Ivan V. Lalić (1931–1996) rođen u Beogradu, završio osnovnu školu u rodnom gradu, gimanziju i Pravni fakultet u Zagrebu 1955. godine. Pesnik, prevodilac sa francuskog, engleskog i nemačkog jezika i autor knjiga eseja o svetskoj i srpskoj poeziji. Radio je na mestu urednika u izdavačkim kućama Prosveta i Nolit, uređivao časopis „Književnost“ sa Svetlanom Velmar Janković i Zoranom Mišićem. Jedan od najuticajnijih pesnika, poliglota i intelektualaca druge polovine HH veka u srpskoj književnosti i kulturi.
Objavio je jedanaest pesničkih knjiga i nekoliko izbora pesama „Vreme, vatre, vrtovi“ (1961), u kojima je sabrao prvih pet pesničkih knjiga („Bivši dečak“ 1955, „Vetrovito proleće“ 1956, „Velika vrata mora“ 1958, „Melisa“ 1959, „Argonauti i druge pesme“ 1961), „Čin“ (1963), „Krug“ (1968), „Izabrane i nove pesme“ (1968), „Smetnje na vezama“ (1975), „Strasna mera“ (1984), „O delima ljubavi ili Vizantija“ (1988), „Pismo“ (1992), „Četiri kanona“ (1996). Preveo je i priredio „Antologiju novije francuske lirike“ (1966), „Antologiju moderne američke poezije“ (1972) sa Brankom Lalić i „Antologiju nemačke lirike XX veka“ sa Branimirom Živojinovićem (1976), „Antologiju engleske poezije 1945–1990“ (Srba Mitrović i drugi, 1992), „Antologiju američke poezije 1945–1992“ (Srba Mitrović i drugi, 1994). Dobitnik je najznačajnijih nagrada za poeziju u Jugoslaviji i Srbiji (Zmajeva nagrada, Nagrade „Branko Miljković“, „Stanislav Vinaver“, „Vasko Popa“, „Meša Selimović“, „Braća Micić“, Nolitova nagrada, Oktobarska nagrada, Žička hrisovulja, „Miloš Đurić“ za prevodilaštvo, Račanske povelje, Vitalove nagrade „Zlatni suncokret“ i međunarodnih u Italiji 1995. Rosone d’Oro, Velike Bazjaške povelje u Rumuniji i drugih). Zbirke su mu prevedene na engleski, francuski, italijanski, španski i druge jezike, zastupljen u najuticajnijim antologijama srpske i jugoslovenske poezije na stranim jezicima.
01.01.00
Politika
25.12.2002.
U IZDANJU "PROSVETE"
Stihovi Vizantije
Najlepše pesme Ivana V. Lalića izabrao i predgovor napisao Vuk Krnjević. - "Književnost" o Jovanu Hristiću
Poslednjih dana ove godine izdavačka kuća "Prosveta" iz Beograda podsetila je na najlepši način na trojicu književnika koji su svojim značajem obeležili srpsku literaturu u drugoj polovini prošlog veka, a koji su, preminuvši, ostavili čitaocima svu lepotu svoje reči, kao zalog za nezaborav.
Tako je, u izboru Vuka Krnjevića, "Prosveta" u svojoj antologijskoj biblioteci "Naj..". objavila "Najlepše pesme Ivana V. Lalića"; istovremeno, iz štampe je izašao i trobroj uglednog časopisa "Književnost" koji je posvećen dvojici književnika preminulih ove godine: Jovanu Hristiću i Branislavu Petroviću. Trobroj (oktobar-novembar-decembar) "Književnosti" donosi i niz drugih priloga, po čijem će bogatstvu i raznovrsnosti zaista biti štivo koje će se prelistavati dugo, i pažljivo.
Vuk Krnjević je izbor poezije Ivana V. Lalića sačinio prema želji Lalićeve porodice; izbor je, kako je kazao juče na predstavljanju knjige i časopisa "Književnost" u prostorijama "Prosvete", bio rigorozan, ali velikog pesnika prikazuje na najsnažniji način. "Pokušao sam da nema nijedne pesme koja nije odlična", rekao je Krnjević, objašnjavajući da je izbor sačinjen ne hronološki već tematski. Jednog od naših najvećih pesnika, eruditu, posvećenog Vizantiji, i inspirisanog njenim svetom, autor izbora predstavio je i u kratkom predgovoru "Najlepših pesama Ivana V. Lalića".
"Književnost", pak, pod uredničkom rukom takođe Vuka Krnjevića, posvetila je veliki broj stranica Jovanu Hristiću, prijatelju Ivana V. Lalića, i piscu sličnih koncepcija kulture, i odnosa prema tradiciji. Govoreći i o Laliću i o Hristiću, akademik Predrag Palavestra je juče rekao da su obojica velikih pisaca "svoju književnu i ljudsku, društvenu karijeru sagradili kao pisci prave elite srpske književnosti, elite koja je bila i hrabra, i darovita, i prosvećena".
Drugi deo časopisa "Književnost" posvećen je uspomeni na Branislava Petrovića, pesnika radosti i bola, kako reče Ostoja Kisić, pisca koji je za života bio više poznat kao pesnik nego što je čitan u savremenoj recepciji.
"Književnost" još donosi priloge Vladete Jerotića o značaju ruske religiozne filozofije na kraju veka, nastavak "Uzgrednih beležaka" Eriha Koša, zapise "U šumi čudnovatoj" Svetozara Vlajkovića, tekst Milorada Belančića o poeziji Dušana Vasiljeva, stihove Vite Markovića...
U odeljku "Međunarodno pismo" Boško Tomašević piše o Fridrihu Ničeu kao pesniku, Gorana Babića objavljuje svoju prozu, Zlata Kocić piše o najnovijem romanu Svetozara Vlajkovića...
A. C.
Večernje novosti
25.12.2002.
Pesnik o zlu
Velikanima srpske i svetske književnosti čija se dela objavljuju u poznatoj ediciji "Naj", u izdanju "Prosvete", pridružilo se i ime Ivana V. Lalića. U ovoj biblioteci objavljene su i promovisane u utorak njegove "Najlepše pesme" za koje je predgovor napisao i izbor stihova sačinio Vuk Krnjević. Tako je Krnjević u tekstu "Lalićeva žudnja za trajnim" zapisao i ovo: "On je skoro na kraju puta govorio da "pesnik sve i da hoće ne može a da ne peva o svom vremenu. A to je, vrlo izrazito, i vreme zla."
U ovaj izbor uvrštene su najbolje pesme Ivana V. Lalić iz ciklusa "Vizantija", "Glasovi mrtvih", "Pismo", "Četiri kanona". U pesmi "Plava grobnica" pevao je Lalić: "Stojte, galije carske! Nek mrtvima se pošta /Makar nesvesno oda/. Ne smem da ištem više. A istorija košta: /Krv ipak nije voda".
U utorak je predstavljen i trobroj "Književnosti" (10-12) koji je posvećen preminulom pesniku Jovanu Hristiću. O velikanu naše poezije pišu, između ostalog Vuk Krnjević, Predrag Palavestra, Saša Radojčić i Mihailo Pantić. Naravno tu su i Hristićeve pesme, kao i esej Ivana V. Lalića o poeziji Jovana Hristića.
D. S.
