01.10.18
Političke perspektive
Izdavačka kuća Feniks knjiga izdala je 2017. godine prijevod kapitalnog djela Johna Rawlsa “A Theory of Justice“, koje je u originalu objavljeno 1971, dok je revidirano izdanje objavljeno 1975. godine. Riječ je o prvom prijevodu najvažnijeg djela ovog autora na hrvatski jezik. Sudbina prijevoda Rawlsovih djela prati tendenciju u hrvatskom izdavaštvu da se prvo prevode manje važna djela određenog autora. Tako su u izdanju izdavačke kuće KruZak prethodno izašli „Politički liberalizam“ (2000) i „Pravo naroda i ’Preispitivanje ideje javnog uma’“ (2004).
Rawlsovo najvažnije djelo izašlo je pod naslovom „Teorija pravde“. Kako i sam autor piše u predgovoru, „[o]vo je opsežna knjiga, ne samo po broju stranica“. (str. xvi) U njoj Rawls iz raznih uglova iznosi, propituje, dokazuje i komentira svoju teoriju pravde kao nepristranosti, zbog koje je često smatran najvažnijim političkim filozofom 20. stoljeća.
U prvom dijelu knjige Rawls iznosi glavne postavke svoje teorije. Rawlsova teorija pravde proizlazi iz ugovorne tradicije kako su je zastupali Locke, Rousseau i Kant, te je teorijski postavljena nasuprot tradicionalno dominantnom utilitarizmu. Mnogi pojmovi pomoću kojih Rawls gradi svoju teoriju preuzeti su ili su izvedeni iz teorije društvenog ugovora primjerice, prvotno stanje te izvorni sporazum. Sam Rawls kaže da u njegovoj teoriji „prvotno stanje jednakosti odgovara prirodnom stanju u tradicionalnoj teoriji društvenog ugovora“ (str. 10). Tako su načela pravde ona načela koja bi slobodne i racionalne osobe prihvatile u početnom stanju jednakosti. Početno je stanje hipotetično stanje, karakterizirano sljedećim važnim pojmom u Rawlsovoj teoriji – velom neznanja, koje označava da u početnom stanju nitko ne zna svoje mjesto u društvu, svoj klasni položaj ni društveni status, svoju sudbinu u raspodjeli prirodnih prednosti i sposobnosti, svoju inteligenciju i snagu, kao ni svoje shvaćanje dobra, svoje posebne psihološke sposobnosti, čak ni konkretne okolnosti svog vlastitog društva. Specifičnost Rawlsove teorije pravde je da se načela pravde „biraju iza vela neznanja“. (str. 10, str. 104) Upravo iz vela neznanja proizlazi pravda kao nepristranost – ona se bira u prvotnom stanju čija je glavna osobina nepristranost koju veo neznanja omogućuje.
U takvom prvotnom stanju biraju se prva načela koncepcije pravde koja dalje reguliraju društvene institucije. Naime, primarni je predmet pravde za Rawlsa osnovna struktura društva, odnosno „uređenje glavnih društvenih institucija u jednu shemu suradnje“ (str. 42). Tako je pravda prva, odnosno određujuća vrlina društvenih institucija koje su, zapravo, javni sustav pravila. Institucije su predmet drugog dijela knjige. U njemu se Rawls bavi načelima pravde za institucije – detaljnije definira i propituje pojam slobode, te se bavi udjelima u raspodjeli – te dužnostima i obvezama kao načelima za pojedince. U ovom dijelu Rawls donosi i zanimljivu usporedbu svoje teorije s Kantovom. Naposlijetku, nakon detaljne razrade od samog početka knjige, donosi i konačnu definiciju dvaju načela pravde:
1. Svaka osoba treba imati pravo na najširi ukupni sustav jednakih osnovnih sloboda koji je kompatibilan sa sličnim sustavom slobode za sve; 2. Društvene i ekonomske nejednakosti trebaju biti uređene tako da budu oboje: a) od najveće koristi onima u najnepovoljnijem položaju, u skladu s načelom pravedne štednje, i b) da su u vezi sa službama i položajima koji su otvoreni svima pod uvjetima nepristrane jednakosti mogućnosti. Ovim načelima pridružena su i dva pravila prioriteta koja definiraju prioritet slobode, te prioritet pravde nad efikasnošću i blagostanjem (str. 231– 232).
U trećem dijelu knjige, koji je naslovljen „Ciljevi“ (“Ends”), Rawls se bavi pojmom dobrote, točnije dobrotom kao racionalnošću, te moralnom psihologijom tematizirajući osjećaj za pravdu. Naposlijetku, teoriju pravde povezuje s društvenim vrijednostima i dobrom zajednice, odnosno pravdom kao dobrom. Rawls teoriju pravde u ovoj knjizi razrađuje od najuže povezanih pojmova do širokog pogleda na pravdu kao nepristranost, tako da treći dio knjige sadržava najšire problematiziranje pravde.
Prijevod ovako važnog djela nesumnjivo je važan trenutak za stručnu javnost i znanstvenu zajednicu. No, nažalost, ovaj prijevod pati od brojnih nedostataka. U prvom redu, sam prijevod sadrži pregršt gramatičkih pogrešaka i tipfelera. Tako prevoditelj koristi nepostojeće oblike riječi, primjerice „iđenje“, „korišćenje“, „podastrijeo“, „oprijeo se“, „akoli“, „nekmoli“, „uskorenje“, „poređaj“, „bijući“(od gl. biti), „nepodesna“, „udjelba“, „ništično“, „sućanski“ itd. Prevoditelj ne vlada ni konstrukcijom upitnih rečenica, što se vidi u primjerima „je li to je ili nije slučaj“, „je li važnost pravde zahtijeva jednaku slobodu za sve“, „je li takva načela postoje“, „je li takvo tumačenje postoji“, „je li ograničava“ itd. Problematična je i upotreba instrumentala: „bavit ću se s jednim“, „počinje s idejom“. Naposlijetku, prijevod je pun pogrešaka u korištenju „č“ i „ć“: „zamječujući“, „krečući“, „promiću“, „uskračuje“, „ovlaščuju“, „prisječajući“, „stećenim“, „poistovječene“, „najpreće“. Osim toga, čitanje teksta otežava i veliki broj tipfelera, pogotovo kako se knjiga bliži kraju – na nekim stranicama pri kraju teksta ima i po 10-ak tipfelera po stranici. Poseban su problem i pogreške u prijelomu, primjerice u sadržaju se treći dio knjige zove „Zaključci“, a u tekstu „Ciljevi“. Navedeni su samo neki od primjera koji pokazuju da knjiga ima ozbiljnih problema s lekturom i korekturom, zbog čega ostavlja dojam nedovršenosti.
Još je jedan problem s ovim prijevodom to što unosi zbrku u terminologiju na hrvatskom jeziku. Tako primjerice i u knjigama u izdanju KruZaka pojam “theory of justice” preveden je kao „teorija pravednosti“, dok je ova knjiga prevedena kao „Teorija pravde“. U KruZakovim prijevodima također “justice as fairness” prevedeno je kao „pravednost kao pravičnost“, dok se u „Teoriji pravde“ ta sintagma prevodi kao „pravda kao nepristranost“ (Rawls, 2000; Rawls, 2004). Terminologija koja uključuje prijevode „teorija pravednosti“ i „pravda kao pravičnost“ ustalila se i u brojnim radovima o Johnu Rawlsu objavljenima na hrvatskom jeziku, primjerice kod Matan (2008), Matulović (1996), Kurelić (2003), Vujčić (2003), Posavec (2003), Kulenović (2003), Matan (2004), Posavec (2004), Zelić (2007), Brčić (2010), Zelič i Baccarini (2011), Eraković (2013), Ivanović (2014), Berdica (2016) i dr. U nekim radovima sintagma “justice as fairness” prevedena je kao
„pravda kao poštenje“, primjerice kod Cvijanović (2003; 2006) i Kurelić (1994), dok u nekim slučajevima autori riječ “fairness” ostavljaju neprevedenu, primjerice Križan (1994), Uzelac (1994), Rodin (2003), no radi se o rijetkim primjerima.
S obzirom na sve navedeno, ovaj prijevod pomalo priziva talijansku izreku „traduttore, traditore“1. Iako bi prijevod ovako važnog djela trebalo pozdraviti, na kvalitetan prijevod Rawlsovog kapitalnog djela morat ćemo još pričekati.
Tia Glavočić
