.
1 naslova [prikazano 1-1]