10.07.04 Pobjeda
Briga za druge i distributivna pravda
Martin L. Hofman: “Empatija i moralni razvoj”
Martin L. Hofman, profesor je psihologije na Njujorškom univerzitetu i urednik psihološke biblioteke „Kembridzska istraživanja socijalnog i emocionalnog razboja”. Autor je knjige „Empatija i moralni razvoj - Značaj za brigu i pravdu”, čiji naslov kruniše završnicu njegovog tridesetogodišnjeg istraživanja u oblasti dječje i razvojne psihologije.
Definišući empatiju kao sposobnost osobe da osjeća ono što je odgovarajuće za situaciju druge osobe, Hofman prilazi ovom interesovanju spajanjem osnova savremenih teorija koje su usmjerene perevashodno na bihevioralne, kognitivne i emocionalne dimenzije moralnosti kod djece, i njihovih horizonata sa kojih se empatija manifestuje. Navodeći primjere psiholoških procesa koji pokreću kvalitet interakcija empatije i određenih ponašanja u procesu vaspitanja a koji uslovno ubrzavaju razvoj moralnosti u ranim godinama, Hofman je pod fazama sazrijevanja podrazumjevao korekciju osjećanja i principa na osnovu kojih se kasnije uspostavlja modifikovanija veza sa apstraknim moralnim principima kao što su briga za druge i distributivna pravda. Sa druge strane, filozofi poput Kanta težili su da razviju univerzalne principe pravde i direktno su uticali na učenje Kolberga i Pijažea koji su tu istu namjeru potencirali. Verzije utilitarista, Hjuma i A. Smita su isticala ovu komponentu moralnosti, odnosno empatiju, naglašavajući neophodnost njene socijalne veze, odnosno važnosti. Na fonu navedenih apela nastala su savremena istraživanja ovog fenomena samo su ona naglašavala metodologijski aspekat, različit u svojoj prividnoj difuziji.
Ako je sposobnost da se zamisli bol i degradacija učinjena drugom ljudskom biću baza našeg etičnog stava, onda bi po mišljenju Hofmana bilo potrebno imenovati ovu osnovu za univerzalnim, čija bi sekularna etika zahtijevala osnovna ljudska prava svuda u svijetu. Dakle, uslovom da etika funkcioniše na empatiji, države nužno trebaju mehanizme samoispravljanja, slobodnu štampu, zakone i institucije koji zahtjevaju da se građani ponašaju civilizovano kako bi idejom moralne socijalizacije promovisali saosjećanje sa drugima i to osjećanje kohezivno održavali sa principima brige i principima pravde. Hofman, dakle, samo postavlja ovakav plan, mada u završnici knjige ovu „dovoljnost” za etiku, postavlja pod znakom pitanja ali i nagovorom vrijednosti tog pokušaja.
Ova obimna studija unutar svojih sedam poglavlja eksplicitno iscrtava gore navedene putanje svoga istraživanja i suptilnim razlikovanjem emocionalnih nijansi naših psihičkih procesa, empirijskim faktima prikazuje scenario nastanka i promjene naše komponetne moralnog čula, koji na koncu Hofmanog rada kao što je već spomenuto, potrebuje našu riječ koja bi u kontekstu neophodnog altruizma pridržala današnju pognutu etičnost pojedinca čija se svjetiljka nažalost više ne traži poput slavnog Diogena čovjeka (u sebi) i oko sebe. Moderne svjetiljke naše ličnosti danas su laseri i stroboskopi koji osvjetljavaju put zabave i korisnosti u manipulativnom uređenju svake žurke nazvane, Država.
Vuksan Vuksanović
11.09.03 Politika
O samoći i saosećanju
Daleko od patetike
Kao izdavačka kuća koja objavljuje žanrovski raznorodne knjige namenjene različitim profilima čitalaca, Grafički atelje Dereta proteklih nedelja je knjižare obogatio sa tri naslova, od kojih prvi pripada nauci, a drugi i treći beletristici.
"Empatija i moralni razvoj" koju potpisuje Martin F. Hofman prevela je na srpski jezik Tatjana Šešum. Urednik Dragan Mojović izabrao je ovo delo između ostalog i zato što se empatija kao pojam sve češće pojavljuje ne samo u stručnom već i u običnom govoru, a vrlo često onaj koji taj pojam koristi nije u potpunosti siguran kakvo je njegovo značenje. Šta stoji u osnovi naše brige za druge? Koji motivi pokreću ljudsku solidarnost, i saosećanje? – pita Dragan Mojović, da bi, formulišući brigu, ljubav, solidarnost i saosećanje kao nešto što nije isključivo ljudski fenomen, konstatovao da ovim osećanjima čovek i nije baš uvek obdaren.
Dvadeseti vek, kaže Mojović, pokazuje nam da je čovek, neretko, veća životinja od životinja samih, ali da je empatija, iako mi toga nismo uvek svesni, glavna komponenta emocionalne inteligencije, da je osnova svih društvenih veština, i da je želja da se staramo o drugima, čak i do samožrtvovanja, nesumnjivo deo genetskog koda.
Šta je empatija? Prema Martinu Hofmanu, empatija je kognitivna svesnost o unutrašnjim stanjima druge osobe: njenim mislima, osećanjima, opažanjima i namerama. I saglasna je sa raznim aspektima pravde. Drugim rečima, empatija je, kaže Hofman koji je ovaj fenomen istraživao tri decenije, iskra ljudske brige za druge ljude...
U biblioteci "Dereta vam predstavlja..". (urednik Dijana Dereta) objavljen je roman britanskog pisca Patrika Mekgrata "Utočište", koji je bio u najužem izboru za uglednu nagradu Vitbred. Prevodilac Gordana Fiket ovu knjigu, prema kojoj je Stiven King napisao scenario za film, vidi kao priču o tragičnoj ljubavi, dok književnik Dragan Lakićević u njoj prati suptilne odnose između ljubavi i strasti, i između bolesti i ludila. Autor, kaže Lakićević, traga za odgovorom na pitanje kada se ljubav pretvara u strast, a bolest u ludilo. Britanska i američka književna kritika izrekle su hvalospeve ovom romanu, koji je istovremeno "šokantan, mračan, ali i veoma realan".
Kristina Falkenland napisala je roman "Moja senka", koji Dereta objavljuje u ediciji Savremena svetska književnost, u prevodu Danice Diković-Ćurguz sa švedskog jezika. Dragan Lakićević ovu knjigu iščitava kao delo čija se radnja dešava u sivoj svetlosti severa Evrope, koja određuje i izoštrava i spoljni i unutrašnji svet, misli i osećanja usamljenosti glavne junakinje. Na simboličnoj granici kopna i mora teče monolog jedne fizički hendikepirane žene, čije je srce obavijeno tugom, i počinje da se okiva zlom kojeg, ipak, na kraju uspeva da se oslobodi. Danica Diković-Ćurguz kaže da je ovo treći, i najbolji roman jedne od najpopularnijih savremenih švedskih spisateljica, koja se ne boji da će joj prebaciti da je patetična. Falkenlandova piše o samoći i usamljenosti, jasnim jezikom, i dosledno. Verovatno je i zato čitaoci vole.
A. C.