
Treba li posebno predstavljati pisca svetske slave o kome je napisano na hiljade stranica na svim jezicima širom planete, čiji komadi već godinama ulaze u obavezni repertoar svih uglednih pozorišnih scena? Njegovi komadi Ćelava pevačica i Čas u Parizu su postigli jedinstven rekord: od 1957. godine do danas igraju se neprestano iz večeri u veče pred prepunom salom malog pozorišta La Huchette. Stolice, Nosorog, Kralj umire nezaobilazno su štivo u srednjoškolskoj lektiri.Svakako da ovog klasika svetske književnosti ne treba posebno predstavljati. Međutim, zanimljiv je, gotovo na joneskovski način sledeći fenomen: ovaj velikan je znatnom delu naše čitalačke (pa i pozorišne) publike potpuno nepoznat. Stoga je izuzetno važno što se njegova Sabrana dela pojavljuju na našem jeziku.