Osvajanje

20.07.08

Roman „Osvajanje“ američke spisateljice Ikste Maje Marej je priča u kojoj se miješaju istorija, strast, nauka i mašta. Restaurator rijetkih knjiga i rukopisa, Sara Gonzales živi u svom svijetu ispunjenom prašinom oštećenih starih knjiga. Posvećena je poslu i zanijeta ljubavlju prema knjigama, rukopisima i čitanju.
Njen najnoviji zadatak je rukopis iz 16. vijeka prepun skandala o astečkoj princezi koju je Kortes zarobio prilikom osvajanja i poslao u Evropu da zabavlja papu i Karla V. Princeza ubrzo postaje omiljena na dvoru, muza umjetnika i smrtna opasnost za one koji su uništili njen svijet. Sara nije svjesna koliko će je ta priča okupirati, emocionalno i intelektualno, navodeći je da promijeni odnos prema prošlosti kao i da preispita odluke koje je donosila usmjeravajući svoj životni put.

U Vašem romanu „Osvajanje“ postoje dva zapleta, jedan iz današnjice i drugi iz 16. vijeka. Kako je nastajao ovaj roman i šta nam možete reći o njegovoj istorijskoj pozadini?
- Bila sam povučena željom da napišem istorijski roman sa tačnim činjenicama, u koji bih ugradila moje fikcionalne likove Morala sam puno toga da naučim kako bih predstavila pravi istorijski kontekst. To je bila teška stvar, posebno kada opisujete šesnaestovjekovni Meksiko, jer su tako puno istorijskih zapisa spalili Španci, ali ja sam se osjećala sposobnom da rekonstruišem sliku tog svijeta i da prikažem Tenohtitlan uz pomoć istorijskih opisa koje su ostavili sami konkistadori, kao i kroz rukopise kolonijalnih sveštenika i neke od modernih istorijskih djela.

„Osvajanje“ je roman o romanu, ili preciznije roman o knjizi, inkunabuli i njenom autorstvu?
- Da, to je knjiga o knjizi, istovremeno i roman u romanu. Ja sam željela da pišem o odjeku izgubljene istorije u modernom svijetu.

Kortes je bio stvarna ličnost. A šta je sa Heleninim likom i sudbinom? Koliko je njena priča autentična? Da li je ona zaista bila „poklon“ za papu?
- Helen je u potpunosti izmišljen lik – kopija astečkih žena koje su bile veoma rijetke – one se uglavnom spominju u nekoliko pjesama čije su autorke žene koje su preživjele holokaust. Morala sam da izmislim lik zbog uništenja koje je izvršeno nad ljudima i gradom.

I Sara i Helen, obje junakinje Vašeg romana, jake su i hrabre ličnosti. Da li ste ih zamislili kao dvojnice?
- Ne mislim da je Sara Helenina dvojnica – ona je doživjela pustolovine kroz knjige, dok ih Helen stvarno doživljava na dvoru u doba renesanse i kroz salone velikih umjetnika.

U „Osvajanju“ prikazujete dva različita svijeta: astečki i evropski. Šta možemo otkriti iz tih različitosti?
- Sudar između američkog i evropskog svijeta iz 16. vijeka me je fascinirao od kad znam za sebe. Ono što možemo da naučimo od ta dva svijeta nijesu samo suprotnosti: Helen je došla u Evropu i na taj način je postala Evropljanka, baš kao što se dešava i sa Meksiko-Amerikancima koji se asimiliraju u SAD. „Amerika“ se mijenjala sa uplivom i invazijom Evropljana, ali isto tako i Evropa se mijenjala – u velikom broju slučajeva na isti način kada je počela trgovina afričkim robljem. To je dovelo do inkorporacije ljudi, tradicije, kuhinje i materijalnih dobara; kolonijalisti koji su otišli kod Amerikanaca bili su transformisani svojom transplatacijom. Kolonijalizam je komplikovana mreža ugnjetavanja i podjela, koje su po mom mišljenju veoma fascinantne.

„Osvajanje“ je i roman o identitetu. Zašto je ta tema toliko privlačna za pisce u svim vremenima?
- Smatram da je identitet vječna tema za umjetnike iz razloga što se vremenom jedan dio ljudskog položaja i uslova izgube ako su daleko od doma.

Neki kritičari su našli sličnosti u ovom Vašem romanu sa Servantesovim „Don Kihotom“ i knjigom Jana Potockog „Rukopis pronađen u Saragosi“. Slažete li se sa ovim tvrdnjama?
- Servantes je imao ogroman uticaj na mene, ali ne i Potocki. Helen, kao lik je Don Kihotova verzija, a možda je Sara privlačnija verzija Sanča Panse.

Dobitnica Vajting nagrade

Iksta Maja Marej je rođena 1968. godine u Long Biču, (Kalifornija, SAD). Diplomirala je na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu 1989, a magistrirala na Stenford univerzitetu. Profesor je prava na Lojola pravnoj školi u Los Anđelesu.
Napisala je romane: “Lude”, “Šta je potrebno za odlazak u Vegas”, “Osvajanje”, “Kraljica žada”, “Kraljevo zlato”. Dobitnica je Vajting nagrade za pisce 1999. godine.

Vujica OGNJENOVIĆ