25.02.14
Bajke nas uče životu
Igor Bojović
Komadi za decu Igora Bojovića među najpopularnijim u zemljama regiona. Posle premijere u Puli, rasprodato 15 termina za „Lepoticu i zver“
JEDAN od najizvođenijih tekstova dramskog pisca Igora Bojovića, „Lepotica i zver“, proteklog vikenda imala je premijeru u pulskom Teatru „Naranča“, s rediteljskim potpisom Bore Stjepanovića. Kako ju je primila najmlađa publika, najbolje svedoči podatak da je posle prvog odmah rasprodato sledećih petnaest izvođenja!
Bojović je komad napisao pre dvadesetak godina, još kao student FDU, a ni sam ne zna koliko ga je do sada pozorišta u regionu stavilo na repertoar. Zanimljivo je da se u teatru za decu „Mladinci“ u Skoplju „Lepotica i zver“ izvodi od samog nastanka, pa je sa više od 300 igranja proglašen za najizvođeniji komad ove vrste u Makedoniji:
- Puno radim po motivima poznatih bajki, a osnovni razlog je što nam one daju arhetipske situacije koje nas uče životu i što nam na taj način, kako su nekada radili Šekspir i Molijer, nude već gotove priče. Šekspir je, naime, svoje komade pisao po već poznatim sižeima, a neke je čak stvarao na osnovu drugih komada. Pripadam onoj vrsti dramaturgije koja uzima osnovnu, poznatu liniju priče koja nudi mogućnost autoru za učitavanje svog značenjskog nivoa. Tako je u pozadini svo piščevo filozofsko i pesničko umeće - ističe naš dramski pisac, inače umetnički direktor „Pinokija“, predsednik UNIMA centra (koji organizuje Susrete lutkarskih pozorišta Srbije) i selektor Sterijinog pozorja.
Do sada je ovaj autor napisao dvadesetak komada za decu, a samo njegova „Crvenkapa“ se trenutno igra u sedam pozorišta Srbije i Crne Gore. Za „Mačora u čizmama“ svojevremeno je dobio Sterijinu nagradu (kao jedini tekst za najmlađe sa ovim festivalskim priznanjem), a isti komad je već dve decenije (u režiji Milana Karadžića) na repertoaru „Boška Buhe“: od prošle godine i Lutkovnog gledališča u Ljubljani, s rediteljskim potpisom Dušana Jovanovića.
NOVI KOMAD
NAŠ sagovornik ima i novi komad za odrasle, pod nazivom „Oštećeni“ koji se, po rečima autora, bavi nastranim brakom između politike i kriminala. Ali, i generacijama mladih koji nastaju iz takve zajednice i sami postajući „oštećeni“ i koji će rađati sledeće koleno „oštećenih“... Štampana je u ediciji „Savremena srpska drama“, u izdanju Udruženja dramskih umetnika Srbije.
- Nemam neizvedenih komada. U mom dramskom opusu za decu samo je jedna drama, „Šagor“, koja nije rađena po motivima drugih bajki. Radio sam ja komad i po motivima epskih pesama,kao što to slučaj sa „Ženidbom kralja Vukašina“. Na svoj repertoar stavilo ga je podgoričko Gradsko pozorište, a upravo je Boro Stjepanović dobio Sterijinu nagradu za naslovnu ulogu.
Na pitanje šta baš „Lepoticu i zver“ čini tako popularnom na prostorima bivše Jugoslavije, Bojović odgovara:
- Pre svega, to je priča o ljubavi i iskonskoj borbi kojom lepota i ljubav savladavaju sve ono životinjsko u nama. Pisana je u stihu, veoma je prijemčiva deci, pa surovost koju zver svojom pojavom nosi nailazi na razumevanje. To je i priča o oholosti i aroganciji, zbog koje princ biva pretvoren u zver. Ali, ljubav će ga oplemeniti i učiniti da promeni karakter - na opšte odobravanje dečje publike.
Koliko su ovakve promene karaktera moguće i u stvarnom životu?
- Naravno da mislim da su moguće: arhetipske situacije koje se nalaze u bajkama preuzete su iz života. Svi mi živimo neku svoju bajku, a najbolje funkcionišemo kad nam se sklope okolnosti koje su sadržane u tim pričama...
V. STRUGAR
29.03.12
Imam psihu da zborim u stihu
Igor Bojović
Ovakav način pisanja donosi mi duh nekih starih teatarskih vremena kada su stvarali Šekspir, Molijer, Rostan, kaže Igor Bojović
Dramski pisac Igor Bojović je godinama veran najmlađoj pozorišnoj publici. Njegov najnoviji komad, pisan po tradiciji u stihu „Svirano de Beržerak”, nastao po motivima Rostanovog „Sirana de Beržeraka”, uskoro će u režiji Juga Radivojevića biti premijerno izveden na sceni pozorišta „Puž” u Beogradu, koje ovom predstavom ujedno obeležava 35 godina postojanja.
Glavne uloge tumače Slobodan Boda Ninković, Milena Vasić, Tamara Dragičević, Uroš Jakovljević i Branislav Zeremski.
– Da je reč o komediji pisanoj za decu, sugerisao sam već samim naslovom „Svirano de Beržerak”. O pisanju u stihu ne razmišljam, jer toliko dugo se na taj način obraćam publici da često kažem: imam takvu psihu da zborim u stihu. Naravno, da nije lako pisati poeziju za pozorište, ali mene ta igra reči uvek iznova uzbuđuje – kaže Bojović i dodaje:
– Iako se u stihu piše i sporije i teže nego u proznom dijalogu, u tome neizmerno uživam, gradeći novi sklad reči. Posebno zadovoljstvo mi čini kada te replike čujem sa scene na kojoj ih izvode vrhunski glumci, kakve ćemo ovog puta gledati u „Sviranu”. Ovakav način pisanja donosi mi duh nekih starih teatarskih vremena kada su stvarali Šekspir, Molijer, Rostan. Iako bih mogao reći da sam imao najbolje učitelje na svetu, svoju malenkost s njima ne poredim. Bilo bi to pretenciozno. Uostalom, i moj stih je drugačiji od njihovog, samim tim što, nužno, sadrži i konotacije imanentne vremenu koje danas živimo.
Bojović je nedavno priveo kraju svoj novi pozorišni komad za odrasle. Reč je o tekstu „Oštećeni”, koji će biti objavljen u sledećem broju časopisa „Scena”.
– Dugo smo pričali o krizi dramskog autorstva kod nas, ali sada je situacija takva da su pozorišta onemogućena da se bore protiv krize dramskog teksta, već se ta kriza čak i produbljuje. Za sada je Narodno pozorište iz Banjaluke izrazilo interesovanje da svojoj publici predstavi komad „Oštećene”, koji govori o bizarnom braku između vlasti i kriminala, nastalog posle ratova koji su potresali ove prostore, o deci koja su se rodila iz tog nakaznog braka i o teretu pod kojim ona danas moraju da žive – objašnjava naš sagovornik.
To nije sve. Narednih dana u matičnom pozorištu lutaka „Pinokio” počeće i probe još jednog Bojovićevog teksta za decu. Reč je o satiri za decu, pisanoj u šaljivom stihu, s naslovom „Kraljevsko novo odelo”. Režiraće ga Poljak Jaroslav Antonjuh , jedan od najznačajnijih evropskih lutkarskih reditelja.
Neizbežno pitanje kada je Igor Bojović u pitanju, svakako je kako je „preboleo” prošlogodišnju „smenu” upravnika, čiji je akter i sam bio. Bojović je, da podsetimo, 13 godina bio upravnik pozorišta lutaka „Pinokio”, gde danas radi kao umetnički direktor.
– Nije bilo „prebolevanja”. Oduvek sam sebe doživljavao pre kao pisca nego kao direktora, i nikada moj umetnički kredibilitet nije zavisio i neće zavisiti od direktorske fotelje u kojoj i nije baš tako lagodno sedeti kako mnogi misle. Istovremeno kao upravnik koji je ozbiljno i odgovorno shvatao svoj posao nisam imao dovoljno vremena za pisanje, tako da sada, nadam se, dolazi vreme za moje nenapisane komade, kao i za scenario za film o Petru Lubardi, na kome radim već dve, tri godine i koji je na Filmskom festivalu u Monpeljeu bio u najužem izboru za finansiranje.
Na pitanje da li bi ste se u nekom narednom periodu ponovo kandidovali za direktora „Pinokija” ili nekog drugog pozorišta, Bojović je odgovorio:
– Iako bi se neki radovali tome, a pak drugi ne bi, takvih ambicija nemam. Zadovoljan sam novim radnim mestom u „Pinokiju”, baviću se repertoarom, kvalitetom predstava, onim najlepšim i najkreativnijim delom posla u svom pozorištu, za koji sam se uostalom i školovao. I na kraju krajeva ili na početku, emociju koja me u poslednje vreme obuzima definisaću rečenicom: Lep je osećaj ponovo biti dramski pisac!
B. G. Trebješanin