09.03.07
Roman je umetnost „za oči u oči”
Enzo Korman
Ovih dana iz štampe izlazi srpski prevod romana “Venerino zaveštanje” savremenog francuskog pisca Enza Kormana, u izdanju novosadske izdavačke kuće “Kiša”. Svetskoj javnosti Korman je dosad bio poznat kao dramski pisac prevođen uglavnom na španski i nemački, a “Venerino zaveštanje” je njegov prvi roman i srpski prevod je ujedno i prvi.
Kojom književnom vrstom pisac lakše može da se izrazi – pozorišnim komadom ili romanom?
- “Venerino zaveštanje”je moj prvi roman. Ja sam, dakle, s 53 godine, sasvim mlad romanopisac. «Teatar reči», na kakvom ja, uostalom, insistiram, a za pozorište pišem već 25 godina, mnogo toga duguje romanesknoj literaturi i mnogi u “Venerinom zaveštanju”nalaze i pozorišnu dimenziju. Može se reći da je to «roman za čitanje naglas», a tu njegovu dimenziju potvrdila su mi i brojna javna čitanja. Suštinska razlika između romana i pozorišnog komada leži u načinu obraćanja. Pozorište je umetnost grupe, roman umetnost “za «oči u oči”». Suština pozorišta počiva na tome da se deteritorijalizuje intimno u političkom, dok roman reteritorijalizuje buku sveta u tišini čitanja. I dramaturg i romanopisac teže da svet osvoje kao pesnici – ili, tačnije, kao pesma. Jedina razlika, po mom mišljenju, jeste u vrsti iskustva koje nude onima kojima su njihova dela namenjena.
Koliko, po Vašem mišljenju, ima iskrenosti u savremenoj umetnosti?
- «Umetnost», napisao je Rober Fiju, pesnik i plastičar (1926-1987), to je ono što život čini interesantnijim od umetnosti.» Ja bih rekao što život čini spoznatljivijim, odnosno cenjenijim.
Kako se boriti protiv usamljenosti jedinke u društvu?
- Razdvajajući. Ono što nas čini usamljenijima jeste masifikacija, na primer televizijska. Prekinuti izolaciju to znači doživeti nešto uz jedinke nama slične, a ne zajedno s njima. Paradoksalno je, ali ništa ne izoluje čoveka više od mešanja, od stvaranja «usamljene gomile». Književnost je delo resingularizacije. Pojedinac je «indivis, a to nije deljivo. Pozorište «razdvaja». Kao što je zabeležio filozof Žan-Lik Nansi, to je umetnost «supojavljivanja»: pojavljivanje pojedinca kao nečeg jedinstvenog usred grupe. S te tačke gledišta, ja, umesto u koncept mase, duboko verujem u emanacipatorsku pravdu koncepta «mnoštva» koji je skovao italijanski filozof Toni Negri.
Kako vidite savremenu francusku književnu scenu?
- Izuzetno je raznovrsna. Trenutno aktuelan talas «autofikcije», izraz blaženog narcisizma, uopšteno govoreći nedorečen, sateruje književnost u ćorsokak u kom nedostaje «drugi». Za mene, ne postoji druga tema do «drugog».
Šta vi čitate?
- Posebno cenim dela Fransoe Bona, Lorana Movinjijea, Pjera Pežija, Alena Flajšera...
Koja je po vašem mišljenju tema broj jedan u književnosti 21. veka?
- “Anđeo istorije”,Valtera Benžamena svedoči o tome da prošlost ne prolazi. Ako književnost nije kadra da istakne da istorija nije završena, ona ne vredi, kao što je govorio Sartr, nijednog sata truda.
Bojana Janjušević
Nesvakidašnji roman živog jezika
Roman “Venerino zaveštanje” izdala je, prošle godine, francuska izdavačka kuća “Galimar”. Izdavač i suizdavač srpskog prevoda jesu kuće “Kiša” i “Prometej”. Roman je s francuskog na srpski prevela Bojana Janjušević. “Venerino zaveštanje” je nesvakidašnje štivo koje govori o pojedincu u gomili, o individualnom nasuprot kolektivnom, o deficitu iskrenosti, o ulozi umetnosti u savremenom društvu i pojmu otuđenja. Elementi nadrealnog prepliću se s bogatim, živim jezikom koji dočarava složenost toka misli i emocija glavnog junaka.
K. R.
09.06.07 Pobjeda
Nova djela Rožea Grenijea i Enzoa Kormana
Odisejeve suze / Venerino zaveštanje
Romansijerski prvijenac dramskog pisca Enzoa Kormana "Venerino zavještanje" bavi se temom usamljenosti, kroz priču o pedesetpetogodišnjem Feliksu Fajaru, koji prepričava svoj život na stranicama triju svezaka izvučenih iz kante za smeće
Izdavačke kuće "Prometej" i "Kiša" iz Novog Sada zajedno su objavile roman "Venerino zavještanje" francuskog pisca Enza Kormana i zbirku eseja Rožea Grenoa "Odisejeve suze".
Roman "Venerino zavještanje" koji je prošle godine u originalu objavio najveći francuski izdavač "Galimar", na srpski jezik je prevela Bojana Janjušević i to je prvo djelo Enzoa Kormana (1953) objavljeno u Srbiji, saopšteno je iz "Prometeja". Romansijerski prvijenac dramskog pisca Enzoa Kormana bavi se temom usamljenosti, kroz priču o pedesetpetogodišnjem Feliksu Fajaru, zvanom Venera, koji prepričava svoj život na stranicama triju svezaka izvučenih iz kante za smeće. Zbirku eseja "Odisejeve suze" Rožea Grenijea "Galimar" je objavio 1988. godine, u prestižnoj ediciji "Espoir" koju je uređivao AlberKami, a na srpskom jeziku to djelo je objavljeno u prevodu Andreja Horvata. Knjiga sastavljena od kratkih, sofisticiranih eseja o čovjeku i psu, protkanih istančanim humorom, 1988. godine dobila je nagradu "Trideset miliona prijatelja", ističe se u saopštenju.
Grenije za svojevrsni predogovor-moto uzima priču o Odisejevom psu Argosu koji, ležeći zapušten u prašini, jedini prepoznaje svoga gospodara po njegovom povratku na Itaku. U tim kratkim formama na temu odnosa prema psima i životinjama, Grenije prenosi i šta su o psima mislili Gete, Bodler, Rilke, Valeri i mnogi drugi pisci, zatim koji su likovi u prozi i na filmu imali pse, šta znači sintagma "pseći život". Rože Grenije je, zajedno sa Kamijem i Paskalom Piom, bio novinar ulistu "Combat". Godine 1972.godine, dobio je nagradu "Femina" za "Cine-roman", a 1976.godine, nagradu Francuske akademije za novelu "Le miroir des eaudž". Gran pri za književnost Francuske akademije dobio je 1985.godine.
R.K.