
Proslavljeni britanski novinar, istoričar i pisac, Pol Džonson (1928), karijeru je započeo pedesetih godina kao novinar, a potom i kao urednik, uglednog magazina New Statesman.S početka karijere pratio ga je glas novinara koji promoviše levičarske i liberalne ideje, da bi se kasnije priklonio stavovima konzervativaca. Džonson ne samo da slovi za uglednog britanskog novinara, već i za cenjenog i plodnog autora.Do sada je napisao preko 40 knjiga, prevasodno u oblasti popularne istorije. Njegova raskošna bibliografija sadrži i knjige o umetnosti i religiji, kao i nekoliko romana, putopisa i memoarske proze.
20.12.07 Građanski list
O Napoleonu bez mnogo romantike
Napoleon, Pol Džonson
Izdavačka kuća "Laguna" objavila je knjigu Napoleon britanskog istoričara Pola Džonsona, "čime pokazuje da prati svetski trend u izdavaštvu da publika sve radije čita autentične biografije poznatih istorijskih ličnosti pisane na lak i zabavan način bez ogrešenja o istorijske činjenice". Džonsonova knjiga objavljena pre pet godina izazvala je buru u naučnim krugovima, jer je Napoleon Bonaparta (1769–1821) veoma često bio predmet istraživanja a i stalno se dolazi do novih podataka koji mogu da se interpretiraju na drugi način. Proslavljeni britanski novinar, istoričar i pisac Džonson (79) od početka karijere, odmah nakon Drugog svetskog rata, važio je za levičara, ali se kasnije priklonio stavovima konzervativaca. Napisao je više od 40 knjiga, pre svega u oblasti popularne istorije, ali i umetnosti i religije, kao i nekoliko romana, putopisa i dela memoarske proze.
Džonsonov Napoleon je drugačiji nego što je taj vojskovođa prikazan u klasičnim istorijskim udžbenicima. Autor smatra da je Napoleon "nagovestio užase 20. veka". U toj knjizi zastupa se teza da je izumeo apsolutnu tiraniju zasnovanu na ideji prava da više intelektualne elite nametnu demokratske standarde "prostim" ljudima. Džonson smatra da je Napoleon bio oportunista koji je iskoristio greške Francuske revolucije da bi se domogao vlasti. On ne spori da je Napoleon bio genijalni vojskovođa, dok, s druge strane, ruši legendu navodeći primere njegovih velikih strateških promašaja i previda. Autor se zalaže da se Bonapartina izuzetna karijera proučava skeptično i istraživački, bez mnogo romantike.