Anita Desai (1937), indijska autorka, poznata je po upečatljivim prikazima unutrašnjih života svojih junakinja. Njeno stvaralaštvo obeleženo je temama kao što su porodični odnosi, društveno otuđenje žena koje pripadaju srednjoj klasi, pitanje tradicije, stereotipne predstave Zapada o Indiji, itd. Objavila je romane Fire on the Mountain (1977), za koji je dobila Winifred Holtby Memorial Prize, Clear Light of Day (1980), In Custody (1984) i roman Post i gozba (1999). Ujedno, ova tri romana su se našla u užem izboru za Bukerovu nagradu.
26.11.03 Dnevnik - Novine i časopisi
Halabuka oko moje trešnje
Kiran Desai: "Halabuka u voćnjaku guava"
Do sada sam nekoliko puta grčio leđa upražnjavajući disciplinu branja vinograda. Od dve šlajfne ne može da se živi. Dok sam koračao od čokota do čokota, sve berući grožđe, a birajuć’ tamjaniku, jednom sam (ni sam ne znam zašto) pomislio kako bi zgodno bilo uspentrati se na trešnju i tamo nastaviti život. Ta trešnja je starija od DŽordža Bernarda Šoa. NJena hladovina je kao voljeni kraj Havaj. Granica vinograda. No, kakve sad to ima veze s knjigom indijske spisateljice Kiran Desai (1971)? Pa, njen glavni junak Sampat Čavla popeo se na voćku guave, ne odstupajući od odluke da baš na tom drvetu proživi ostatak svog života. Tako je nastala „Halabuka u voćnjaku guava’’. Onda kada je Sampat Čavla odlučio da napravi rez kroz život i pronađe svoju budućnost. Jeste li nekada poželeli da živite na drvetu?
U indijskom selu Šakot prži vrućina. U istoj sobi sa tatom gospodinom Čavlom, sestrom Pinki, majkom Kulfi i babom Amadži, Sampat ne uspeva da sklopi oči. Pod ventilatorom, golicaju ga tabane ukućana. Guši ga prašina u duši. Kad se u pola noći popne na krov i sagleda Šakot, njemu postaje jasno da njegov život nije njegov život. Ima li Sampat hrabrosti da krene napred? On uleće u autobus, iskače kroz pendžer iz autobusa, trči ka drvetu guave odakle ga radosno viče srce. Penje se na guavu i misija je završena. Sampat i Sampatov život su sada jedno. Mlađi gospodin Čavla je pronašao svoj dom. Svoju domovinu: guava voćnjak. A kad je dotle smušeni Sampat načinio takav korak, ceo Šakot se preselio u voćnjak. Da vidi šta se dešava. Glavni junak kome malograđansko okruženje sada nije moglo ništa, počeo je da se zevzeči sa sugrađanima. Dok je čamio u pošti kao poštanski službenik, Sampat je čitao tuđa pisma. Tako je znao sve tajne stanovnika Šakota. Počeo je da im sa drveta dobacuje tajne, a oni, ni ne pomišljajući da im je preturao po pošti, odjednom su u njemu ugledali božanstvo. Sampat sve zna. Sampat vidi sve. Poklonimo se vidovitom Sampatu. Živeo Sampat! Ovu proročku povodljivost, Sampatov otac je krenuo da pretvara u biznis. U njegovim očima, dotle smušeni sin, bio je izvor bogatstva. Sampatove proročke sposobnosti treba pretvoriti u biznis. Ostali članovi porodice zauzeli su svoja stanovišta. Jadni Sampat koji je u voćnjak pobegao da bi bio sam, tužno se uživljavao u ulogu vidovnjaka. Parafrazirajući genijalnog Miku Antića, Čavla je pobegao u sebe, ali su ga i tamo pronašli.
To je tek početak zapleta romana „Halabuka u voćnjaku guava’’ (objavio Klio) indijske spisateljice koju je Salmon Rušdi uvrstio u pregled „Pedeset godina indijske književnosti’’. Kiran Desai nema samo priču! Kiran ima stil. Dovoljno je pročitati naslov, pa otkriti njen pesnički jezik koji je na srpski odlično prevela Nadežda Obradović. Osim toga, njeni opisi Šakota su fenomenalni. Ovo je roman za sve one koji vole Indiju. Kiran Desai ne napuštajući priču, uspeva da u roman unese opise Indijaca, indijske hrane, garderobe, prašnjave drumove, rikše. Pri tom, ona se rva sa ozbiljnim problemima. NJena „Halabuka’’, između ostalog, slika kako se i zašto masa klanja prorocima. Koliko oni to koriste. Kako se pronalazi moje odelo. Kako se pronalazi moja domovina. Kako se pronalazi moj dom. Moja trešnja. Ta divna moja guava.
Mića Vujičić
01.01.00
Danas
10.10.2002.
Halabuka u vocnjaku guava
Roman mlade i darovite indijske spisateljice Kiran Desai, "Halabuka u vocnjaku guava", nedavno se pojavio u uglednoj biblioteci "Gral" izdavacke kuce Klio. Ovo je pitoreskno, duhovito, malcice ironicno, ali nadasve pitko i punokrvno stivo, koje se cita sa gorko-slatkim smeskom, a po koloraturi i emocionalnoj slikovnosti, podseca na najbolje kadrove Felinija ili Kusturice. "Halabuka u vocnjaku guava" obiluje magijom, veseljem, prstavim humorom, iza kojih stoji jedna poetska slika Indije koja postoji takva kakva je, uprkos novim i starim vremenima, uprkos svetu, uprkos sebi, uprkos svemu. Ovaj roman dokaz je da najbolji pisci najbolje pisu o sopstvenom kulturnom prostoru, ne samo zato sto ga najbolje poznaju, vec zato sto umeju da ga drugacije, dublje i tacnije sagledaju.
Kiran Desai dar je nasledila od majke, takodje poznate spisateljice, a "Halabuka u vocnjaku guava" svakako je jedan od najboljih inostranih romana objavljenih kod nas u protekloj godini. Za prevod sa engleskog pobrinula se Nadezda Obradovic.
S. D.
01.01.00
Danas
19.10.2002.
HALABUKA U VOCNJAKU GUAVA
Prvi roman mlade indijske spisateljice Kiran Desai "Halabuka u vocnjaku guava" trenutno se prevodi u dvadeset jednoj zemlji, a svugde gde biva objavljen, dobija laskave ocene i od publike i od kritike (kod nas ga je u biblioteci "Gral" objavio "Klio"). Sa velikim razlogom, jer je "Halabuka u vocnjaku guava" barokno, punokrvno i duhovito stivo, koje pleni svezinom sadrzine i pikarskim, smesnotuznim dozivljajima likova poniklih iz tamnog, gorkoslatkog srca Indije. Ovaj roman obiluje raskosnim bojama, aromama i strastima koje vladaju Sakotom, a ciji su glavni zacini humor i ludilo. Magija i poezija susrecu se na ovim stranicama , cineci od njega koloplet felinijevskih filmskih slika, koje se citaju sa osmehom i tugom.
Vrcava, snazna, beskompromisna Kiran Desai, novo je ime na knjizevnoj mapi sveta, kojom ce, u novom milenijumu ocito zavladati literatura marginalnih stanovnika ove planete - zena i obojenih. Zato sto njihove price tek treba da budu ispricane, a sadrze u sebi svu lepotu, uzas i humor neophodne da bi se napisao dobar roman. Knjigu je sa engleskog prevela Nadezda Obradovic.
> Sanja Domazet