
Frančeska Simon je Amerikanka koja živi u Londonu sa suprugom i sinom Džošuom. Odrasla je u Kaliforniji, a studirala na Jejlu i Oksfordu.Radila je kao novinar i nekoliko godina pisala pozorišne kritike. Danas je veoma uspešan pisac dečjih knjiga.www.francescasimon.com
1
GROZNI GAŠA
dobija vakcinu
„AAAHHH!!“
„AAAAHHHHH!!!!“
„AAAAAAAHHHHHHH!!!!“
Iza zatvorenih vrata bolničarke Boce dopirali su grozni krici.
Grozni Gaša pogleda svog mlađeg
brata Savršenog Sašu. Savršeni Saša pogleda Groznog Gašu. Onda obojica pogledaše oca, koji je zurio pravo
pred sebe.
7
Gaša i Saša sedeli su u čekaonici lekarke Lekić.
Bila je tu i Hirovita Hana. Kao i
Kisela Kata, Zabrinuti Zoki, Veseli
Velja, Plačljivi Peca, Tvrdoglavi Toma, Lenja Lena, Bistra Bisa, Nemogući Neša i skoro svi ostali Gašini
drugari. Čekali su užasni trenutak kada će bolničarka Boca prozvati njihovo ime.
Danas je bio najgori dan na svetu. Danas je bio – dan za vakcine.
Grozni Gaša se nije bojao pauka.
Nije se bojao ni duhova.
Nije se bojao provalnika, ružnih snova, škripavih vrata i stvorova što noću proizvode čudne zvuke. Samo
ga je jedno plašilo.
Od same pomisli na... na...
Gaša je tu reč jedva mogao da
izgovori – vakcine – počeo bi da se ježi i mršti, trese i drhti.
U čekaonicu uđe bolničarka Boca.
Gaši zastade dah.
„Samo neka bude neko drugi“, reče
u sebi.
„Peco!“ – prozva bolničarka Boca.
Plačljivi Peca briznu u plač.
„Dosta s tim“, reče bolničarka Boca. Čvrsto ga uze za ruku i zatvori vrata
za njima.
„Meni ne treba vakcina!“ – reče Gaša. „Ništa mi ne fali.“
„Vakcine sprečavaju da se razboliš“, reče tata. „Vakcine se bore protiv bacila.“
„Ja ne verujem da postoje bacili“, reče Gaša.
„Ja verujem“, reče tata.
„I ja verujem“, reče Saša.
GROZNi GAŠa dobija vakcinu
9
„E pa, ja ne verujem“, reče Gaša.
Tata uzdahnu. „Dobićeš vakcinu, i kraj priče.“
„Meni vakcine ne smetaju“, reče
Savršeni Saša. „Znam koliko su korisne za mene.“
Grozni Gaša zamisli da
je vanzemaljac koji je došao
iz dalekog svemira da bocka
zemljane.
„JAO!“ – vrisnu Saša.
„Ne budi grozan, Gašo!“ – viknu tata.
„AAAAAAAHHHHHHH!“ – dopre užasan krik iza vrata bolničarke Boce.
„AAAAAAAAHHHHHH! NEEEEEEEEE!“
Onda se Plačljivi Peca istetura napolje, držeći se za ruku i zavijajući.
„Plačljivko“, reče Gaša.
„Doći će i na tebe red, Gašo“, progrca Peca.
Bolničarka Boca uđe u čekaonicu.
Gaša sklopi oči.
„Nemoj da prozoveš mene“, preklinjao je u sebi. „Nemoj da prozoveš mene.“
„Kato!“ – prozva bolničarka Boca.
Kisela Kata se odvuče u ordinaciju.
„AAAAAAAHHHHHHHH!“ – začuše
se užasni krici.
„AAAAAAAAHHHHHH! NEEEEEEEEE!“
Onda se Kisela Kata dovuče
u čekaonicu, stežući se za ruku
i balaveći.
„Kakva plačljivica“, reče Gaša.
„Svi mi znamo šta si ti, Gašo“, reče Kata kiselo.
„Ma nemoj?“ – odgovori Gaša. „Ne znate vi ništa.“
Bolničarka Boca se ponovo pojavi.
Gaša prekri lice šakama.
Biću jako dobar, samo ako me ne
prozove, pomisli on. Joj, samo da bude
neko drugi.
„Hana!“ – reče bolničarka Boca.
Gaši laknu.
„Hej, Hana, je l’ znaš da su
igle tako velike i oštre da mogu da
ti skroz proburaze ruku?“ –
upita Gaša.
Hirovita Hana se ne osvrnu na njega i odlučnim korakom stupi u ordinaciju.
Gaša je jedva čekao njene užasne krike. Čoveče, kako će samo da zavitlava tu plačljivicu Hanu!
Tišina.