Uroš Petrović je pisac i dizajner, rođen 1967. godine u G. Milanovcu. Bavi se pisanjem, crtanjem, umetničkom fotografijom.
2003. godine objavio je roman u žanru epske fantastike "Aven i jazopas u Zemlji Vauka", koji je sam i ilustrovao. 2004. objavio zbirku pripovetki "Priče s one strane" u ediciji "Znak Sagite". Objavljivao pripovetke, pesme, crteže i fotografije u mnoštvu dnevnih novina, časopisa i antologija. Nagrađivan za prozu, poeziju i umetničku fotografiju. Autor je epa od 10000 strofa na jednoj stranici,Usudi Balkana, koji predstavlja novu književnu formu.
Član je međunarodnih udruženja umetnika Vinci Artists i Poetic Genius Society.
Živi i radi u Beogradu.
11.06.07
Napunjen sam kao bomba
Uroš Petrović, pisac, o svom novom horor romanu "Leptiri od celofana"
Najviše uživam u fantastici. Mnogi, čak i učeni ljudi olako potcenjuju fantastiku u svom neznanju. Najveći uticaj na književnost imale su baš takve knjige - Homer, Šekspir, Egziperi... Pisanje fantastike je tako oslobađajuće
Uroš Petrović još nije najčitaniji pisac na planeti, ali je zacelo najpametniji! Dokaz za to je test inteligencije, koji ga pozicionira na četvrto mesto u svetu. Pored brojnih talenata kojima je, pored pameti, darivan, Uroš Petrović se veoma uspešno bavi umetničkom fotografijom. Ima i sopstvenu robnu tekstilnu marku, što dokazuje njegov talenat za biznis. Ipak, od svega toga izabrao je knjigu. Jedan je od najuspešnijih ekskluzivaca izdavačke kuće "Laguna", koja je objavila sve njegove knjige.
Kako se neko ko, poput vas, slovi za jednog od najpametnijih ljudi u svetu (što je odavno crno na belo i dokazano) odlučio da bude baš pisac? Kako ste umetničkoj fotografiji, kojom se takođe uspešno bavite, pa i biznisu, pretpostavili baš književnost?
- Svaka pojava ima uzrok i povod. Uzroke moje naklonosti ka pisanju trebalo bi potražiti u uticaju koji je knjiga "Martin Idn" Džeka Londona imala na mene dok sam bio još dečak.
Povod je bio uvek fascinantni sajam knjiga u Beogradu. Tumarajući po jednom štandu sa antikvarnim knjigama, i listajući stara izdanja, naišao sam na jednu sliku koja me je naprosto inicirala. Kasnije sam tu sliku provlačio kroz sve moje knjige, kao tajanstveni, inicijativni predmet. Užasno me zabavlja to što skrivam tajne poruke u sve što radim. Nadam se da njihovo otkrivanje donosi bar delić radosti oslobođene pri njihovom skrivanju.
Stvarate u različitim žanrovima? Koji vam je najbliskiji?
- Najviše uživam u fantastici. Mnogi, čak i učeni ljudi olako potcenjuju fantastiku u svom neznanju. Najveći uticaj na književnost su imale baš takve knjige - Homer, Šekspir, Egziperi... Samo bi trebalo malo zaviriti u istoriju književnosti. Uporedite broj dela sa primesama fantastike sa onim knjigama u kojima je nema, i eto iznenađenja za sve.
- Pisanje fantastike je tako oslobađajuće. Volim da širim granice žanra i da se poigravam sa kombinacijama. Iskombinovao sam matematiku i poeziju u pesmama "Usudi Balkana" i "Beogradu", sklopio logičke zadatke i bajke u serijalu "Zagonetne priče", u "Avenu" su se stopili enciklopedija i avantura. Trenutno se, u "Džungli", rvu optička slagalica i kriptozoološki priručnik.
Predao sam petu knjigu mom izdavaču "Laguni" (radi se o trećem nastavku Zagonetnih priča), a trenutno završavam tri stvari paralelno - roman, novu zbirku priča i neku enciklopediju o izmišljenoj džungli koju sam prethodno ilustrovao. Radi se o tome da sam, ničim izazvan, godinu dana crtao sliku dugačku dvanaest metara - na njoj je preko osam stotina životinja, biljaka i gljiva. Mnoge od njih su skrivene tako da ni ja ne mogu da ih danas pronađem. Možda će se uz tu knjigu poklanjati i lupa. Uz enciklopedijske, dimenzijski pomerene, odrednice, čitalac će biti u prilici da pronađe stvora koji je opisan. Na kraju, biva primoran da otkrije koji je od stvorova pripovedač, i, na kraju, moraće da otkrije i sebe, koga on sam predstavlja u tom svetu.
O čemu je reč u ovom romanu?
- Novi roman, radnog naslova "Leptiri od celofana", biće fantastika (sa primesama horora) koja se odvija u Srbiji, danas. Govori o dečaku koji je pomoću naelektrisanog češlja i isečenih slova iz novina uspostavio vezu sa svetom "sa one strane". Uspostavlja kontakt sa davno umrlim šumarom Aleksom Rajićem, zaboravljenim najbližim saradnikom Josifa Pančića. Biva progonjen od strane jednog groznog lika iz moje pripovetke "Međustanica". Radnja se razvija do dimenzija epskih scena na obroncima planine Tare. Mislim da će tu priču deca i odrasli kriti jedni od drugih, svako iz svojih razloga....
Da li teme pronalaze vas ili vi njih?
- Meni nedostaje vremena, tema imam i previše. Ne znam šta bih pre stavio na papir! Stvorio sam sebi inspirativno i stimulativno okruženje, upoznajem puno ljudi. Naučio sam da posmatram stvari pored kojih drugi ljudi prolaze ne osvrnuvši se. Osvojio sam nekoliko nagrada za najbolju fotografiju slikajući upravo stvari koje se nalaze u blizini svih nas, ali iz posebnog ugla. Zahvaljujući književnim susretima i promocijama, dosta putujem. Ponekad je dovoljan pogled na jedno jedino drvo, i kao njegov izdanak izbiće moja priča. Utiske bogatim i fotoaparatom, tako da se u uvek u Beograd vratim ispunjen svim i svačim, kao dobra bomba.
Kako izgleda vaša komunikacija sa čitaocima i šta vas najčešće pitaju?
- Bez onih koji ih listaju, knjige jednostavno ne postoje. Pre pogovora "Avena", hrabro sam stavio sam svoju pravu imejl adresu Ja sam i nastavio da pišem baš zbog pisma koje sam dobio od jedne neprevaziđene čitateljke - Dr Ljiljane Pešikan-Ljuštanović, profesorke književnosti iz Novog Sada. Dobio sam mnogo pisama od kojih su neka pravi biseri - čitaoci su otkrili stvari i poruke koje sam sasvim nesvesno utkao u knjige.
- Naravno, možda te odrednice i postoje samo od trenutka kada su otkrivene. Ima neka tajna veza, to je bar sigurno. Verovali ili ne, od Nove godine sam održao preko pedeset književnih susreta. Većina je bila sa najzahtevnijim, najobjektivnijim i najiskrenijim čitaocima - decom. Čak i kada sam pred auditorijumom odraslih, predstavljam im svoje knjige kao da su u pitanju velika deca. Što je najzabavnije, to uvek uspeva, na radost svih nas. Svako ko pronađe rešenje za neku od priča, dobija od mene gumenu loptu sa osmehom - smajlija. Objasnim im da to nije samo igračka već i pozitivan filozofski stav koji bi trebalo da slede. I odrasli i deca me najčešće pitaju gde sam nabavio te neodoljive smajlije!
BIOGRAFIJA
Uroš Petrović je dizajner i inženjer tekstila, rođen 1967. godine u Gornjem Milanovcu. Bavi se pisanjem, ilustrovanjem, fotografijom i dizajnom. 2003. godine objavio je roman epske fantastike "Aven i jazopas u Zemlji Vauka", koji je sam i ilustrovao. Drugo izdanje ovog romana objavila je "Laguna" 2005. godine, koja će ove godine izdati još dve njegove knjige. 2004. objavio zbirku pripovedaka "Priče s one strane" u ediciji "Znak Sagite". 2006. objavio dve zbirke, obe za "Lagunu".
Objavljivao priče, članke, pesme, ilustracije i fotografije u mnoštvu letopisa, dnevnih novina, časopisa i antologija. Nagrađivan za prozu, poeziju i umetničku fotografiju. (Najuspešniji autor Atipike, I nagrada za prozu, Knjaževac, itd.) Član je međunarodnih udruženja umetnika Vinci Artists i Poetic Genius Society. Predsednik je regionalne Mense Srbije. Živi i radi u Beogradu.
Mila Milosavljević