11.01.04
Mala orahova ljuska
Mogućnosti bajke: Grozdana Olujić
Srpska književna zadruga objavila je nedavno knjigu bajki Grozdane Olujić "Vilenjakova tajna", u izboru i s pogovorom Marka Nedića. Ista izdavačka kuća objavila je i "Antologiju ljubavnih bajki sveta", koju je priredila Grozdana Olujić. Po oceni američkog časopisa "Svetska književnost danas" ova knjiga govori "čitavom čovečanstvu i može mnogo toga da ponudi izmučenom čoveku XXI veka". Zbirku novih bajki Grozdane Olujić, pod naslovom "Kamen koji je leteo", objavio je BIGZ, u svojoj poznatoj ediciji "Zlatna jabuka".
Grozdana Olujić (1934), autor kultnih knjiga, među kojima su i "Izlet u nebo", "Glasam za ljubav", "Ne budi zaspale pse", "Divlje seme", "Afrička ljubičica", "Zvezdane lutalice", dobitnik je čitavog niza domaćih i svetskih priznanja. Nosilac je, recimo, danskog viteškog ordena "Daneborg", počasni je član Univerziteta u Ajovi, a na samom kraju prošle godine Udruženje književnika Srbije dodelilo joj je "Povelju za životno delo".
Knjige Grozdane Olujić prevedene su na 28 jezika.
- Kako se oseća pisac, u zrelim godinama, kada ga obasipaju priznanjima?
– Ambivalentno. Priznanje od kolega uvek ima poseban značaj i donosi posebnu radost, ali bila bih srećnija da je stiglo u nekom radosnijem, za sve nas manje zastrašujućem, vremenu...
- Jeste li zato, kad je to "zastrašujuće vreme" počelo, pobegli u bajku?
– Ne. Nije to bilo bekstvo. Bajka je za mene književni rod sposoban da iskaže ne samo arhetipove prisutne u svakome od nas, već uz istine prvoga reda, i sam život. Smešan. Rugoban, Veličanstven. Jedini. Lako uništiv a, ipak, ravan čudu po snazi kojom se odupire osipanju i smrti.
- U svojim romanima bavili ste se problemima mladih ljudi u urbanoj sredini. I u bajkama vas zanima upravo sudbina mladih?
– Pre problemi dece i starih, sasvim starih ljudi, koji iz svojih betonskih kula u oblacima nisu u stanju da osete šum lišća, miris zemlje, radost druženja. Ta "soliterska" deca i starci za mene su tužni junaci našeg vremena, osuđeni na izolovanost i samoću kakvu žitelji ranijih vremena nisu bili u stanju ni da zamisle.
- U bajci "Princ oblaka", "Oldanini vrtovi", "Breg svetlosti", ali i u drugim bajkama, vi deci našeg vremena nudite utehu i nadu da je moguć neki humaniji, lepši svet?
– Bez nade život bi bio crni, najcrnji mrak i praznina. Konačno, zar se i u bespuću ne začinje put? U beznađu klija zlatno zrno nade? Stara i mudra, bajka to dobro zna. Ali, ni ne pokušava da obmane čitaoca, jasno i otvoreno govoreći da do nade treba dorasti. Zlatna jabuka ne pada junaku bajke sama u krilo. Za nju je potrebno pomučiti se, preći dug i pogibeljan put, uhvatiti se sa zlim silama i oko sebe i u sebi, savladati sve slabosti: od sumnje do sanjivosti.
Junak bajke "Zlatna jabuka i devet paunica" u tom uspeva. Junak "Baš- Čelika" polakomivši se da dobije tri života, zamalo gubi i onaj jedan. Nimalo slučajno. Svesna da je "više čuda između neba i zemlje, nego što čovek može i da zamisli", bajka ne nudi laka rešenja. Ali, zna da rešenja postoje. Da ih je moguće naći. Otuda njen značaj za psihički razvoj deteta. Otuda njena veličina i trajanje od praistorije do danas...
- Vaše bajke događaju se u sadašnjem vremenu Tek ponekad odlazite u prošlost?
– Vreme bajke su – sva vremena. Nije potrebno odlaziti u prošlost. Sve je tu, oko nas! Svi prostori. Sva vremena. Mi sami i večnost u našim tako prolaznim životima. Nije slučajno Isidora Sekulić zabeležila da je bajka "mala orahova ljuska u koju može da se složi tragedija, komedija, roman". Ona to jeste. Zato junak bajke može biti sve što postoji na svetu: od mrava, do čoveka, kamička, zvezde, zaljubljenog tvorića koji pristaje na kratki život ruže da bi bio s onom koju voli, zvezde koja je stekla ljudsko srce, sujetnog cara u odajama izukrštanih ogledala, koji bežeći od smrti pobegne od života, male vile, patuljci, iglice-čarobnice...
Nepristajanje na poluživot
- U bajci "Mirunin veo" vila ne pristaje na ograničenja i poluživot?
– I plaća punu cenu za svoju nezavisnost.
- To se događa i "Krilatom Belku"?
– I dečaku iz bajke "Svetlosna vrata", i drugima. Bajka zna: za ljubav, za lepotu, za sreću – potrebno je platiti punu cenu. I junaci bajki je plaćaju, svesni da za ljubav, dostojanstvo, sreću nijedna cena nije prevelika.
- Za najčitanije knjige XX veka proglašeni su "Mali Princ" Sent Egziperija i Tolkinov "Gospodar prstenova". Trenutno, među najčitanijim knjigama su i one o Hariju Poteru?
– " Mali princ" je, zapravo, veliki filozofski roman. Hari Poter to nije, mada se "poteromanija" širi "globalnim selom". Bajka živi i razvija se. Pišu je pesnici (Čarls Sandberg "Priče iz Rutobage"), filozofi (Eskarpi, Kolakovski), nobelovci (Isak Baševis Singer), u svoja dela ugrađuju velikani kao što je Tomas Man ("Zamenjene glave") i Margaret Jursenar.
Za ovo mračno, sluđeno vreme i to je neka uteha, ali i najava da će u drugačijim, izmenjenim oblicima, bajka nastaviti da živi.
Z. Radisavljević
05.03.03 Pobjeda
Put do bajke
Ova luksuzna knjiga je u crvenom koznom povezu sa utisnutim zlatnim slovima vec svojim klasicnim izgledom i naslovom kao da citaoca priprema za ulazak u zacarani svijet njegovog osobnog djetinjstva, a onda dalje, i u prastari svijet djetinjstva svijeta.
NJen priredjivac je Grozdana Olujic, autorka kultnih knjiga "Izlet u nebo", "Glasam za ljubav", "Ne budi zaspale pse", "Divlje seme", "Sedefna ruza", "Nebeska reka". Dobitnica je nagrada "Politikinog zabavnika" i "Mladog pokoljenja". Priznanja Svjetske akademije za umjetnost i kulturu (SAD) za najbolju bajku, zatim nagrade "Zmajevih djecjih igara", "Zlatnog leptira", "Stare masline". Pocasni je clan univerziteta u Ajovi i nosilac danskog viteskog ordena Danebrog za zasluge na polju knjizevnosti.
Izazov da se autorka upusti u ovaj poduhvat bio je utoliko veci zbog cinjenice da slicnih izvora nema ni u svjetskoj ni u nasoj literaturi. Pocev od nedostatka strucnih izdanja bajki u nas (nalik kolekcijama Fridriha fon Lajena ili Tomsona - Bejlija), pa do najobicnijih registara, zbog cega je traganje za identifikaciju male vile, na primjer, trajalo gotovo tri mjeseca.
Zasto bas ljubavne bajke svijeta? Spisateljica njeznih osjecanja, Grozdana Olujic, posegnula je za ovim prastarim proizvodom ljudskog stvaralastva iz vremena kada je covjek bio cjelovito bice, neraspoluceno, neuznemireno ideoloskim podjelama i sumnjama, onda je vjera u smisao ljubavi, samilosti i zrtvovanja u njega bila cvrsta i snazna.
Takvo bice suprotstavljeno je savremenom covjeku otudjenom od prirode i sebe, covjeku modernog doba koji nema snage ni za veliku ljubav, ni za veliku zrtvu, i koji, iz pozicije svoje ravnodusnosti najvise ima sklonosti ka relativizaciji svega postojeceg.
Jezik bajke, takodje, suprotstavljen je vladajucem jeziku mrznje u nas, gledano na lokalnom planu, a jeziku hladne logike gledano na globalnom planu.
Jer, u formuli bajke, bez obzira gdje i kada je nikla, ljubav je pokretacka i odlucujuca snaga. Ona je jaca od bogatstva, od sile i od smrti. Ta njena univerzalna materica koja stalno produkuje homologne situacije, odnosno karaktere, prevazilazi vremensku i prostornu odredjenost i doseze onu plamtecu tacku univerzalnosti u kojoj se spajaju trenutak i trajnost.
Medjutim, uprkos velicanju ljubavi bajka nije naivna ni sladunjava. Vjecna polarizacija dobro-zlo, svjetlost - tama, plemenitost-zavist, okrutnost-njeznost, ljubav - mrznja, u bajci su ne samo prisutne, vec i neocekivano dejstvene.
Bajku danas pisu pjesnici, filozofi, nobelovci, (Eskarpi, Kolakovski, Turnije, Singer). Medju najcitanijim piscima danas su Tolkin, Ende, Sent Egziperi, pisci bajki. Pa i Hari Poter je bajka. Da li je slucajnost sto je bajka u nasem vremenu zivlja neko ikad?
Ako analiziramo duh vremena, mozda bi se moglo dovesti u vezu sa cinjenicom da je covjek, pod uticajem anglosaksonskog empirizma, povjerovao da ce "hladnom glavom" sve moci objasniti i sve svoje probleme razrijesiti. Iz takvog rezona proizisla je apsolutna vjera u nauku i progres, da bi slijedeci je, covjek na kraju 20. stoljeca dospio u corsokak. U pokusaju da se iz njega izvuce on klatno gura na suprotnu stranu ne bi li tako povratio makar dio svog romanticarskog dionizijastva. Na tom putu posegnuo je za bajkom.
I jos nesto u vezi sa knjigom: prikazivac americkog casopisa "NJord Literature Todaj" u svom najnovijem broju preporucio je ovu knjigu za prevodjenje na svim jezicima, kao jedinstvenu.
LJiljana Tomanovic - Ponomarev
01.01.00
Politika
21.10.2001.
ANTOLOGIJA NAJLEPŠIH LJUBAVNIH BAJKI
U začaranom prostoru
Antologijski izbor narodnih i umetničkih bajki, koji je priredila Grozdana Olujić, objavila je SKZ
Srpska književna zadruga je, uoči predstojećeg Sajma knjiga u Beogradu, objavila izuzetno značajnu knjigu: "Antologiju ljubavnih bajki sveta", koju je priredila Grozdana Olujić. U ovom antologijskom izboru, na oko pet stotina stranica, našle su se srpske, tibetanske, havajske, kineske, škotske, japanske, indijske, ruske, brazilske, estonske, arapske, makedonske, aljaske... narodne ljubavne bajke. Tu su i umetničke bajke H. K. Andersena, braće Grim, Šarla Peroa, Pua Sunlinga, Pavela Božova, Lina Jutanga, Ivane Brlić-Mažuranić i drugih svetskih bojkopisaca koje govore o ljubavi. Od naših autora, pored Grozdane Olujić, priređivača antologije, svoje mesto u ovom strogom odabiru izborili su još samo Tiodor Rosić i Milisav Savić.
Starija i mudrija od svih književnih rodova, nikla u dubinama prasvesti, ističe Grozdana Olujić, bajka zna: od bogatstva, od sile - jača je smrt. Ali i od same smrti jača je samilost, jača je ljubav. To bajka zna bolje od svega, i nigde kao u začaranom prostoru bajke - ljubav nema tu veličinu i taj značaj.
U formuli bajke, bez obzira na to gde je i kad je nikla, dodaje priređivač, ljubav je pokretačka i odlučujuća snaga i ako se pažljivije pogleda bajke i nisu ništa drugo do jedinstvene metafore ljubavi.
Uz napomenu da je ovo prva i jedina antologija ljubavnih bajki u čitavom svetu, Tiodor Rosić je na prvom predstavljanju knjige, u Srpskoj književnoj zadruzi, rekao da je reč o izuzetnom priređivačkom i izdavačkom poduhvatu. Ovu knjigu ispisala je velika ljubav. Ona je potrebna ovom vremenu, jer ljubavlju progoni zlo.
Bajka je nastala, primetio je Dragan Lakićević, čim je čovek počeo da misli. San i priča uputili su ga ka bajci. Bajka je nastala istovremeno kada i ljubav. Kada se začne ljubav, začne se bajka. Epizode ljubavi nalikuju epizodama bajke. U ljubavi, kao i u bajci, sve je moguće.
Z. R.
01.01.00
Politika
23.01.2003.
IZMEĐU BAJKE I POEZIJE: GROZDANA OLUJIĆ
Ljubav pomera planine
Bajke nikada i nisu bile namenjene samo deci. - Istorija se, nažalost, ponavlja od Kaligule, preko Napoleona, Hitlera, Staljina, do danas
U ediciji "Zlatna jabuka" nedavno je u BIGZ-u objavljena knjiga Grozdane Olujić "Kamen koji je leteo i druge bajke". Istovremeno u PEN Internešnel (London) štampana je priča "Igra", u Atini "Mali voz", a u časopisu "Svetska književnost danas" (SAD) izašao je prikaz u kome se za prevode na druge jezike preporučuje "Antologija ljubavnih bajki sveta", (izdavač SKZ) jer "ona govori čitavom čovečanstvu i može mnogo toga da ponudi izmučenom čoveku XXI veka".
Grozdana Olujić autor je kultnih knjiga, među kojima su "Izlet u nebo", "Glasam za ljubav", "Ne budi zaspale pse", "Divlje seme", "Afrička ljubičica", kao i knjiga "Sedefna ruža" i "Nebeska reka", koje su dobile najuglednije domaće i svetske nagrade, od "Politikinog Zabavnika", "Mladog pokoljenja", priznanja Svetske akademije za umetnost i kulturu (SAD) za najbolju bajku sveta, do nagrada "Zmajevih dečjih igara", "Zlatnog leptira", "Stare masline".
Počasni je član Univerziteta u Ajovi (SAD) i nosilac danskog viteškog ordena "Danebrog" za zasluge na polju književnosti.
Roman "Divlje seme", u engleskom prevodu, lektira je na nekim američkim Univerzitetima, uz knjige Hesea, Sartra, Kamija, Prusta, Žida, Simon de Bovoar itd.
Romani i bajke Grozdane Olujić prevedeni su na 28 jezika i objavljeni u Rusiji, Nemačkoj, Engleskoj, Francuskoj, Indiji, Danskoj, Finskoj, Poljskoj, Španiji, Kini...
Bajka ne laže
? Ovo nisu bajke samo za decu, već i za odrasle?
- Od prve zabeležene (egipatske) bajke "Anpu i Bata", pre gotovo 4000 godina, bajke nikada i nisu bile namenjene samo deci. Etički i metafizički problemi na kojima su one sazdane jednakom snagom odjekuju i u malim i velikim čitaocima, pomažući im da svet sagledaju u svoj njegovoj složenosti, užasu i sjaju. Istovremeno, to je i razlog njihovog trajanja od praistorije do danas. Jezik bajke, kao i jezik poezije, zasnovan je na metaforama, na istinama prvoga reda. Jer, bajka svog čitaoca ne laže: ona zna da uz lepotu i nežnost postoji zavist, postoji mržnja, postoji smrt, ali da je i od zavisti pa i same smrti jača samilost, jača ljubav.
? Da li zbog toga u bajci "Kamen koji je leteo", Kamena ptica polazi na svoj strašni put da bi pomogla zarobljenoj ptici, a ljubav u bajci "Staklareva ljubav" ne prestaje da se ponavlja i traje?
- Verovatno. Samilost i ljubav imaju u bajci snagu koja pomera planine, skreće tokove reka. Zato je čak i kamen u stanju da poleti, a staklena masa postane biće koje voli, svesno da je ljubav ponekad "krhkija od stakla", da je za nju potrebno "mnogo strpljenja, mnogo nežnosti. Ali, i žrtvi kao u bajkama "Mirunin veo" ili "Tvor koji je hteo da miriše"...
? U Vašim bajkama ima elemenata klasičnih bajki, ali one ne govore o nekim davnim, prošlim vremenima, već o problemima savremenog sveta, surovog i strašnog?
- Govoreći o prošlosti, bajka, zapravo, govori o sadašnjosti, i obrnuto. Granice vremena i prostora u njoj su izbrisane, jer bolje od svega bajka zna da se čovekova duša sporo i teško menja i da su glasovi svih koji su postojali ili postoje jedva čujni, ali neuništivi glasovi u vetru, stalna i krvava bitka između dobra i zla. Ali, otuda i potreba da se ljudima u nevolji pomogne ("Pahuljičin dar"), jer "sve je na svetu povezano" i nijedna nesreća nije slučajna.
? Iza zlatne maske Cara, o čijoj su se lepoti pesme pevale, krilo se lice zveri. Postoji li sličnost između ove bajke i događaja iz naše najnovije istorije?
- Istorija se, nažalost, ponavlja od Kaligule, preko Napoleona, Hitlera, Staljina, do danas. Velika je stvar na vreme prozreti "zlatne maske", ali još veća je stvar ne zalutati u "Odajama izukrštanih ogledala", pa bežeći od smrti - pobeći od života, postati senka senke, čovek koji nije ni živeo, jer nikad nije otkrio smisao svog postojanja. Malom čitaocu bajka upravo u tome pomaže, pomažući mu da spozna samoga sebe i otkrije sopstvenu snagu, sopstvene mogućnosti, preskoči strah i sumnju, odraste u zrelu, uravnoteženu ličnost, zdravo i celovito ljudsko biće.
? Gradskoj deci, okovanoj u betonskim kulama (kao u "Oldaninim vrtovima") nudite jedan lepši, humaniji svet, u kojem sve nastaje i nestaje iz zvezdanog praha?
- Nudim im, možda, nadu da je jedan humaniji svet moguć. I jeste moguć ili bi bar morao biti, jer da nije tako ni nas odavno ne bi bilo. Mudrija i starija od svih književnih rodova bajka to dobro zna, kao što zna i da zlatna jabuka čovekovog sna o sreći ne pada junaku bajke u krilo. Da se do nje dođe potrebno je proći pustinje i urvine, u bespuću naći put. A put je onoga "ko ima snage da njime krene", poručuje bajka, detetu zbunjenom i nesigurnom u sopstvene mogućnosti, otvarajući prostore jednog drugačijeg, lepšeg sveta kakav je moguć, možda, samo u snu, jer bajka jeste deo sna, čistije, lepše lice stvarnosti.
Tajanstvo sveta
? Nije teško postati čarobnjak (u svom poslu), poruka je mnogih Vaših bajki. Upornost i snažna volja i nemoguće pretvaraju u moguće?
- To ne poručuju samo bajke! Zar nauka već odavno nije omogućila san bajke da čovek zakorači u kosmos? Ode pod vodu? Od jedne ćelije živog bića stvori novo živo biće? Bajka je to uradila mnogo ranije eksternalizujući čovekove slutnje ("Leteći ćilim", "Čarobni brod"), svesna da je tajanstvo sveta mnogo složenije no što možemo i da pomislimo, zbog čega bajka na istu lestvicu vrednosti stavlja i travku, i zvezdu, i čoveka, i žabu. Jer, nikada se ne zna gde će se čiji putevi ukrstiti, ko koga spasti, ko koga pogubiti, kao što se ne zna ne krije li se u krastači začarana princeza, u lepotici zmija...
? Vaši mali junaci, dečaci i devojčice, ponekad nadmudre i svemoguće čarobnjake i vilenjake?
- Vile i vilenjaci projekcija su dečje mašte. Što ne bi mogli da ih nadmudre? Mada (kao u "Zelenom majmunu") nadmudrujući druge, ponekad, prevare sami sebe.
? Da li ovo naše vreme posebno pogoduje bajkama, jer one nude utehu i nadu?
- Verovatno. Vek iza nas doba je u kome je nauka otišla u čudovišno, a ljudska duša dotakla dno pakla. Gubitak nade logična je posledica ratova i bezakonja, mada svet nije nikada bio naročito pravedan. Ni u praistoriji, ni u srednjem veku, ni danas, a ipak čovekov san o dobroti i pravdi nadživeo je i razapinjanje Isusa Hrista, i krstaške ratove, i Aušvic, i Kolimu, ne prestajući da se obnavlja i traje. Bez njega bili bismo živi mrtvaci, mrak u mraku!
Otuda oživljavanje bajki krajem dvadesetog veka. Nije slučajna činjenica da su tri najčitanije knjige (Tolkinov "Gospodar prstenova", Egziperijev "Mali princ" i Endeova "Beskrajna priča"), takođe, bajke. U ovom trenutku svedoci smo renesanse bajki ne samo kod nas, već i u svetu. Pišu ih pesnici: Č. Sandberg, filozofi Eskarpi, Turnije, Kolakovski, nobelovci: Isak Baševis Singer.
Čitaju ih svi, jer najveća moguća stvar je u beznađu otkriti srebrni končić nade, koji kao Arijadnina nit pomaže da se makar nasluti izlazak iz lavirinta vremena u kome su sve vrednosti porušene, a nove još nisu pronađene.
Zoran Radisavljević
