26.02.07
Potraga za dijamantima
Momčilo Stojanović
U izdanju „Altere” i „Srpske školske knjige” nedavno je objavljen roman „Američki špijun” pisca, novinara i publiciste Momčila Stojanovića. Ovo je šesti Stojanovićev roman u kojem autor, inače dobitnik Domanovićeve nagrade za roman „Pokrovitelji”, ironično i satirično prikazuje savremeno vreme i odnose među ljudima koji su „zaraženi” politikom.
Intrigantni naslov – „Američki špijun” – može čitaoca da navede da pomisli da se radi o krimiću. Autor priznaje da roman pomalo i jeste krimić, „ali s humorno-satiričnim pristupom, pa mu dođe u neku ruku i kao parodija krimića”.
– Zapravo, bio bi to društveni krimić – kada bi postojala i takva literarna odrednica. U svakom slučaju, to je priča o našoj stvarnosti sa samog kraja devedesetih godina minulog veka, slika zemlje Srbije koja se, gle, gotovo i ne razlikuje od Domanovićeve „Stradije” od pre čitavog jednog veka –objašnjava Stojanović.
Domanovićeva nagrada kao da obavezuje na satiru:
– Žiri ove nagrade prepoznao je u mom humorno-satiričnom pripovedanju domanovićevsku crtu. „Pokrovitelji” su dosad jedini roman koji je dobio ovo priznanje, svi drugi laureati, među kojima se nedavno našao i Matija Bećković, jesu pisci kraćih formi. Malo je, međutim, poznato da se i sam Domanović spremao da napiše roman, ali ga je u tome sprečila prerana smrt. Inače, „Pokrovitelji” su prva knjiga iz trilogije koju sam nazvao „Domanovićgradska hronika”: na nju su se, potom, nadovezali romani „Obnovitelji” i „Američki špijun”. I poprište radnji sva tri romana je mesto sa simboličnim imenom – Domanovićgrad. Time sam želeo da istaknem satirični karakter mog pripovedanja i, ujedno, učinim omaž svom velikom prethodniku. Uostalom, zašto se gradovi ne bi nazivali i po piscima a ne samo po političarima; ovi drugi mogu i da nanesu štete, dok su pisci uvek na ponos svom rodu.
Urednici „Rada” Jovica Aćin i Novica Tadić, izdavači romana „Obnovitelji”, ističu da je Momčilo Stojanović i Sremčev sledbenik, dok Milosav Mirković u romanu „Velika fešta”, koji su zajedno objavili beogradska „Prosveta” i zagrebačka „Mladost”, vidi i pastelnu grotesku koja bi se mogla dičiti svojim gogoljevskim poreklom.
U „Američkom špijunu” Stojanović oslikava, kako nam kaže, našu ne tako davnu prošlost:
– Reč je o pređašnjem još nesvršenom vremenu, o miloševićevskom klaustrofobičnom miljeu u kojem se kao Vođa pojavljuje i sam Milošević, i kada su izmišljani svakojaki špijuni. A ima li pogodnije prilike za špijunsku aferu nego kad u palanku bane stranac, i još Amerikanac, a Amerikanci su nas tek bombardovali? Ništa zato što je on naše gore list koji je došao u posetu babi i dedi. Svako je sumnjiv, a pogotovo ako se od sumnjičenja nešto može i ušićariti. Zato mesni čelnici, pa i oni u prestonici, sve do samog Vođe, učestvuju u pletenju špijunske mreže u koju, vremenom, i sami počinju da veruju i u koju, gle, i sami upadaju.
U „Američkom špijunu”, naime, oglašava se epohalni pronalazak – čitavo brdo dijamantskog kamena. Doduše, ovaj pronalazak datira još iz Brozovog doba: u ovom romanu se samo obnavlja priča o njegovoj eksploataciji, koja počinje još u „Obnoviteljima”.
– Uostalom, bila su to vremena, i Brozovo i Miloševićevo, kada se lako-olako, stvarala svetla budućnost, kada su se sejale iluzije da smo bogati i moćni. Dijamantska groznica mi se učinila prikladnom – kaže pisac.
Baveći se, kako objašnjava, stvarnošću, Stojanović smatra da bi za čitaoca ona bila banalna kada bi bila opisana strogo realistički, pa je valjalo potražiti neku distancu, neki otklon.
–Zato sam pribegao iskošenoj vizuri – šaljivom pripovedanju, ironiji kao najpodesnijoj poluzi za tu svrhu u literaturi. Da se malo našalimo, da sve ono što smo dobro znali primimo malo sa odstojanja i sa smeškom, onako kako neke svoje neprilične dogodovštine iz prošlosti umemo da prepričavamo u šaljivom tonu – kaže Stojanović i dodaje da se u svom romanu šali, ali da to humorno na momente prelazi u ironiju, pa i grotesku. „Tako i čitav roman poprima obličje igre, kao što je uostalom i cela umetnost samo jedna igra duha.”
Anđelka Cvijić