20.08.11 Večernje novosti
Čovek koji je spasao krunu
„Kraljev govor“ Marka Loga i Pitera Konradija
Posle popularnog filma „Kraljev govor“, priča o neobičnom prijateljstvu pojavila se i na sceni i u knjizi. Život Lajonela Loga, koji je kralja Džordža Šestog izlečio od mucanja, opisao unuk Mark
PRED našim čitaocima od nedavno je „Njujork tajmsov“ bestseler „Kraljev govor“ Marka Loga i Pitera Konradija, koji je objavio „Evro-Đunti“. Naslovljena kao i popularni film, koji je prošle godine odneo četiri najvažnija Oskara, knjiga govori o životu Lajonela Loga, samoukog glumca i logopeda, čoveka koji je spasao britansku kraljevsku porodicu iz gotovo bezizlazne situacije.
Lajonel, čiji lik u filmu tumači oskarovac Džefri Raš, nije bio britanski plemić, nije bio čak ni Englez, već Australijanac, pripadnik radničke klase. Ipak, pošlo mu je za rukom da nervoznog, tvrdoglavog i nemuštog vojvodu od Jorka (kasnije kralja Džordža Šestog) izleči od mucanja i to u odsudnom momentu kada je Britance trebalo da pozove na odbranu zemlje od Hitlerove agresije. Njegovu sudbinu, kao nastavak onoga što se u filmu videlo, opisao je unuk Mark Log.
- Scenaristi Dejvidu Sajdleru i reditelju Tomu Huperu cilj nije bio snimanje dokumentarca, već biografskog filma, ipak, verno su predstavili moga dedu. Film, međutim, obuhvata kratak period njegovog života, od prvog susreta sa budućim kraljem 1926, pa do početka rata - objašnjava Log. - Poželeo sam da ispričam ceo dedin život, od detinjstva u Adelejdu, u južnoj Australiji, pa do smrti. Opširno i detaljno sam istraživao njegov karakter i ono što je radio. Bio je to veoma frustrirajući proces, jer se malo znalo o metodama koje je primenjivao u radu sa kraljem. Zbog poverljivosti i diskrecije, nije pravio beleške o svom najpoznatijem slučaju.
U julu 2010, kada je film „Kraljev govor“ već bio u bioskopima širom sveta, rođaka Aleks Maršal pronašla je kutije u kojima su bili dokumenti Markovog dede. Bila je to Lajonelova prepiska sa kraljem od 1926. do 1952. i još dve kutije rukopisa i isečaka iz novina, koje je samozvani logoped pažljivo lepio u dva albuma.
- Aleks je pronašla one delove dedine arhive koji su nedostajali, kao i tri svežnja pisama - piše Log. - Tu je bio i deo dnevnika bake Mirtl. Vodila ga je dok je sa dedom putovala oko sveta 1910. godine i tokom prvih meseci Drugog svetskog rata. Stotine stranica bile su prava riznica.
U predgovoru knjige Log ističe da je deda za njega bio samo jedan od brojnih članova porodice, sve dok mu se u junu 2009. nije obratio Ijan Kaning, producent „Kraljevog govora“. Tek tad je shvatio značaj dedine uloge.
- Vojvoda od Jorka je nevoljno postao kralj u decembru 1936. godine, posle abdikacije njegovog starijeg brata Edvarda Osmog. Moj deda mu je celog života pomagao u borbi s hroničnim mucanjem, koje je svaki njegov javni govor ili radijsko obraćanje pretvaralo u zastrašujuće iskušenje. To mi je probudilo svest o tome da dedin život i rad mogu biti zanimljivi mnogo široj publici, a ne samo mojoj porodici.
Knjiga rasvetljava i ključnu ulogu koju je odigrala kraljeva supruga, kraljica Elizabeta, prilikom njihovog upoznavanja, u očajničkom pokušaju da spase ugled i vladavinu svog supruga. Neobično prijateljstvo, koje se potom razvilo između Loga i vojvode od Jorka, ispunjeno komičnim i dramatičnim situacijama, ispirisalo je film „Kraljev govor“, prikazan u više od 40 zemalja. Romantičan aspekt ove priče je i da je autor scenarija Dejvid Sajdler, koji je i sam u detinjstvu mucao, čekao čitavih četvrt veka na dozvolu da snimi film. Nije želeo da počne bez odobrenja Kraljice majke, supruge Džordža Šestog. Odgovorila mu je da ništa ne radi, dok je ona živa. A živela je 102 godine.
- Negde 1982. Sajdler je otkrio postojanje dnevnika Lajonela Loga, u kojem opisuje kako je lečio kralja Džordža Šestog - ispričao je reditelj Tom Huper. - Otišao je u Bakingemsku palatu i pitao može li iskoristiti taj materijal. Učinio je to zato što mu je sin Lajonela Loga rekao da prvo pita Bakingemsku palatu za dozvolu. kraljica majka mu je odgovorila: „Sećanja na te događaje za mene su bolna.“ I Sajdler je morao da sačeka do 2002, kada je ona umrla.
Svetska javnost sa nestrpljenjem iščekuje pozorišnu adaptaciju ove priče, koja će premijeru imati početkom 2012. u pozorištu u Gildfordu. Tri meseca posle toga seli se na londonski Vest End. Na njujorški Brodvej bi trebalo da stigne do sledećeg septembra.
LOKACIJE
MNOGI gledaoci su bili fascinarani ne samo pričom o kralju Džordžu Šestom već i lokacijama na kojima je film sniman. Vestministersku opatiju, u kojoj je Džordž Šesti krunisan u filmu „glumi“ katedrala Eli, u istoimenom gradiću, dvadesetak kilometara od Kembridža. Pojedine scene snimljene su u kući Hetfild, koja se nalazi na mestu kraljevske palate poznate po tome što je Elizabeta Prva u njoj provela detinjstvo. „Ordinacija“ Lajonela Loga nalazila se u ulici Harli, baš kao i u filmu. Džordž Šesti rođen je i umro u kući na imanju Sandringam, gde je, takođe, rođena i princeza Dajana.
Dragana MATOVIĆ