
Dr Aleida Gevara je ćerka legendarnog latinoameričkog revolucionara Ernesta Če Gevare. Aleida ili Aljuša, kako joj je otac tepao dok je bila mala, nastavlja porodičnu tradiciju u svakom pogledu. Studirala je, kao i njen otac, medicinu, a pored svoje profesije bavi se i mobilizacijom masa protiv kršenja ljudskih prava na svim kontinentima.
Dr Aleida Gevara je lekar pedijatar i jedan od najupornijih svetskih boraca za prava čoveka. Rođena je 17. novembra 1960. godine u Havani kao prvo od četvoro dece iz drugog legalnog braka Če Gevare i Kubanke Aleide Marć de la Tore.
Kao i njen otac, ona je doktor medicine, specijalista alergologije, radi kao pedijatar u Dečjoj bolnici Vilijan Soler u Havani. Radila je kao lekar i u Angoli, Ekvadoru i Nikaragvi.
Aleida Gevara zajedno sa majkom Aleidom Marć de la Tore (autorkom knjige Sećanja, Moj život uz Če Gevaru) vodi Centar za izučavanje života i dela Če Gevare.
Aktivna je u anti-ratnim i anti-globalističkim pokretima.
Učestvovala je kao sagovornik na temu brige o svetskom zdravlju u filmu Majkla Mura Sicko.
Autor je knjige: Čavez: Venecuela i nova Latinska Amerika (Razgovori sa Hugom Čavezom).
Putuje po svetu.
Održala je 2000. godine predavanje u Melburnu, Australija: Če i vetrovi promena u Latinskoj Americi (pred dve hiljade ljudi).
Jedno od Aleidinih poslednjih putovanja je zvanična poseta Iranu u septembru 2007. godine gde su se ona i brat Kamilo sastali sa Ministrom kulture Irana.
Dr Aleida Gevara je priznala novinarima da nosi teško breme očeve popularnosti. Ne krije da zapravo sledi testament koji je Če Gevara ostavio svojoj deci i omladini sveta u poslednjem pismu. Kao da je predosećao da će da umre, poručio im je da postanu dobri revolucionari i da mnogo uče kako bi mogli da "vladaju tehnikom i dominiraju prirodom".
- Revolucija je najvažnija stvar i svako od nas pojedinačno bez nje ne predstavlja ništa. Najveća odlika revolucionara je da u svakoj prilici prepozna nepravdu koja se čini bilo kome na ovom svetu – poručio nam je otac u tom pismu koje je za nas istinski testament, kaže Aleida Gevara i naglašava da su to poruke za mlade u celom svetu da se ne smeju zadovoljiti onim što im život nudi.
Aleida precizira da se ona bori protiv onih koji poseduju moć, a ta moć ih je zaslepila, bilo da je reč o političkoj, ekonomskoj ili drugoj vrsti moći. Ona smatra da svet ne može da dozvoli sebi da živi u strahu od moćnika. Život je borba, kaže Čeova kćerka i napominje da su težnje i sudbina dve različite stvari. Čovek koji ima težnje sam sebi kroji sudbinu i otuda je borba za određene težnje smisao života. O tome se, kaže Aleida, i govori u tom pismu koje su ona i njen brat Kamilo Gevara prihvatili kao očev testament.
20.10.07 Danas
Aleida Marć, Sećanja (Moj život uz Če Gevaru)
majka njihovo četvoro zajedničke dece. Decenijama je odbijala da napiše sećanja na slavnog supruga, a onda je, posle mnogo ubeđivanja, u vreme kada je bilo već četrdeset godina od Čeove smrti, napisala ovu knjigu. Pred nama je ispovest o njihovoj ljubavi i revolucionarnoj borbi. Ovo delo na suptilnoj je granici između intimne, privatne, ljudske priče i sage o revoluciji i revolucionarima. Posle italijanskog izdanja, Sećanja se pojavljuju iz rukopisa i pre originala na španskom jeziku. Srpsko izdanje je ekskluzivno čak i u odnosu na italijansko, jer ovde , od 74 objavljene fotografije, 29 se objavljuje prvi put. Pa ipak, možda najlepši deo ovog rukopisa predstavljaju odlomci iz Če Gevarinih pisama Aleidi Marć. Oni dokazuju da je Če mogao biti sve što je poželeo, pa i izvanredan literata.
Sanja Domazet
12.10.07 Glas javnosti
Priča o mitu i apsolutnoj ljubavi
Sećanja - moj život uz Če Gevaru, Aleida Marć
Ova knjiga je zapravo suptilna granica između intime i javnih činjenica. Kao da je pisana za ediciju „Intimna istorija“. Uostalom, ona je objavljena na srpskom jeziku kao svetska premijera
Kruna Geopoetikine edicije „Intimna istorija“ u 2007. godini, knjiga sećanja Aleide Marć „Sećanja - Moj život uz Če Gevaru“ predstavljena je juče na konferenciji za novinare, na dan četrdesetogodišnjice smrti velikog revolucionara. Autorka ovog dela koje će iz jednog sasvim novog ugla osvetliti lik najpoznatijeg i najomiljenijeg revolucionara na planeti je njegova supruga, sa kojom je dobio četvoro dece i sa kojom je živeo od 1959. godine pa sve do svoje smrti, 9. oktobra 1967. Inače, Aleida Marć je decenijama odbijala da zapiše svoja sećanja na zajednički život sa Če Gevarom, a čak je odolevala i nagovorima svog dugogodišnjeg prijatelja, Đuzepea Ćekonija. Ali, posle deset godina ubeđivanja i posle četrdeset godina od Čeove smrti, pristala je da konačno napiše memoare, i tako se pojavila jedinstvena intimna ispovest o njihovoj zajedničkoj revolucionarnoj borbi i iznad svega o njihovoj ljubavi.
- Ova knjiga je zapravo suptilna granica između intime i javnih činjenica. Kao da je pisana za ediciju „Intimna istorija“. Uostalom, ona je objavljena na srpskom jeziku kao svetska premijera ako italijansko izdanje, objavljeno u znak zahvalnosti Ćekoniju, shvatimo kao pretpremijeru. A to možemo da učinimo, jer je Geopoetikino izdanje objavljeno iz rukopisa i pre originala na španskom jeziku - istakao je Bajac i dodao da je srpsko izdanje ekskluzivno čak i u odnosu na italijansko, jer od ukupno sedamdeset četiri fotografije iz privatnog albuma Aleide Marč de la Tore, dvadeset devet se ne može naći nigde drugde do ovde. Nekoliko fotografija koje se ovde nalaze snimio je sam Če Gevara. Ono što ovu knjigu čini ekskluzivnom, a što smo saznali juče od porodice Ćekoni pred promociju knjige je da nijedno od četvoro Aleidine i Čeove dece nije znalo sve do završetka knjige šta se u njoj nalazi, niti su pre toga znala o životu svojih roditeljima, a što se pojavljuje u sećanjima, rekao je Vladislav Bajac.
Aleida Marć, obična kubanska devojka, jedna od mnogih skromnog porekla, njeno detinjstvo, Batistin državni udar 1952, napad na kasarnu Monkada u Santjagu, obrazovanje, narastanje revolucionarne svesti. A onda, na kraju koji je u suštini bio veliki početak, čarobni ljubavni susret sa Ernestom Če Gevarom. Od tog trenutka, Aleidin život se stapa s neobičnom Čeevom ljudskom i političkom avanturom.
Odlučna, nepomeriva u svojoj veštini pomirenja porodičnih obaveza (ona i Če postaju roditelji četvoro dece) i političkog angažovanja, Aleida će od venčanja 1959. uvek biti uz muža u pravom avanturističkom zapletu prepunom borbe, političkih aktivnosti, tajnih putovanja. Lišeno ratničke prenaglašenosti, koja često odlikuje memoare revolucionarnih vođa, autobiografsko pripovedanje ove odlučne i istovremeno nežne žene, u kojoj se na volšeban način objedinjuju ljubav i borba, pre svega je svedočanstvo o jednom životu. O životu izloženom opasnostima, proživljenom s izuzetnom hrabrošću, čak i posle tragičnog Čeovog kraja, 1967. Napisana četrdeset godina kasnije, 2007, ova trezvena i autentična knjiga omogućuje nam da prodremo u intimu jednog suštinski pobunjenog srca i da upoznamo detalje privatnog i javnog El Komandanteovog života, kao i života Fidela Kastra. Reč je o knjizi koja otkriva autentičnu, još uvek živu priču o jednom mitu i apsolutnoj ljubavi.
Autor: Mila Milosavljević